-I znaš li što je to? - pitao me prijatelj.
Gledao sam i na prvu mi je bilo jako, jako poznato. Onda me čovjek preduhitrio i rekao mi o čemu je riječ.
Ne znam zašto, ali odgovor me stvarno oduševio. Nešto jadnije i mizernije rijetko se viđa.
Dobro došli u novu epizodu 'SPIG'-a.
ŠIBENIK, 28.srpnja 2008.
Bio je to dan koji će se zlatnim slovima upisati u šibensku povijest. Bio je to dan D. Parking krcat ljudima. Još jedan snažan zamašnjak zahuktaloj šibenskoj privredi. I bez ovoga Šibenik je bio ekonomska sila. S ovim on postaje hrvatski Dubai.
Tog toplog ljetnog dana u Krešimirovom gradu otvorene su – 'Plodine'.
Na vrlo atraktivnom mjestu, tik do magistrale, na samom ulazu u grad. Gužva je bila tek nešto manja nego na Gandhijevom sprovodu. Svjetina je navirala sa svih strana, vrućina, krkljanac, nervoza…sve naznake pravog, pravcatog spektakla.
Čemu sav taj hype, vjerojatno se zapitao netko. Odgovor je više nego jednostavan; kako to već u kapitalizmu biva prvih 50 kupaca sljedovala je nagrada. Ne kao u 'Jutarnjem davežu' već prava, pravcata opipljiva nagrada. Kad se našem čoviku pruži prilika da nešto dobije mukti ruše se sve barijere, dobar odgoj se sprema u ladicu, kultura (ako je i bilo) ostaje doma, gazi se preko mrtvih…
Gužva, gužva, gužva. Ljepljivi znoj cijedi se niz leđa. Zaštitari su u pripravnosti. Miris prdaca i znoja stopio se u mirisni koktel. Čeka se taj čarobni trenutak. Čeka se da ta prelijepa klizna vrata otvore i prime svjetinu u svoja njedra. U carstvo mrkve, poljskih kacavida, onih tregera za vezati torbe na portapaku, GMO pahuljica i 'Buco' topljenog sira.….
Dugme je stisnuto! Urlik! Laktovi u rebrima, nagažene cipele, zaštitari viču, ali glas im se gubi. Blagajnice se tresu od straha. Ljube križ na lančiću.
''Ajme, Sveti Ante, pomozi...''
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAH!!!!!
Da ne duljim. Prvih 50 kupaca dobilo je butelju vrhunskog stolnog vina. Tu bi tekućinu u Pexinim krajevima sigurno nazvali - sirće. Kad bi danas pitao Šibenčane koja se to stoka naguravala na vratima najvjerojatnije nitko ne bi znao ništa. ''Ja? Ma daj, molim te…''
Ovaj detalj je jako bitan za nastavak naše priče.
Inače, tu sam štoriju čuo od čovjeka koji je stajao sa strane i cijelo vrijeme se križao lijevom i desnom čudeći se gdje on to živi.
Dakle, nije nikakva novost da smo postali nacija dućana. Kapitalističko – konzumeristički raj najgore vrste. Kad na nekoj blatnjavoj ledini osvanu tri kamiona, dva bagera i veća grupa Zagoraca i Bošnjaka svaki pravi Hrvat zna o čemu se radi. Neće tu odavno osvanuti ni škola, ni tvornica, ni bolnica.
Sad da li se projekt zove 'Konzum', 'Djelo', 'Kaufland', 'Plodine','Tommy' ili 'Lidl' stvarno je manje bitno.
Prodaja magle.
I iluzija.
ZAGREB, prosinac, 2013.
Za razliku od hrvatskih provincija naša metropola osim nabrojanih shopping meka ima još veću i bogatiju ponudu. Rusi su se u socijalizmu upoznavali i zaljubljivali u redovima za kruh, a naš se život danas odvija u trgovačkim centrima.
Hm…kako čiji.
Prva asocijacija na šibenski Dalmare mi je onaj bivši Tisak i hrpa porno filmova koje je revna prodavačica stavila na najatraktivnije mjesto. Kad sam usred bijela dana vidio DVD 'Ravno u dupe' i kad je to zasmetalo meni onda mogu misliti što je tek pomislio netko normalan.
Fuj, fuj, fuj!
Zagreb, dakle, svojim građanima nudi i raznorazne 'West Gateove', 'City center one' - ove' ili šta ja znam ' Avenue mallove'. Upravo nas je u jedan takav 'Avenue mall' odveo naš prijatelj i sa vrha zgrade nešto pokazao i priupitao:
-I znaš li što je to?
Šta je, šta je? Poznato, a ne mogu se sjetiti. Vidio sto puta, a ni na kraj pameti. Tek nakon 15-ak sekundi razmišljanja sjetih se i to u istom momentu kad je on to glasno izgovorio.
Uzmite na časak predah i uživajte u fotografiji.