Moje ime je Gerd. Rođen sam i živim u Grazu. Još malo pa 50-ti rođendan. Iz ove perspektive parkirani auti izgledaju mi kao mravi. Ulica liči na malu, crnu, vijugavu zmiju. Bojim se. Čekaj malo, pa ja sam potpuno zaboravio napomenuti ono najbitnije. Gdje se trenutno nalazim.
Dakle, tri su sata ujutro, nigdje ni žive duše. Večer je prohladna, a na nebu nema niti jedne zvijezde.Stojim na balkonskoj ogradi. Lijevom rukom se pridržavam za zid. Tresem se. Valjda čekam da neki susjed pozove policiju ili da me netko sa zemlje počne moliti da to ne činim. Slabo ću ga razumjeti jer živim na 24. Katu, ali i mahanje rukama bi bilo dovoljno.
Bar mislim. Ako je netko nakon pola šake tableta i boce jeftinog vina u stanju misliti. Bole me noge. Šlape imaju one tanke kartonske đonove pa mi tabani trnu.
Skočit ću pa šta bude…….
DVADESET I PET GODINA PRIJE….
Garaža u predgrađu. Prostor za probe. Sve puno kabela, mikrofona, stalaka…Sve u dimu. Zidovi išarani, pod pun čikova.Dečki s fudbalerkama sjede u krug svaki sa svojom pivom. Jedan je zalizao joint da sporije izgara i zatim povlači veliki dim.
''Ovo što mi sviramo je najobičnije smeće!'', reče momak u majici 'Motorhead'.
''Gerd, ne seri! '', odgovori mu kompanjon lupkajući palicama po limenci od pive'' Stalno nešto sereš. Ako ti se ne svira nemoj svirati.''
''Slušaj me, ovco! Da to više nikad nisi rekao. Ja sam stvorio ovaj bend, ja sam napisao većinu stvari, ja nam kupujem pive, nabavim pušiti…''
''I šta sad hoćeš?'', zapita čupavi momak s koščicom u uhu.
''Hoću da se uozbiljimo. Hoću da se za nas čuje. Riga mi se kad znam da ću cijeli život postavljati vodoinstalacije. Ajmo ovo dignuti na neki viši nivo.''
Pjevač je stajao sa strane i motao novi joint. Pogledao je Gerda i rekao:'' Kažeš da si ti napravio većinu stvari, a onda kažeš da su smeće i onda smo ti zbog toga mi krivi…''
''Ti ne seri! Od deset zadnjih proba nisi došao na pet! Umjesto da zahvališ Bogu na glasu kojeg ti je dao samo drkaš i spremi taj najlon s travom…''
U tom trenu na vrata prostorije je pokucala policija. Dečki su se uspaničili, pokušali sakriti najlon, ali policija je samo provalila vrata od sklepane šperploče. Počelo je vikanje, psovanje, panika.....
Još jedan očajnički pokušaj skrivanja najlona i................Nađeno im je još i tableta i par grama heroina….
Band 'Die Ungeziefer ' se nakon te večeri više nikad nije sastao. Gerd je kao najstariji i kao čovjek koji im je bio otprije poznat završio u zatvoru. Ostali su prošli s uvjetnom. Gerda je još i ostavila cura i od te večeri život mu je krenuo nizbrdo.
''Ungeziefer'' su djelovali tri godine, svirali neku svoju verziju žestokog death metala i imali solidnu publiku. Snimili su i album i izdali ga u vlastitoj produkciji i čak su uspjeli napraviti i par mini turneja po Austriji. Nije to bilo loše. Pijanstva, droga, seks, ali Gerd je uvijek smatrao da imaju potencijala za puno, puno više.
I imali su. I sigurno bi se nakon Gerdovog izlaska iz zatvora ponovno sastali da……jebi ga.
28. lipnja,1990 u stravičnoj prometnoj nesreći nisu poginuli Thomas i Rudi. Pjevač i gitarist. Vraćali su se iz zatvora nakon posjete Gerdu.
Ovaj se od toga nikad nije oporavio.
DVADESET PET GODINA KASNIJE…
Ločem, pa spojim babi kanalizaciju, pa ločem, pa sutradan instaliram kupatilo, pa popodne ločem, pa sutra nekom zamijenim bojler, pa ločem….pa ne da mi se otići u grob s papagajkama, jebo im ja mater.
Vrijeme je za skok.
Zatvoriću oči.
Ein, zwei,drei…und....
''Stani, majmune!'', začulo se iz dnevnog boravka. Gerd se stresao. Pogledao je lijevo i desno. Osjetio je na leđima nečiji pogled. Okrenuo se. Na njegovom ofucanom kauču, među razbacanom hrpom prljavih majica i čarapa sjedio je - čovjek.
A kuća zaključana.
''Silazi dole, jebo ti ja mater!'', ponovio je.
Polusmrznut, u donjem dijelu pidžame, pijan i izdrogiran kao svinja, Gerd je nekako uspio sići sa ograde. Ugazio je pritom u kantu punu vode, ali to mu nije smetalo. Ušao je u dnevni.
Neznanac je imao šiljaste brčiće i bradu, bio je fino odjeven i imao je u sebi nešto demonsko. Gerd se i dan-danas kune da mu je lijevo oko sjajilo nekim čudnim sjajem.
''Kako si ušao?'', pitao ga je.
''Sjedni i ne seri!'', reče neznanac. Stavio je u usta cigaretu i potom pucnuo palcem i kažiprstom.Gerd nije mogao vjerovati. Iz palca je suknula vatra i ovaj je mrtvo hladno pripalio. Gerd se od straha doslovno zaledio. Neznanac je povukao dugi dim, otpuhnuo i pogledao Gerda ravno u oči:
''Kad se čovjek ubije, da li je on po tebi heroj ili kukavica?''
''Slušaj me…'', odgovori ovaj,''…ne znam kako si ušao, ali ako…'' Unio mu se u facu, ali ovaj ga je samo zgrabio za ruku i stisnuo tako jako da je Gerd skoro zacvilio od bola.''Heroj ili kukavica?'', zaurlao je stranac.
''Heroj!'', odgovori Gerd.
''Odlično!'', nasmije se ovaj,''A sad me slušaj! Kad bi ti se pružila prilika promijeniti nešto u svom usranom životu što bi promijenio?''
''A što ne bi?'', pomisli Gerd i oči mu se napune suzama. Sjetio se nastradalih prijatelja, sjetio se zaručnice koja ga je ostavila i sjetio se života koji se srušio u trenu. Svašta bi on promijenio. Ali budući da ne može htio se – baciti s balkona. I to bi isto bila neka promjena.
''Onda?'', nasmije se stranac i ovaj put mu se lijevo oko stvarno malo zasjajilo.
''Zašto me to pitaš? I koji kurac uopće hoćeš od mene? Ja sam samo komad budale. Zašto trošiš vrijeme na mene? Šta ću ti ja?''
''E vidiš'', reče stranac,''U svom jadu izgubio si vjeru i u Boga i u Vraga, a mi ti možemo pomoći!''
''Koji mi? Tko si ti? Odjebi, odjebi, odjebi……..
Stranac se samo nasmijao. Gerd je osjetio kako gubi svijest. Zaspao je. Koliko je mogao spavati. Sat? Dva? Dan? Tjedan? Nema pojma. Samo zna da se ujutro probudio gol, golcat. Kraj njega je ležala njegova bivša cura i Gerd ju je kroz polusan mazio po guzici.
U taj tren se upalio radio – budilica i spiker je počeo čitati vijesti.
''.....U krvavom obračunu kineskih snaga sigurnosti sa studentima prosvjednicima u kineskom gradu Tiananmenu broj žrtava se popeo na nekoliko stotina….''
Gerd je širom otvorio oči.
Pogledao je kalendar koji je visio na zidu.
Crveni plastični okvirić stajao je na datumu 04. Lipnja.
Na kalendaru je pisalo……………………………………1989!
-KRAJ PRVOG DIJELA-
Post je objavljen 11.02.2014. u 23:01 sati.