My spiritual exercises
petak, 24.05.2013.
PIKEOVO MORALIZIRANJE O BANKA(RI)MA
«Ne možete» rekao je Veliki Učitelj «služiti Bogu i Mamonu.» Kada žeđ za bogatstvom postane opća, za njim će se tragati kako na pošten, tako i nepošten način; prevarama i nadmudrivanjima, poslovnim smicalicama, bezosjećajnom i pohlepnom špekulacijom, kockanjem na berzi robe i novca što ubrzo demoralizira cjelokupno društvo. Ljudi će špekulirati na račun njihovih susjeda i nevolja njihove zemlje. Baloni [ekonomskog prosperiteta] koji, kada pucaju, osiromašuju mnoštvo, biti će napuhani lukavom prevarom, sa stupidnom naivnošću kao pomoćnicima te sredstvom. Veliki bankroti, koji zaprepašćuju zemlju poput zemljotresa, i još su fatalniji, prijevarna doznačivanja [novca], proždiranja štednje siromašnih, ekspanzija, potom kolaps novčanog sistema, krah banaka, deprecijacija obveznica Vlade, vrebaju na štednju samoprijegornih, i muče svojim pljačkanjem, otimajući, počam od usta male djece pa do onih, što broje zadnje časove života, pune stanarima crkvena dvorišta i lječilišta za umobolne. No, oni što su lukavi i špekulanti prosperiraju i debljaju se. Ako njegova zemlja poziva ljude pod oružje i bori se za samu egzistenciju, on 'doprinosi' tako da deprecira vrijednost novca, kako bi mogao akumulirati basnoslovne svote uz mali trošak. Ako je njegov susjed u nevolji, on jeftino kupuje njegov posjed.»
Vjerovali ili ne, Albert Pike se u «Moralu i dogmi» kritički osvrće i na bankare, doduše samo u ovom jednom kratkom pasusu (koji se izgubi u nepreglednom moru od 860 stranica). Pošto je njegova knjiga bila namijenjena isključivo za 'unutrašnju upotrebu', i to za masone sa stepenom većim od 13° malo su nejasni motivi. Očito je da novčane krize, (naravno namjerno izazvane) iz 1836. i 1857. godine nisu zaobišle neke njegove kolege masone, ali možda i neke poznanike i prijatelje ne-masone. Iz ovog pasusa je vidljivo da je on i te kako bio svjestan također i mahinacija za vrijeme Građanskog rata, kada su se pojedinci znatno obogatili.
Pošto Pike ne iznosi imena osoba i firmi koje su se obogatile na račun tuđe nesreće (jer naravno oni su ujedno i glavni financijeri masona), evo stoga pojašnjenja, o kome se tu radi. Kao što neki već nagađaju radi se ponajprije o Rothschildima, koji su najviše izvukli koristi. No, njih nije gotovo nitko u to vrijeme prozivao jer su u SAD djelovali vrlo lukavo, isključivo preko svojih 'komisionara'. Jedan od njih, zapravo glavni bio je August Belmont. Po dolasku u Ameriku bio je promijenio prezime, da ga još manje prepoznaju kao suradnika Rothschilda. Obje krize, 1836. (kada je bankrotirao veliki niz manjih banaka) i 1857. (kada su bankrotirale na stotine kompanija) bile su kontrolirano dizajnirane od centra Rothschildove moći – Bank of England. Ova potonja kriza dovela je na sam vrh firmu George Peabody and Company. Naime, u općoj krizi, jedino je njima bila odobrena pozajmica od Bank of England, u iznosu od tada ogromnih milion funti. Ova firma, je pak stablo, iz koje je izrasla dinastija Morgan, i njihova firma J.P. Morgan and Company. U novčanoj panici iz 1857. godine, kada su deprecirane obveznice bile bačene na tržište od strane investitora u nevolji G. Peabody i J. Morgan, imajući na raspolaganju keš, pokupovali su jeftino takve obveznice, te ih kasnije preprodali po znatno većoj cijeni, kada se tržište bilo oporavilo. Može se navesti još jedan koji je prosperirao iz obe krize – Moses Taylor. Zahvaljujući vezama sa Astor familijom, za vrijeme novčane panike 1837. godine, kada je više od polovine firmi u New Yorku propalo, on je udvostručio svoje bogatstvo. Kasnije je postao predsjednik City Bank (kao 'proxy' familije Rothschild). Za vrijeme panike iz 1857. godine, City Bank je naravno, profitirao, na štetu svojih konkurenata. Svi navedeni još su se više obogatili za vrijeme građanskog rata.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
U vrijeme ove najnovije ekonomske krize, koja je imala najveći zamah od 2007-2010, a čije se djelovanje još uvijek osjeća, mnoge su zamjerke bile upućene bankarima, u prvom redu onim najmoćnijim, Wall Street bankarima. Među onima koji su uputili riječi kritike bio je i američki predsjednik Obama. No, ovi ljudi uvijek 'istrpe' kritike (ako se to uopće može nazvati tako, budući da znaju da im nitko ništa ne može) i dalje mirno rade svoj posao. Koliko mi je poznato, zbog financijskih 'marifetluka' nito jedan čelnik velikih Wall Street banaka nije bio osuđen niti je završio u zatvoru. Štoviše, oni su i dalje ostali u dubokoj sjeni, pošto se nikad, ili gotovo nikad ne pojavljuju u medijima, pa nitko ne zna kako se ti ljudi zovu ni kako izgledaju. Na jednom siteu sam prije par godina naišao na jedan spisak 'velikih igrača', koji je sastavio jedan dobronamjerni Amerikanac, uz prijedlog predsjedniku Obami, da nešto poduzme protiv ovih individua.
1. Ken Chenault, American Express
2. Ken Lewis, Bank of America
3. Robert Kelly, Bank of New York Mellon
4. Vikram Pandit, Citigroup
5. John Koskinen, Freddie Mac
6. Lloyd Blankfein, Goldman Sachs
7. Jamie Dimon, JPMorgan Chase
8. John Mack, Morgan Stanley
9. Rick Waddell, Northern Trust
10. James Rohr, PNC
11. Ronald Logue, State Street
12. Richard Davis, US Bank
13. John Stumpf, Wells Fargo
