Marketing
DARK SIDES OF THE CATS
UVOD
Dugo godina moj je uzor u životinjskom svijetu bila najobičnija mačka (lat. cattus).
Da se razumijemo, dragi su meni i psi i papige i zlatne ribice, ali mačke su mačke.
Ponosne. Divlje. Neovisne. Lukave.
Pas dobričina veže se za čovjeka do te mjere da smo o tome već sto puta čitali. Znate ono, nakon smrti voljenog gazde još godinama i godinama Bobi bi ležao na grobu, cvileći i čekajući kad će čuti poznati glas, a ono……..muk.
Kako već više od deset godina kao kućnog ljubimca posjedujem mačku nemalo sam se iznenadio vidjevši da su ta draga stvorenja takva pokvarena đubrad da bi mi idući kućni ljubimac mogla biti krepana kornjača. Znao sam ja da se mačka veže za kuću, a ne za čovjeka i da je umiljata samo kad joj nešto treba. No, međutim da su tako zle to nisam mogao zamisliti ni u najluđim snovima.
Idemo redom....
PERVERZIJE
Nedavno sam čitao fenomenalnu knjigu pod nazivom 'Danci i stranci'. Jedna je naša Zagrepčanka skupa sa mužem i sinčićem nekoliko godina provela na sjeveru Europe. Svoja je dragocjena iskustva pretočila u knjigu. Po završetku čitanja još uvijek se pitam - tko je tu blesav?
Za sebe znam reći da sam liberalna osoba, ali u Danskoj bih se ponašao gore od najzatucanijeg Hrvata.
Npr. tamo je prije ulaska u gradski bazen obavezno tuširanje. To svakako podržavam, ali da se mrtav hladan tuširaš špic gol sa 20-30 neznanaca i nije baš neka fora. Autorica je to obavila u kupaćem kostimu i jedina je umirala od srama. Također je i napomenula da je sasma normalno da dvije nepoznate žene razgovaraju, jedna drži za ruku dijete,a druga kažiprstom mota bručke na pizdi.
Sramežljiv sam, priznajem.
Primjer broj dva je još žešći.
Kako su živjeli u nekim neobičnim staklenim zgradama doživjeli su nešto što je za naše prilike također pomalo neobično.
Jedeš s obitelji pašta – šutu i gledaš u staklenu fasadu susjedne zgrade. Susjed Ulveaus, da prostite, mrtvo hladno penetrira u suprugu, a onda je još i podigne i stisne uza zid. Vi gledate i ne vjerujete vlastitim očima. Ulveaus preko puta jebe sve u šesnaest, a Vi se mrtvo - hladno obraćate supruzi ''Ženo, molim te još malo parmezana…''
A što reći o večeri u restoranu dok Vam je iznad glava slika eksplicitnog seksa u troje. Sve se lijepo vidi – danski kurac, danska pizda, danska cica, danska guzica, a Vi sa poslodavcem dogovarate biznis.
Doduše, u hrvatskom restoranu na zidu stoji Ivan Večenaj, a od biznisa ni 'b' tako da sve ima svoje prednosti i mane.
Kakve to ima veze s mačkama?
Pa ima!
Naš R.I.P. mačak Đuro (2001-2010) bio je fina i njegovana maca.
Kupovali smo mu i one tablete za sjaj dlake, a žena mu je vezala i malu crvenu mašnicu. Sva ta pažnja i njega kojom je bio obasipan moj macan pala je u vodu te veljače 2003. Vraćali smo se iz Murtera i ispred kuće vidjeli čopor šugavih, smrdljivih i neodgojenih mačaka. Nešto ala one mačke iz 'Tom i Jerrya' s povezom na oku i kandžom od pola metra. Među njima stoji naš namirisani Đuro i okružen tim lošim društvom, mrtvo hladno, poput kakvog Danca, gleda kako se dvije mačke divljački seksaju.
Da bi stvar bila bolja ja i dan danas mislim da mu uopće nije bilo neugodno….
ŠOVINIST
Da bi bolje razumjeli ovaj odlomak citirao bih posljednju kolumnu Ante Tomića iz 'Slobodne Dalmacije'. Jest da čovjek potpuno nezasluženo prima plaću veću od predsjednika države, ali jebi ga, volim ga čitati.
Slijedi citat:
''….Kad je prije točno stotinu godina počeo Prvi svjetski rat, Druga socijalistička internacionala pozvala je radnike da ne sudjeluju u njemu.
To je sukob kapitalističkih elita, upozorili su ih. I francuski i njemački buržuji, svi su vam jednako neprijatelji i svima se jednako fućka za vas. Nemojte besmisleno ginuti za interese vaših izrabljivača.
Ipak, taj razumni savjet nije zaustavio rat. Dapače, to je presudilo Drugoj internacionali. Kad se zalaufala nacionalistička propaganda i zapištale ratne trube, radnici su, kao hipnotizirani, momentalno zaboravili klasnu borbu i spremno stali u red da ih ošišaju do glave i zapraše sredstvom protiv gamadi, da im tutnu Mauzer i zavežljaj s uniformom i da ih vojni kapelan blagoslovi prije borbe protiv nekih sličnih gologuzih nevoljnika, koje su njihovi vojni kapelani također uvjerili da je Bog na njihovoj strani.Radnici su odlučili ratovati za svoje poslodavce s argumentom koji bi mi ovdje vjerojatno preveli riječima: “Ako su i lopovi, naši su….”
Nacionalizam, separatizam, šovinizam i slični posrani '–izmi' su, prema jednom istraživanju, poslastica za glupe ljude. Strah od nepoznatog, ograničenost uma, neobrazovanost. Dokazano, provjereno. Nemojte me pokušati razuvjeriti jer ćete samo dokazati……….. Amen.
Doduše, možda netko i voli kad ga njegov idol zapraši praškom protiv gamadi i pošalje u borbu protiv sličnih gologuzih nevoljnika. Ja baš i ne. Prema nekim istraživanjima niti jedan sin ili brat onih koji su zadnjih 20 godina urlali i raspirivali mržnju i netrepeljivost nije poginuo ili ostao bez ruke ili noge.
Amen.
Kakve veze imaju mačke sa šovinizmom?
Imaju, imaju…i te kako.
Da nisam vidio na svoje oči mislio bih da me netko zajebava.
Živa istina.
Moj bivši susjed, Bosanac iz Sanskog mosta imao je nekog ubogog mačora koji je frizurom ličio na mladog Gorana Bregovića. Đuro ga nije trpio od prvog dana i stoputa bih noću u šlapama i mudantama izlazio na balkon jer su se kreveljili kao da ih neko kolje. Mrzili su se da to nije bila istina. Hrvat i Bošnjak.
I onda je jedan vikend susjed išao u Bosnu i zamolio da dva dana pripazimo na njegovog Gorana. Ono, dajte mu šačicu mačjih keksa i tako to.
Čim ga je ostavio u dvoru Goran je počeo frktati na Đuru i obojicu sam htio probiti nogom. A onda je došlo vrijeme objeda. Legendarni trenutak.
Naš je Đuro imao finu, opranu zdjelicu kraj frižidera u kuhinji, a Goranu smo nasuli kekse van na balkon na neke novine. Đuro je također dobio svoju porciju......a onda se dogodilo.
Umjesto da navali na hrskavi whiskas Đuro je sikćući izašao na balkon i prekinuo Gorana. Ovaj ga je pogledao u čudu, a Đuro je zatim šapom pet – šest puta promiješao te njegove kekse, pogledao Gorana pogledom punim mržnje i ljutito zasiktao. Zatim se, govno šovinističko, vrati u kuhinju visoko podignutog repa.
''Ti ćeš meni, jebem ti mater, po kući hodati!''
Siroti Goran je tek kasnije što na slovenskom znači 'Čefurji raus!!!!''
MAČKE NEMAJU DEVET ŽIVOTA
Ustaljeno je mišljenje da mačke imaju devet života. Zgaziš je autom, baciš sa 17. kata, pogodiš je batom u glavu, a ona još živa. I igra se s klupkom vune.
E, neće biti!
Glupo je reći, ali kad je Đuro krepao osjećao sam kao da sam izgubio prijatelja. Nije da smo se mi nešto previše igrali i družili, ali kad je netko tu kraj tebe devet godina normalno je da ga prihvatiš kao dio sebe.
Zakleli smo se da iduća mačka morati biti iz istog legla jer je Đuro bio - kralj. Čekali smo nekih pola godine i došao je. Novi mali razigrani Đuro junior. Jedva stoji na drhtavim nogicama, crno – bijeli, špicasti repić….prava cica – mica.
Nije imao ni dva tjedna kad sam ga iznio u dvor da se skupa veselimo proljeću. Nakon deset minuta doletila je neka paščina i pred našim očima zagrizla cicka – micka i otresla s njim o pod.
R.I.P. cicko – micko.
Nismo ti jadnome stigli ni ime dat.
Doduše, bio je s greškom.
Gdje mu je još 8 života?
LAŽNI INVALID
Svakako, najomraženija grupa sisavaca. Gnojni čir svake države. Pijavice. Paraziti. Ljudska ološ. Sramota. Njihova kameleonska sposobnost da obrlate i potkupe invalidsku komisiju kod nas se često dosta pogrešno interpretira.
Kako Hrvatska nije država u klasičnom smislu već jedan trećerazredni pokušaj države lažne invalide se doživljava potpuno pogrešno.
Dosta glupana koji ne znaju tko im glavu nosi za te mladiće neće reći da su ološ.
Oni su, naime, sposobni!
Sve dok takvi ljudi budu tretirani kao 'sposobni' ovo neće biti država već 'trećerazredni pokušaj države.'
Amen.
I došli smo do zadnjeg primjera ovog malog pregleda tamne strane mačaka.
Kad bi ovo slučajno pročitao sir Richard Attenbourgh vjerujem da bi čovjek trenutno dao ostavku. Ako je i od životinja, previše je.
Lako ti je kume čučati mjesec dana u savani i sa makrobjektivom čekati kad će lav naguziti lavicu u skoku, ali daj ti ovo objasni.
Neki od Vas možda i neće povjerovati, ali to stvarno nije moj problem.
O čemu je riječ?
Đuro koji mi se upravo mota oko nogu tamo negdje prije Nove Godine vratio se odnekud krvav i raščupan.
Ne razumijem te glupe životinjske nagone.
Doma imaš zdjelicu, jastuk, konzervu s hranom, jesti, piti, toplu peć, a ti se ideš mlatiti s onim ološem iz 'Tom i Jerrya'.
Ne u jebačinu, nego čisto ono - šora radi šore.
I to s mačjim ološem.
Još i ne pitaš da te zapraše praškom protiv gamadi.
I gledamo mi tu tužnu sliku i živu ranu na lijevoj šapici i samo što ne zaplačemo. Poprskao sam ga bivacinom, na internetu smo išli potražiti rješenje a on je tužno šutio i gledao. Par dana nije ni jeo.
Mislili smo da je gotovo i htjeli ga odvesti veterinaru, ali onda je živnuo. Počeo je jesti, a šepanje je trajalo dobra tri tjedna. Čak bi šapu držao u zraku.
Rana mu je kasnije zacijelila, ali i dalje smo ga svi gladili, tepali mu, on je cvilio i jedne večeri se……desilo.
Bilo je osam navečer. Stajao sam na balkonu i pušio kad eto ti u dvorištu - Đure. Hoda kao gepard. Graciozno, elegantno, mačkasto. Hop na zid, hop na balkon i eto ti njega na balkonskim vratima. Otvaram mu, a on - NE MAKAO SE JA S OVOG MJESTA - diže šapicu u zrak i -ŠEPA!
O, matere ti Isusove!
Ne mogu vjerovati svojim očima, a on me gleda tim tužnim, pokvarenim pogledom.
Kao Kevin Spacey u 'Privedite osumnjičene'.
Nema šta.
Sposoban momak.
Šteta što si mačak jer bio bi pravi Hrvat!
Nego, kako se kreću cijene krepanih kornjača?
DEDICATED TO ĐURO
2001-2010.
Post je objavljen 16.02.2014. u 21:38 sati.