My spiritual exercises
nedjelja, 30.09.2012.
Moj 'intervju' sa Nikolinom Pišek
MOJ 'INTERVJU' SA NIKOLINOM PIŠEK
Ima onih koji prate sa zanimanjem moje postove o konspirologiji i holistici, međutim, ne sviđa im se kada nešto pišem o svojem privatnom životu. Mislim da je moj privatni život zapravo na neki način međuprožet sa onime što radim, tako da na neki način čitatelji moga bloga, odnosno blogova, moraju uzeti i ono što im se ne sviđa. Recimo jednima naprimjer nije drago iz tog razloga što narušava moj image duhovnog gurua, ili čak nekog supermena ili mesije (a drugima možda jer osjećaju neke ljubavne osjećaje prema meni; svjestan sam da ima i trećih, koji ništa ne shvaćaju, ili pak oni, koji namjerno iskrivljavaju). No, mislim da su takvi bili svi prije mene, i da su u biti njihove biografije bile uljepšane i dotjerane.
Ja se ne trudim skrivati svoje mane, iako neki smatraju da je takav stav nerazuman ili autodestruktivan, pa da može samo srozati ne samo mene kao osobu, već i moj cjelokupni rad. Sa time se ne slažem, vjerojatno iz više razloga, ali onaj osnovni mi se čini da je jednostavno na svijetu dosta laži i prevara, u što sam se uvjerio pročitavši nekoliko tuceta knjiga sa područja konspirologije.
Kao što sam naveo na blogu, gdje mi je logiranje onemogućeno, jedna od mojih osnovnih karakteristika, a što može ispasti i kao mana, je moja zaljubljivost, i tamo sam niz postova posvetio svojoj zaljubljivosti, objašnjavajući nadugačko i naširoko, o čemu se tu radi.
Početkom prošlog mjeseca sam se zaljubio po drugi put (prvi put je bilo prije pet godina) u jednu curu sa TV-a. Ranije nikad nisam osjetio karakteristični neugodni osjećaj 'igranja leptirića u stomaku', prema nekom koga sam vidio samo na televiziji.
Pošto sam do sada bio zaljubljen preko 30 puta, primijetio sam neke pravilnosti, koje se stalno ponavljaju. Tako sam recimo primijetio da 'simptomi' prestaju nakon 6 tjedana, u pravilu, uvijek, i da mi sedmi tjedan uvijek donosi olakšanje tegoba. Jučer i danas sam imao priliku vidjeti tu curu u koju sam se bio zaljubio, i 'testirati' svoje osjećaje. I naravno, opet se ponavlja ista stvar. Ona je još uvijek lijepa, fascinantna, šarmantna, ali... nema više onih 'leptirića'. Mislim da su i mnoge žene do sada osjetile kod mene, tu neobjašnjivu hladnoću, nakon početnih ludo vatrenih osjećaja. To je to.
Sjetio sam se da sam prije jedno pet godina redovito slao mailove na emisije 'Shpitza' i Red carpet', zbog njihovih šarmantnih voditeljica, koje su za mene imale nešto posebno, (i još uvijek mislim da to nešto imaju). Iz nekog razloga, odlučio sam se povjeriti Nikolini Pišek, i sastavio tako jedan intervju, u biti kako bih želio da malo pojasnim svoju 'mutnu' i izuzetno rijetku seksualnu orijentaciju. I evo što sam joj napisao, dakle 2007. godine. Rekao bih da sam u zadnjih par godina postao više homofobičan, nego što sam bio prije, pošto glavne kritike i potcjenjući trič-tračevi imaju izvor baš u homo-bi krugovima.
«Draga Nicky (mogu te tako zvati?),
Dakle, draga Nicky, uvijek kada intervjuiraš nekog, ja se pitam šta bi ja odgovorio na tvoje pitanje. Kada si pitala ovog svog plesnog partnera, u vezi ljubavi, i tako to, da li je slobodan, da li mu se cure nabacuju i tako to – znaš šta – zaključio sam da je on u biti biseksualac, tipa 1 ili 2, makar to nije otvoreno izjavio. Ja dosta volim transparentnost i otvoreno izjašnjavanje u pogledu seksualne orijentacije. Jedna gospođa mi je rekla da je Dinko Bogdanić otvoreno priznao da je biseksualac. Mislim da je to super, jer u interpersonalnoj komunikaciji se onda izbjegnu nesporazumi, jer već unaprijed znaš na čemu si. E, sada, recimo šta bi ja rekao. Da pokušamo improvizirati (ne znam baš da li bi tako glatko odgovarao, jer sam malo spor u komunikaciji).
N.P. : A kako stojiš sa ženama? Jesi li slobodan?
DV: Hvala na pitanju, izvrsno, evo već petnaest godina sam slobodan, Bogu hvala. No, to mi pričinjava i neugodnosti, naprimjer kada mi se nabacuju homići. Na njihovu žalost, uvijek 'popuše', ne zato što sam uobražen, ne zato što volim samo Talijane, ne zato što sam impotentan, već iz vrlo jednostavnog razloga što sam u erotskom pogledu nezainteresiran za muškarce. I to ne od prije par godina, kao što bi neki mogli pomisliti, već od puberteta, odnosno spolne zrelosti. Eto, zato moram upozoriti one homiće, koji još uvijek potajno priželjkuju homoseksualnu vezu sa mnom, da nemaju šanse, pa makar izgledali kao misteri ljepote. Nisam ipak totalno homofobičan, jer mogu razgovarati s njima, recimo. Eto, tako – kada se kaže otvoreno, onda se izbjegnu neugodne situacije.
A kako to da sam toliko dugo slobodan? He, he... ne znam. Zadnja s kojom sam imao vezu je nešto insinuirala o mojoj autističnosti, pa mislim, pošto je bila psihologinja, valjda ima nešto od toga. No, glavni je razlog zašto sam slobodan u biti da sam – aseksualan. Kako to, nisam impotentan, a – aseksualan. E, lijepo. Nisam ni ja znao da sam to po seksualnoj orijentaciji, sve do jedno prije šest mjeseci. Tada sam naišao na jedan site (Asexual Visibility and Eduacation Network), gdje sam lijepo pročitao, na svoje veliko iznenađenje, da čovjek može biti aseksualan čak i kada se može i zaljubiti, i kada ima 'erotic drive' (erotski nagon). Tj. ima četiri tipa aseksualca, od kojih A i C (kojem ja pripadam), imaju manje više neoštećeni libido, dok B i D nemaju. Dok se tip A ne može zaljubiti, on naravno neće biti u stanju ostvariti stalnu vezu s nijednom ženom, iako ima libido, tako da eventualno može tu i tamo imati neko seksanje. Tip C se može zaljubiti, ali se obično zaljubi platonski, i nije u stanju sa istom ženom i biti zaljubljen u nju i imati sex. To u praksi znači ovako. Ja se zaljubim u tebe, Nicky, i nemogu (nažalost) imati sex, jer – ili te previše obožavam, da ne može doći do dodira, ili ako se to desi, dogodi se (zamisli) – hlađenje, zbog toga što obožavana božica više nije to, već postane – obična. Zamisli, molim te tu komplikaciju. No, ipak i dalje sam zaljubljen (to jest malo naizmjenično, malo da malo ne, nije to baš tako jednostavno ni za opisati, taj ambivalentni osjećaj – ovo je u biti tek pojednostavljenje onog što osjećam). Pošto osjećam leptiriće u stomaku, onda da to riješim, moram pod hitno imati odnos sa nekom 'escort girl' (po mogućnosti mladom i zgodnom). U međuvremenu je prošlo, ne znam, oko mjesec i pol dana, i onda, konačno, osjetim olakšanje. Da li si čula nešto ovako komplicirano od bilo kojeg muškarca? Mislim da nisi, jer vjerujem da sam '1 od 1.000.000' sa ovakvom orijentacijom.
N.P. : Šokirana sam... ne znam šta da te pitam... Pa koliko onda imaš puta sex na godinu?
D.V.: Pa čuj, to ti ovisi koliko se puta zaljubim... Ako jednom – jednom ako dvaput – dvaput. U principu je to kao sportska prognoza – nula, jedan, dva (puta godišnje).»
