PRIVATNA PSIHIJATRIJSKA ORDINACIJA NEGDJE U HRVATSKOJ
VELJAČA, 2014.
U čekaonici sjede dva čovjeka.
Onako, blizu četrdesete. Jedan gleda zbunjeno. Drugi ljut kao pas.
Drugi počinje:
- Ne mogu više, majke mi mile!
Prvi ga gleda u čudu.Ovaj nastavlja:
-Oba dva brata su mi u penziji. Oba dva stričevića u penziji, cila ekipa u penziji, susid '76. godište u penziji....jedino ja osta ko pizda. Proša sve psiho testove - normalan, vid ko soko, pluća ko dupin....ne mogu više. Probaću priča' s doktorom ki s čovikom. Pita' doktora onako lju'ski. Platiću mu kol'ko oće, pička li mu materina....
Ovaj prvi sad je gledao još zbunjenije. U tom trenu oglasilo se zvono. Digao se i ušao u ordinaciju. Za stolom doktor. Debeo čovik. Malo baca na Taška Načića.
-Dobar dan!
-Dobar dan, lezite, samo opušteno - reče doktor - Vaše ime?
-Maurice!
-Moris? Kao mini moris?
-Da.
-Do-bro. Recite prezime.
-Prezime.
Doktor pogleda u čudu:
-Šaljivdžija,a ?
- A moram malo - odgovori zbunjeni muškarac - Spigorovsky, doktore. Prezime mi je Spigorovsky.
-Spigorovski, veliš? Ti si Židov?
-Ne, doktore, bloger!
Doktor uzme u ruke uputnicu doktora opće prakse:
-Gospodine Spigorovsky, nešto mi tu nije jasno.
-Šta, doktore?
-Prema ovom što tu piše Vi za sebe mislite da ste normalni....
-Upravo tako, doktore!
-..... ali kad vidite sve što Vas okružuje počinjete sumnjati u svoju normalnost.
-Da!
-Pa dajte mi neki primjer!
Pacijent je gledao u strop i fiksirao je okom noćnog leptirića pokraj plafonjere:
-Doktore, volite li snijeg?
-Volim li....šta?
-Snijeg, zimske radosti, pravljenje snješka, oblaganje kamena snijegom pa vikanje prijatelju da to razbije nogom....
-Volim, normalno da volim...osim ovog zadnjeg.
(OBAVEZNO POGLEDATI DONJI ISJEČAK. POGLEDAO SAM SLIČNU SNIMKU IZ SLAVONIJE I IZ SRBIJE. TAJ OTROV JE PREKRIO ZEMLJU IZ KOJE ĆE NAM ZA KOJI MJESEC NIKNUTI POVRĆE...)
U narednih par minuta pacijent je objasnio doktoru sve o ovom slučaju. Kako su glavni problem pederi, partizani i ustaše, a ovom se ljudi smiju. Onda je dodao i to da se u zadnjih 20 godina u nekim mjestima u Dalmaciji broj oboljelih od raka povećao za duplo, ali time se ljudi ne vole opterećivati.....
-Razumijem o čemu pričate - reče doktor - samo mi nije jasno zašto o tome razmišljate.
-Zato jer bih volio biti nenormalan pa da me za te stvari nije briga. Volio bih biti komad budaletine, ali ne ide.
-Zanimljivo - gospodine Spigorovsky - da li Vas osim crnog snijega još nešto muči?
-Muči doktore, muči, puno sam se razočarao.
-U koga?
-U sve, doktore, ne vjerujem nikom više ništa.
-Pistrantofobija?
-Molim?-Pistrantofobija je strah od vjerovanja ljudima. Tko Vas je to razočarao?
-Sram me reći, ali kaže moj prijatelj Lukson da se nisam razočarao, nego da sam ljut na sebe jer se sad osjećam kao budala.
-A zbog čega?
-Pa eto, volim puno čitati, a kako je smrću 'Ferala' umrlo novinarstvo u Hrvatskoj utjehu sam našao u par poznatih kolumnista.
-Ja mislim da Vi niste normalni.
-Odlično, doktore, to bi doduše više volio ovaj u čekaonici, ali šta je tu je.....Dakle, bili su to ljudi 'oštra pera' koje bijeda, jad i anarhija istinski nadahnjuju i čiji su tekstovi bili dinamit zamotan u novine....Direktni, beskompromisni, zabrinuti za sudbinu malog čovjeka, idealisti......
-I onda? - reče doktor više reda radi.
-I onda jučer pročitam da su je firma za koje rade te 'moralne vertikale' dužna blizu dvije MILIJARDE kuna, a da moji društveni higijeničari zarađuju mjesečno od 24 000 do 38 000 kuna. Filmski kritičar zarađuje 36 000 kuna poserem ti se na zemlju po kojoj hodam.
-I onda?
-Onda sam zaključio da ne postoje lijevi i desni. Postoje samo ljudi. Postoji samo Dobro i Zlo. Zlo se nikad ne mijenja. Samo se drukčije zove......
Mrak.
Tmina.
Tma.
Crno kao u rogu.....
Trajalo je to nekih sat vremena, a onda su se upalila bočna svijetla.
U opskurnom minhenskom art - kinu uredno složeno tridesetak stolica. U predzadnjem redu spavaju dva ozbiljna starija gospodina. Na početku projekcije bilo je osam ljudi, a na kraju su ostala samo dvojica. Filipinska čistačica počinje mesti i viče im da se probude..
-Antune...Antune...probudi se!
Antun se u stolici iskrivio kao violinski ključ:
-U jeba te zaspao sam kad je tumačio koliki je plaća onim novinarima....
-Antune, ajmo mi kod mene. Narezat će žena malo jegermajstera i popićemo pivu. Još mi nije jasno zašto si me tu doveo?
-A čitao sam ti ja to i da sam znao da će film biti ovoliki davež ne bih te zajebavao.
Izašli su van.
Antun se do auta izvinjavao prijatelju Spominjao je nekog Klausa, neku baba Džunu...i da je ovo sranje od filma djelo nekog netalentiranog studenta.....i da je 'SPIG zaslužio bolje.... Čovjek ga je gledao u čudu i tapšao po leđima.
Sjeli su u auto i otišli.
Na ulaznim vratima kina bilo je zalijepljeno:
CIKLUS TREĆERAZREDNOG NISKOBUDŽETNOG EUROPSKOG FILMA
SRIJEDA, 19.00 h
SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO - ISTINITA PRIČA.
Minhen je mirisao na pečene kestene.
Post je objavljen 07.02.2014. u 20:20 sati.