SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
srijeda, 19.02.2014.
VON DONNER GETROFFEN
|
Stisnuo sam PLAY. Pa počeo gledati. Pa mi je zaigrao brk. Pa sam počeo cupkati na stolici. Pa sam podivljao od sreće. Toliko mi je bilo dobro da sam ponovno morao stisnuti PLAY. Pa tako sedam puta danas. Dovoljan razlog za najnoviju epizodu 'SPIG'-a. RAĐANJE Čudna je bila ta devetstodevedeseta. Jako čudna. Puna događaja. Idemo onako telegrafski. Te je godine poslan prvi SMS, Hrvati i Slovenci napuštaju 14.kongres SKJ, Irak je napao Kuvajt, rođene Emma Watson i Kirsten Stewart, zauvijek su nas napustili Toma Bebić, Stevie Ray Vaughan i Jure Kaštelan. Te je godine snimljen onaj super film kad onaj mali dečko ostane sam u kući pa ga ganjaju ona dva lopova, zatim onaj kad se zaljube Ričard Gir i Đulija Roberc, ali 'jalova kurbina pizda oploditi se ne da' (R.Amadeus)… Svačeg je bilo te devetstodevedesete. Potpisnik ovih redova ipak je najvoli pamtiti po nečem drugom. I ne samo ja. Moje mišljenje dijeli i vojska automehaničara, bajkera, ljudi s fakultetom, ljudi bez osnovne škole, ljudi koji vole ovaj blog, Nijemaca sa fudbalerkama….. Priča je vjerojatno poznata. Jedan se gospodin vozio u avionu, a vani je bjesnila oluja. Nadlijetali su istočnu Njemačku kad je u avion zviznuo grom. Posada i putnici su premrli od straha, a stjuardesa je rekla da ih je udarila munja. Čovjek ju je ispravio i rekao da to nije bila munja već grom jer je grunulo. Eto ti zgodnog naziva za pjesmu. Čovjek je nakon toga ušao u studio i ljepljivom vrpcom prekrio sve žice osim druge. Da ne bi bilo nepotrebnog zujanja.17.kolovoza te godine skoknuli su do dvorane Brixton Academy u južnom Londonu. Skupili su i oko 1000 obožavatelja, a rezultat je osam kilometara potrošene filmske vrpce. Iskreno me veseli ako se netko veseli kolika moram biti seljačina da svoj post posvetim ovome, ali jebi ga, ne mogu si pomoći…. Kad nakon prvog refrena 'juv bin...tandrstrak' čovjek počne lupati onaj ravnjak po dobošu, upale se svjetla,a cijeli stadion proključa to je za mene bio i ostao jedan od najboljih trenutaka u glazbi uopće. I toga se uopće ne sramim. NEW JERSEY, prije pola minute Crnac u sakou i kravati izlazi iz crnog Gren Ćirokija i zove kolegu u Kaliforniju. Kolega jede sendvič namazan putrom od kikirikija, pije čaj i gleda u lap-top. -Stiv, Ic mi Đounatan. -Ou badi, tel mi, uoc ap? -Luk Stiv, hi gad a nju post. -Hu? Uoc fakin post? -Mauris. Seks poiltik en d ekounomi. -O Mauris.Stupid Makedonijan maderfaker. -Not Makedonijan, Stiv, Kroejšn. -Makedonijan, Kroejšn. Sejm dik. -Ken ju translejt samting? -Jes, aj ken, bat diz is stupid. Last tajm hi toks abaut hiz ket, bifor tu viks abaut uan Đerman vit suisidal tendenšs.Nating intresting. D gaj iz so stupid. Aj ken beliv it. -End nau? Abaut vot iz hiz nju post? -Aj tink abaut Ejzi Dizi. -Ejzi Dizi. Ju min d eustrelijen bend Ejzi Dizi? -Bend, bend, of korz, ar ju damb? -Anbelivbl, did ju sov samting strenđ…. -Nou, aj tink nou,dis post iz not finiš…. MLADENAŠTVO Čudna je bila ta devetsto devedeset šesta. Jako čudna. Puna događaja. Turcima baš ta godina nije draga. Idemo onako telegrafski. U veljači se u Atlantik srušio turski boing i poginulo je svih 189 putnika, na EP-u u Engleskoj Hrvatska tukla Turke sa 1:0, u Atlanti održane Olimpijske igre, umro Gene Kelly, u kinima igrali Fargo, Dan nezavisnosti , Trainspotting i Jerry Maguire. A u junačkoj zemlji, zemlji svih Hrvata jedan je kršni momak ušao u studio i mrtav hladan posudio temu iz pjesme o kojoj pričamo. Goran Bregović bi 1984.za tako nešto ubio, ali jebi ga nije 1984. Puno je, puno prije. Naredno desetljeće vratili smo se u 14. stoljeće. Kujemo mačeve da nas ne napadnu Turci. A navečer masturbiramo na glumice iz njihovih sapunica. 14.stoljeće? Tamo nam je i mjesto. KRAJ (iako se nikako ne mogu pomiriti s tom činjenicom) Kraj? Kako to ružno zvuči. Baš mi se nekako teško pomiriti. U doba blažene blogovske anonimnosti smislio sam slogan 'SPIG – DOČEKAJMO PROPAST HRVATSKE SA OSMIJEHOM.' Sad kad smo je dočekali uopće mi nije smiješno. Mogla je biti uzor svima, a postala je stvar sprdačine. Lopta za napucavanje. Govno na šibici. Čemu smo se, na kraju krajeva i mogli nadati? Evo jedan meni drag primjer: U Hrvatskoj anno dominni 2013. 52% Hrvata nije pročitalo niti jednu, jedinu knjigu. 46% je još dodalo da čemu uopće služe te glupe knjige. Ipak nećemo sad tu cmoljiti. Šta ima veze, propala, propala, događa se i najboljima. Šta je, tu je. Da je šta valjala ne bi joj se to sigurno desilo. Šteta. 'Titanic' ćemo pamtiti po kvartetu violinista. Hrvatska će biti zapamćena po paru čelista. Dečki, dođite, molim Vas, ljudi Vas čekaju. Stavili su perike na glavu i blijedo gledaju. Svi Vi koji gledate ovo prvi put znajte da Vam zavidim. Evo dečki su spremni. -Helou, Stiv? D post iz over. Nating strenđ, bat ju mas si hau bojs plej Ejzi Dizi Tanderstrak...... IN MEMORIAM RONALD BELFORD 'BON SCOTT' 9 July 1946 – 19 February 1980 |