Vjerujem da je svatko od vjernih čitatelja 'SPIG'-a bar jednom u životu posvjedočio ovom rijetkom fenomenu.
Ponesena snagom pokretnih slika, kino publika u samom klimaksu filma jednostavno počne žestoko aplaudirati.
Aplauz nerijetko bude popraćen i glasnim povicima odobravanja.
Kako je mene u tom trenutku najčešće sram s kojim budalama sjedim u kino-dvorani u današnjoj epizodi ćemo kroz tri slikovite anegdotice naučiti ponešto novo.
Zato smo i tu, ne?
MOJE PRVO ISKUSTVO S OVIM RIJETKIM FENOMENOM
Osamdeset i neka…
Film se zvao 'Urlikanje' (ne miješati s horrorom istog imena, zapravo ne miješati ni sa čim) i nemam blage veze tko je glumio i zašto, samo, kao kroz maglu, pamtim da su u pitanju bili neki lavovi i tigrovi ala 'Daktari' i da je u ključnoj sceni jedan lav rastrgao glavnog negativca koji im je htio nauditi.
Frenetični aplauz koji se u tom trenutku prolomio kino dvoranom je i mene, osmogodišnjeg krkana, toliko ponio da sam zapljeskao ručicama najjače što sam mogao pocupkujući pritom u stolici.
''Bravo, laaaaveeeee…Svi smo mi lav…Ol vi nid iz lav ! ''
Sutradan, okružen musavim vršnjacima iz ulice (e dal' si i ti Mali bio tamo, jeb' ga, druže, ne mogu se sjetit') uzbuđeno prepričavam film i taj čudesni trenutak kad je cijelo kino postalo oduševljena pulsirajuća masa.
Jedan malo stariji susjed sluša moje baljezganje i komentira :
''Zapamti Igorovsky (pravo ime poznato uredništvu!),u kinu ti plješću samo-seljačine !''
SPEKTAKULARNA PREMIJERA 'ROCKY 4' U NEW YORKU
Ova sljedeća priča potvrđuje vjekovno desničarsko pravilo koje nalaže da je za voljeti domovinu poželjno da si budala.
S tobom lakše manipulirat', ne'š nikad moći prihvatit' čemu zapravo služi patriotizam, a vječiti krivci za sve bit će komunisti i Srbi…
Mislim, možeš ti biti i pošten i pametan čovjek, ali ćeš se onda samo malo teže uklopiti.
Ionako će te ubrzo maknuti na stranu da im ne smetaš.
Dakle, druga polovica osamdesetih…
Jedan čovjek iz Rijeke je otputovao u Amer'ke, točnije u New York i nakon uživanja u svim mogućim blagodatima Velike Jabuke odlučio je još malo zaviriti u njihova kina.
Film koji je u to hladnoratovsko doba imao premijeru bio je ni 2, ni 3, već…'Rocky 4'.
Prvi dio će mi zauvijek biti visoko na listi najdražih filmova svih vremena, ali ovo pamfletsko govno ala Sedlar…aj, dobro, to su bila takva vremena….
I ide film…
Onaj antipatični Ivan Drago vježba spojen na one žičice, a Rocky prenaša balvane i cijepa drva zameten u snijegu i mic po mic…dođe trenutak meča.
Do tog trenutka naš prijatelj je znao da za Amerikance kaže da su glupi, a ubrzo će se u to i uvjeriti.
Trenutak Rockyevog ulaska u ring praćen James Brownom i 'Living in America' za publiku u kinu je bio takva injekcija adrenalina da su svi kao jedan skočili na noge i zapljeskali u ritmu 'vi vil rok ju' i počeli urlati 'JU ES EJ', 'JU ES EJ'…
Ovaj se sledio od šoka…
Baš me zanima da li su tako pljeskali kad su im petnaestak godina kasnije avionima iz Afganistana vraćali raskomadane sinove u crnim najlonskim vrećama…
I to zato jer je đorđe buš MISLIO da ovi imaju oružje za masovno uništenje.
Poserem vam se na vaše domoljublje !
Ogadili ste mi ga !
Definitivno !
KAKO JE OBIČNI GOL SKORO RAZVALIO KINO DVORANU
I malo po malo došli smo i do samog početka devedesetih…
Očekuje Vas jedno od najurnebesnijih pljeskanja u kinu svih vremena.
I očekujte najbolji komentar ikad napisan u neku knjigu dojmova…
Daklem, Italia '90.
Svjetsko nogometno prvenstvo.
Dok jedna država ide u potpuno zasluženu pičku materinu jer su kokošari koji je nastanjuju previše slični da bi mogli zajedno, njena nogometna vrsta kao violinisti u 'Titanicu' svira kurcu, ali im dobro ide.
Uprava 'Rijeka kina' je tom prilikom uvela jednu originalnu caku u maniri najboljih trenutaka 'Monty Pythona'.
Naime, sve utakmice koje je igrala jugoslavenska reprezentacija bilo je moguće pratiti na velikom platnu.
Horde NKV radnika, bauštelaca, zavarivača, armirača, montera…slijevale su se iz svojih radničkih baraka (bez televizije) drito na kino blagajne.
Skupa s njima našao se i jedan momak iz moje bivše ulice koji će ovaj iznered godinama prepričavati.
Znači, atmosfera u kinu dovedena do usijanja, zastave, šalovi, one ogavne spitfajerice… još je samo falilo da se ispred platna šeće brkati SUP-ovac sa vučjakom i spriječi da navijači istrče na…hm…platno.
Pravi šljakerski 'Rattle and hum'.
Utakmica o kojoj je ovdje riječ bila je Jugoslavija- Njemačka.
Njemačka je vodila 2:0 i početkom drugog poluvremena gol za 2:1 zabija, ja mislim, neki Jozić.
U produžetku citiram momka koji se tamo nalazio:
''…i, jebo te, Juga da gol, a ono, nešto prasne ko da je, jebotipasmater, pukla bomba. Kako kraj kina prolazi pruga ja sam, majkemi, mislijo da je ispo vlak iz tračnica, al onda sam skužijo da su u onom momentu kako su svi skočili sa stolica, sva ona drvena sjedala se digla u isti čas i napravila KLAP!…Jebote, nastala je takva ludnica da sam ja mislijo da će se kino srušit'…''
Mislim da nitko od nas neće imati prilike čuti kako izgleda kad cijelo kino u isti tren skoči sa drvenih stolica.
Ne'š ti propusta…
A sad kad smo naučili nešto novo, red je napisati i što se dogodilo malo poslije…
KOMENTAR IZ KNJIGE DOJMOVA U TITOVOJ RODNOJ KUĆI U KUMROVCU, PRVA POLOVICA 90-ih
Druže Tito, mi ti se koljemo !!!
Post je objavljen 17.09.2011. u 19:45 sati.