Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
utorak,31.01.2006.
U tvom naručju
Drhtala sam pokraj tebe, kao grana na vjetru,
Ogrnuo si me svojim džemperom crne boje.
I još si toplinu pojačao svojim zagrljajem,
Privlačeći me k sebi kao nešto najvrijednije tvoje.
I tako sam se upila u tvoje toplo naručje,
Kad bih mogla, cijela bih se uvukla u njega.
Osluškujući divlje i snažno lupanje naših srca
Što će kao jedno da kucaju, poslije svega.
A oko nas je mirisala tek pokošena trava
I vlati su joj se provlačile kroz našu kosu,
A ja sam, stisnuta u tvom zagrljaju, čekala
Da me ljubiš onako, kao sto trava čeka rosu.
Ne, nije to vjetar šaputao kroz razbacane vlati,
To su tvoje usne najljepšu pjesmu zborile,
Dok sam ogroman žar i toplinu osjećala u sebi,
I dok su moje grudi pod tvojim usnama gorile.
Nisam htjela tu čaroliju trenutka da prekinem
Nisam ti dozvoljavala da se od mene odmakneš,
Nego sam samo kroz strastan uzdah prošaputala
kako jedino želim da me svojim rukama dotakneš.
A ti si me samo jos čvršće privio k sebi,
Sklonio s čela nježno pramen moje kose,
Nastavio usnama da istražuješ moje tijelo
I oboje smo se prepustili strastima da nas nose...
Ti znaš koliko je godina tuge i samoće u meni
Odboljevalo, kad su nam se dodirnule riječi.
I koliko je samo suza na tvom ramenu ostalo,
Da bih danas beskrajno uživala u našoj sreći.
Život je prolazio kroz mene, kao vjetar,
Povijao me na sve četiri strane svijeta,
Mojim žilama gospodarile su zmije otrovnice
I od mojih pupoljaka nikad nije bilo cvijeta.
Svjetlosti nisam imala prave, topline sunca,
Krhko sam se savijala i godine svoje nosila,
A kad si naišao ti, sa čvrstim osloncem u sebi,
Prepustila sam se i tvojim djelom se ponosila.
Uspravio si me, dao mi snagu, jedrost,
Učinio da opet imam svoje zelene grane.
Moje je korijenje crpilo neke nove minerale,
I moji listovi snivali neke sasvim nove sanje.
I pupoljci nisu više, tužni i jalovi, samo opadali,
Već su se naglo pretvarali u prekrasno cvijeće.
Zajedno s tobom svom cvjetanju sam se veselila
I raskošno i ponosno se razgranala od velike sreće.
I još samo čekam da nakon ovog svog cvjetanja,
Podarim ti plodove sočne, sa svojih grana oživjelih,
Tek tada saznat ću da život sam svrhom ispunila,
I neću patiti više zbog tužnih godina proživjelih.
U noćima mojim uvijek zvijezde svijetle,
Nebeski čuvari paze na moje snove.
S njima je svaka pomisao na tebe sigurna
I uz njih sigurno neću spoznati čežnje nove.
Jar ja imam samo jednu svoju čežnju
Iskrenu, jedinu, čežnju srca moga.
I kad te nema , u snovima smo skupa
I strašću uzvraćam toplinu srca tvoga.
Zvijezde, blistave i sjajne, moji su prijatelji,
Oni su zaveznici i čuvari ljubavi naše.
I kad je nebo pokriveno obacima i sjenama
One nas prate hrabro i ničega se ne plaše.
Jer snagu dobijaju iz nas, iz naše sreće,
Blistaju jačinom strasti koja isijava iz nas
I kad uvečer vidite zvjedano treperavo nebo,
To tijela su naša dala njima svoj treperavi stas.
A mjesec,taj vječiti nebeski putnik,
Gleda nas sretan i prima uz svoje skute.
On zna da vječiti ljubavnici noćima dišu
I on im pokazuje sve važnije noćne pute.
I kad umorni zaspemo, u naručju jedno drugom,
Mjesec će nam se samo sa smješkom nakloniti,
Zvijezde će treperenjem svoju privrženost potvrditi,
Mjesto danu ustupiti i do noći se na sigurno skloniti.
Jer oni su naši suputnici, saveznici, braća i sestre,
Oni imaju tisuću imena i žive na tisuću adresa,
Ali samo ljubavnike blagonaklono gledaju
I samo njihove savršene letove prate do nebesa...
Kad bi samo znao koliko si radosti i sreće
Svojim dolaskom u moj život posijao.
Godine tuge i boli svojim prisustvom otjerao
I probudio osjećaj koji je u meni godinama klijao.
Nikad me nemoj pitati koliko te volim,
I je li uvijek ista količina osjećaja u meni.
Predajom mojom tijelu tvome i zagrljaju
Sve ćeš saznati o ovoj toploj, zaljubljenoj ženi.
I koliko može voljeti, koliko ljubavi i strasti dati
I što sve krije u dubini srca svog i svoje duše.
Pa kad poželiš, da raskošnost njenu uzmeš
Nemoj se bojati, svi zidovi stida će da se sruše.
Molim te,nikad nemoj tražiti da ti govorim
O bivšima, onima koji su bili prije tebe.
Ne zato što ti ne želim iskreno ispričati,
Već samo zelim gorčine poštedjeti samu sebe.
Jer bili su, sad više nisu,ne postoje, samo su prošlost,
Brojevi koji prođose kroz moj život bez velikog traga,
Ali ,kad si ti došao, kad si se pojavio i osvojio me,
znala sam da ćeš biti moj život i pokretačka snaga.
I nikad nemoj sumnjati u osjećaje moje
U ljubav koju sam ti bićem cijelim poklonila.
Jer svima prije tebe, ruke sam pružala
Da bih se negdje od samoće samo sklonila.
A sad , kad si tu, stalno prisutan pored mene
Osjećaš da sam jedino i zauvijek, samo tvoja
Jer vrata sam prošlosti za sobom zatvorila
I znas da samo tebe volim, jedina ljubavi moja.
Tvoje oči, tako tople, sjajne, nježne,
Kao prelivena su dva izvora žive vode,
U mome tijelu znaju takvu bujicu izazvati
I krvotokom i mislima mojim dalje brode.
Ta tvoja dva oka, draga, veličanstvena,
Puna topline, sreće, ljubavi, samo za mene,
Pozivaju me, miluju me, raznježuju i u meni
Stvaraju osjećaj poželjne i ljubljene žene.
Sjaje kao dva dijamanta, pod svjetlošću
kao krijesnice dvije što u tami put nalaze.
I volim kad me miluješ i skidaš pogledom,
Jer emocije tada same od sebe nadolaze.
Ta dva divna oka znaju i zaplakati suzom,
Ili bez suza, sa emocijama kad se bore,
Ali tada ih volim jos više i cjelivam ih
I primam u zagrljaj i milujem sve do zore.
I sve to vrijedi onog pogleda čarobnog
Onog jutarnjeg poljupca očima koje ljube.
Tada i najtvrđe srce, od samog kamena da je,
Sigurno bi saznalo kako se bitke gube.
Tvoje oči, nasmiješene, vedre, blisatave,
U moju dušu su uvukle ljepotu dana i sjaj.
I znam, i kad zima bude i kiše jesenje padnu,
U njima ću vidjeti toplinu i odanost, i nikada kraj.
Ljubav, kad nam jednom useli u srce,
Tada joj je tu pravo, vječno mjesto.
I ma koliko puta odlazili i vraćali se Ljubavi nitko ne može oduzeti njen prijesto...
Ona gospodari, ona vlada, ona nas nosi,
Samo Ljubav može spajati i razlicita bića
I ona koja nikad, zbog naravi, zajedno ne bi bila, Ona je u stanju da spoji, usreći i veliča.
Pružanje i davanje, moraju biti u ravnoteži,
Bez obzira tko je u vezi dao više, a tko manje. Ona gleda samo zajedničku količinu emocija,
Jer ne postoji vaga sto mjeri pojedinačno osjećanje.
Ljubav ponekad zna i da zaboli, da pogodi,
Naročito kad se netko prepadne za svoju slobodu,
Ali, ako je u pitanju prava Ljubav i pravi osjećaji,
Svi problemi među voljenima nestaju, padaju u vodu.
Ni u našpj Ljubavi ne cvjetaju uvijek ruže,
I problemi znaju ponekad u nju da navrate.
Ali, zajedno, razumjevanjem i shvaćanjem
Svi trenuci sreće i strasti se ponovo vrate.
U pravoj Ljubavi i svađe su trenutne i nisu prave.
One obično nastaju zbog nekog sasvim trećeg.
U Ljubavi je nepotrebno pravdati se i objašnjavati
Jer sve svađe završavaju zbog postojanja onog nečeg.
A to nešto, u nama postoji, živi, cvjeta, buja,
Predajemo se tom osjećaju srcem, puni sreće.
Jer kada se dvoje prepoznaju, vole i osjećaju
Zar od ljepote te Ljubavi u nama, ima nesto veće?
kad si me optužio i prestao mi vjerovati,
U svom oku sam te i dalje nježno zadržavala.
U noćima poput ove rukama prazninu grlila
i šutnju tvoju, svojom šutnjom podržavala.
I sad je kraj, ne kažeš to, ali odlaziš od mene,
A tako sam te molila za ono tiho, zbogom.
Jednim si pokretom sve što smo izgradili srušio,
I prepustio me da pričam sama sa sobom i Bogom.
Nisam toliko jaka,zapravo, nisam uopće snažna,
Bez tebe je svaka noć neprospavana, tužna.
Molim te samo, osmijehom osmijeh mi vrati,
I neka buduća jutra ne budu više ovako ružna.
I kako sada dalje,sama, od kuda krenuti
Kome ruku pružiti, kad poklekla sam, sama,
Tko će me sada iz životnog blata vaditi,
A da ne budem gurnuta do samoga dna?
Skupit ću ja snage, jer moram i jer znam.
Ispred mene je život i jos puno novih dana.
Pokazat ću ti da su ponovna rođenja moguća
I kao feniks, iz pepela ću se podići sama.
Ako misliš, opet ću te nazvati, potražiti
Ispričati se ponovo za tvoje riječi izgovorene,
Varaš se, zlato moje,ova je odluka konačna:
Jer me nisi cijeniti znao, sad izgubio si me...
Mogu se baš jako naljutiti na tebe,
Biti odvratna, bjesniti,vikati, pjeniti.
Ali to ne znači da sam prestala voljeti
I da sam uspjela osjećaje promijeniti.
Moja je impulsivnost jaka, prejaka,
Ponekad znam i za sitnicu da planem,
Ali već nakon nekoliko trenutaka bijesa,
Zaboravim sve, uzdahnem i prestanem.
To je moj temperament, pravi južnjački,
Onakav kakvog voliš i kakvog poznaješ,
I znam da mi ne zamjeraš nikad zbog toga
Već i sam trenutak nastanka dobro prepoznaješ.
Ti znaš, moje čisto,toplo, kristalno srce,
Ne zna nikoga na svijetu mrziti, ne voljeti.
Ono se samo bori protiv nepravdi u sebi
I ovako nastoji tuđim uvredama odoljeti.
Netko tko sve to gleda sa strane, može pomisliti
kako svojim bijesom mogu drugoga povrijediti.
Ali onaj koji me poznaje , tako dobro kao ti,
Nikada se zbog toga neće i ne može uvrijediti.
Zato, samo šuti, ne pričaj, ne uzimaj srcu.
To je samo korak, kojim sam na čas stala.
Vec slijedećeg trenutka, nasmijana , poletna,
Bit cu ona vesela i netašna,samo tvoja mala...
Riječima izražavamo svoju ljutnju,
Vičemo, urlamo i najčešće vrijeđamo.
Riječi nam tada ne ponestaje niti malo,
Da bi mogli da se neprestano svađamo.
Kada razgovaramo, onako prijateljski,
Riječima znamo ispričati o sebi puno toga,
Ali nikada nismo u stanju iskreno pokazati
Sve što posjedujemo,a dano nam je od samog Boga.
Kad želimo nekoga osvojiti na brzinu,
Riječima znamo i tako lažno darivati.
U celofan uvijene riječi samo govoriti.
Ili slušati bajke i u lažima se uljuljkivati.
Riječi sa monitora računala su čudne,
Ponekad tako slatke, a nekad i preteške.
Jer kako čitanjem dati im značenje pravo,
Kad ne vidimo mimiku, geste ili greške
Pa zamišljamo ljude sa druge strane ekrana,
Onako, kako nam pišu, na osnovu samih riječi,
Njihovo pravo lice, srce i dušu , da upoznamo
Ova hladna "kutija" može tako lako da spriječi.
A kad sam s tobom, u nježnom zagrljaju
Tada su nam suvišne, nepotrebe riječi.
One samo kvare trenutke ljubavi i sreće,
Jer dodirima i emocijama sve možemo reći.
Dok samo pričamo i pričamo, gubimo vrijeme,
Riječi lete jedna za drugom, u vjetar, tek tako.
Radije tijelima, dodirima, drhtajima pričajmo
I usnama što znaju da ljube tako slatko.
U tvom naručju riječi mi nisu potrebne,
Dodiri tijela nam pričaju, sami za sebe.
Jer što će mi riječ ili hrpa jalovih riječi
Kad imam tako dragocjenu šutnju i tebe...
Tu, gdje smo se voljeli noćas,
Najljepsi san sam usnula.
Nas dvoje, u strasti ovjenčani
I spremni na ljubav do kraja.
Igrale su se sjenke tijela po zidu,
I tišinu su razbijali naši uzdasi.
Baš tamo , gdje si stao te veceri,
Strast je ostala i neće da se ugasi.
Zamišlja ona naš susret u snovima,
Pod zvjezdanim nebom tako čista.
Čeka naše sladostrasno predavanje
I ljubav sto će u tijelima da blista.
A ja ću te čekati, kao i svaki put,
Da dođes, na prstima i poljubac mi daš
I da se nježno, kraj mene stisneš
I da mi se cijelim svojim bićem predaš.
I plovit ćemo tako, rijekom ljubavi.
Nas dvoje, dva plivača u transu.
Ljubavi žedni ćemo se oboje napajati
I nećemo čekati neku novu šansu.
Pa kad se ujutro probudim, s osmijehom
I dodirnem mjesto iz svojih snova.
Svi mislit će kako sam samo spavala,
A ja ću znati da sam noćas bila samo tvoja.
i opet prenosim sa sajta komentar na
pjesmu " U snovima", po izričitoj želji
autora....
Snovi kad
jutarnjim vjetrom
pođu u svoje vedrine
opet smo
djetine prevareni
I tako java
igru svoju
počinje
plesom pobjednika
Ne ljuteći se
uzimam svoje
jastuke i
jesenje boje
uredno slažem
kao svoje
krvotoke
Stišavam tako
protest djeteta u sebi
djeteta vjećno
budnog
Sad znam da dolaziš uvijek sa mjesečinom,
Ulaziš na prstima u moj mali svijet i snove,
Tiho se smještaš, gnijezdiš, tu pokraj mene,
I čekaš da te tijelo moje strašću pozove.
Ponekad se osjećam okupana mjesečinom,
Bijelim odsjajem tvog tijela sto vidim u tami
I znam da je strast i ljubav među nama
Ono što najviše želimo i volimo kad smo sami.
U tim čarobnim i divljim dodirima i sudaranjima,
Grliš me snažno, kao sto valovi grle stijene.
I kad se u vrtlogu strasti oboje nađemo,
Prepuštamo se uživanju uz naklonost mjesečeve sjene.
Tvoje usne u meni bude žeđ, drhtaj tijela,
Onako, kao što to nikad nisam doživjela,
Pa kad se prepustim tvojim vatrenim poljupcima
Sve sam dane sreće u samo ovom trenu proživjela.
Nije požuda jedino sto vlada medju nama.
Ona je samo ljubavi naše vrhunac i raj,
Jer kad se pronađu , srce, duša i tijelo
Onda je ljubav kompletna i dobila je svoj sjaj.
Zato te primam u večerima podatnim, kraj sebe
Dozivajući sve emocije, u tijelo, da mi svrate
I one vrtoglavo naviru, bujaju, obrušavaju se
I pretvaraju u zvuk čarobne mjesečeve sonate.
i opet, komentar u stihovima, sa jednog sajta, a
odnosi se na pjesmu "Mjeseceva sonata"
Svjedoci su
tajanstveni osmjesi
u šumu jasika
i tihim
ćutanjima breza
sad prođem
parkom pored mosta
i opet smo tu negde
teško za vidjet´
a čuje se
prisustvo prošlog
postojanja
pohranjenog
vječnostima
Možda to i nije
bilo
a moralo je
sve govori o
idili podmjesečevoj
ako nije bila
to je neko odsanjao
za mene
kradući prisustvo
punomjesečnosti.
Suze su ponekad najbolji pokazatelji duše.
Ponekad su saveznici i znaju nam puno pomoći.
Ali, ponekad, tako su teške i nezaustavljive,
Da nam za njihovo savladavanje hrabrosti treba smoći.
Suze na licu žene znaju biti vrlo opasne.
Znaju biti lažne, samo korist neku da bi stekle.
Znaju biti namještene, opasne, znaju zavarati
I znaju postići cilj za koji su zapravo i potekle...
Ponekad su te suze i iz srca, iskrene, prave,
Ali pogrešnoj osobi su najčešće upućene.
I makar i cijelu kišu da njima isplačemo,
One neće biti na pravi način shvaćene...
Kad muškarac plače, posebna je priča.
Ili je preosjetljiv, nježan i previše voli.
Ili je jednostavno, ljut na samoga sebe,
Što je dozvolio da mu se nanese toliko boli.
A kad ja plačem, samo ti znaš što to znači.
Moje suze jedino ti znaš uspješno otkloniti.
I samo ti si u stanju usnama ih obrisati
I na svoje rame moju glavu nježno nasloniti.
Ti znaš, kad plačem, pustit me da plačem do kraja,
Neka rijeka suza iz oka teče, neka i srce plače
I prestat će one, nakon sto nježno me izljubiš
I nakon što me stisneš u zagrljaj svoj još jače.
I drži me u zagrljaju tako nježnu, toplu, uplakanu,
Miluj me po kosi i šapući da je sve u redu sada.
Uz tebe, tvoju nježnost i tvoje riječi utjehe,
Suze prestaju da budu bol i izgubljena nada.
i opet komentar u stihovima, od iste osobe,
sa jednog sajta i prenosim ga u cjelosti.....
odnosi se na ovu pjesmu "Suze"....
Prosuti biseri
po srmi
dijele varnice
umoran pogled bi da
pobjegne
i od bisera
i od
srme
Na poljima cvijećem
posutim
zaspalo dijete
o sreći sanja
Ne budite ne
zalivajte
san je već
suzom zaliven
R.N. 20.01.2006.
* * *
Ponesen rijekom
prejakom
gorio istim ognjem
krvavim
poznajem sve puteve
izlazne ali kad
dođe
sve je kao u početku
... duh nasmijan i mio
nadvio se nad
nejakim sinom
čovječjim
Na žrtveniku mirno
pružajuci grlo za
Vas sam spreman
meni draga gospo
Obale Nila
drijemaju negdje oko Jahorine
rasuto sanja otvoreno srce
Lisabonske zemljotrese
i lavove ukroćene...
Faraon, 20.01.2006.
Na drugim sajtovima, koji su više pjesnički, književni,
jedni drugima dajemo komentare u stihovima, vrlo je
interesantno, na žalost, blog sve to spaja , bez razmaka,
tako da je to nemoguće staviti u komentar. A šteta je....
Nazvao si me kraljicom tvoga života
Gospodaricom svih tvojih dana i noći.
I evo, jutros sam tvoja Snježna kraljica
Sva od pahulja , i lepršava u svojoj moći.
Zaogrnula sam se plaštom bijele boje,
Cijelim satkanim od snijega i kristala,
Ali još dominiram nad snovima tvojim
I ovakva, u njima, silazim sa pijedestala.
U snovima, posuta sam laticama ruže,
Sasvim obična, podatna i crvenog sjaja.
I takvu me sanjaš, trebaš, želiš i voliš
I takvoj mi se predaješ potpuno, do kraja.
A ovim dahom ledenim, sada te budim
I ne plaši se, to sam ja, još uvijek ista.
Samo sam se na tren u ledenu pretvorila,
Ali je duša moja, vrela, plemenita i čista.
I poigraj se samnom, ovako ledenom,
Kao dijete, razdragano mi se prepusti.
I sniježnim radostima predaj se potpuno
I niz brežuljak na sanjkama se spusti.
I neka igra traje, sve dok se ne iživiš,
Dok svoje djetinjstvo ponovo ne izigraš,
A onda oboje, vraćamo se u stvarnost,
U strasan zagrljaj, gdje putenošću dominiraš.
Ali sačuvajmo ovaj trenutak u sebi,
Ovu bjelinu dana, ovaj sjaj pun kristala,
Prije nego me, svu posutu crvenim ružama,
Ponovno ne izdigneš na mjesto, do pijedestala.
zamoljena sam da prenesem komentar u stihovima,
sa jednog sajta,a dat na ovu moju pjesmu "Snježna kraljica"
i prenosim ga u cjelosti......
Osuditi nevinu
pticu
njen let
prikovati prometejski
na osamljenu
prekretnicu
ne mogu anđeli
ali mogu
ljudi
a od njih me
ništa ne čudi
Mogli su ljudi
a ne
i ona
Nevina misao briše
savjest i
jednog
Faraona
.....
Opet teku nemirno
potoci
i nekud žure
životne rijeke
a tamo gdje je
naučio
vjetar lomi
i dalje grane
i sad nedam i da
hoće u lomljavi
njegovoj da stane
Dobro ti jutro,jedino, najdraže moje!
Pozdrav i našoj ljubavi sto je kao livada,
Na kojoj se tisuće cvjetova, s jutrom, budi
I tisuće kukaca na svoj se let sprema tada.
Ako si pčela, prepoznat ćeš me lako.
Privući ću te bojom i mirisom svojim
I znam, nećeš mi odoljeti nikako moci
Jer ću te opčiniti i napraviti robom mojim.
Ako si vjetar, opet te čekam, spremna,
I vjetru se jednako radujem, ako si to ti.
Znam, razletjet ćeš se krošnjom mojom
I cijelu me obići, dodirnuti i presretan izljubiti.
I tu ne prestaje ljubav, ni udvaranja naša,
Jer dogodit će se ono što je i moralo biti.
Kad u plod dunje žute pretvorim se cijela
I onda ćeš dolaziti i slašću se mojom pojiti.
I kad budem ubrana, i na ormaru mirisala,
Kroz prozor ćeš ući, namirisat ćeš me lako,
I opet ću tvoja strast i slast biti jedina,
Jer si zarobljen i ne možeš me ostaviti tek tako.
Vjerujem ti iskreno, svakoj tvojoj riječi,
Tu vjeru baš ništa pokolebati ne može.
Ti znaš , ljubav i povjerenje su tako jaki
I trebalo je vremena,kao mozaik,da se slože.
Mi postojimo jedno za drugo, jer su nam
Bog,Univerzum, Priroda, Sudbina tako odredili,
I svi ovi osječaji među nama su iskreni i jaki,
Da bi ih nečem drugom,važnijem podredili.
Jer ne postoji ništa i nitko važniji od nas,
Od ovog što tako jako osjećamo među nama.
Od bezrezervnog pripadnja jedno drugome,
Od svega što nam strast i ljubav donosi sama.
Nije ovo čekanje i traženje trajalo tako dugo,
Da bi se sada, naglo, ljubavi odrekli tek tako,
I da bi nakon svega shvatili kako smo različiti,
A borili smo se, i znaš i sam, nije nam bilo lako.
Ljubav među nama je beskrajna, ona traje, živi,
Ona je vječna kao što je vječna i sunčeva svjetlost.
Ona će trajati, živjeti, opstati, dok i mi trajemo,
I ona je zapravo vrhunac sreće i naša svetost.
Ljubavi tvoje da nije, ja ne znam
Koliko bih mogla živjeti, tako, sama.
Koliko bih izdržala postojanje bez tebe
I koliko mi znači ovaj osjećaj među nama.
Ali ti postojiš, stvaran si , u meni,
Kao što je stvarna i tama u noćima.
I koliko je vrijedan taj osjećaj bliskosti,
Dokazuju drhtaji naši i sjaj u očima.
Uvijek smo zajedno, i kad fizički nismo.
I najljepši je osjećaj pripadati tebi, cijela.
Pa svaki trenutak kad smo zajedno.
Uljepšavamo dodirima vatrenih nam tijela.
I tako je toplo, uzbuđujuće, to isčekivanje,
Ti trenuci kad ćemo se strasno ljubavi predati,
Da se ponekad upitam da li je to normalno
I da li netko ovu našu ljubav može da shvati.
Ali i čemu pitanja, mi ionako sve znamo.
Ova je naša vatrena ljubav i lijepa i luda.
Ona je samo odgovor na sve što smo tražili
I što nam je Bog dao da bismo vjerovali u čuda.
I shvatili smo kako čuda ipak postoje,
I nismo se nas dvoje uzalud dugo tražili...
Kao dvije polovice jabuke, kada se savršeno spoje
Tako smo se i mi ovom ljubavlju osnažili...
Dozvoli mi večeras, želim da se igram.
Da pomiješam u toj svojoj igri javu i snove.
Da budemo zajedno, onako kako smo maštali
I da nam strasne misli čežnje zajedno plove.
Zapalit ću vatru u onom našem kaminu,
I dvije čaše dobrog crnog vina napuniti.
I dok budeš sjedio u mekom naslonjaču
Glavu ću svoju na tvoja koljena nasloniti.
Tad nježno me dodiruj, miluj me po kosi,
Obaspi me cijelu poljupcima, tiho mi pjevuši.
Ti znaš da će se u nama uzburkati emocije,
Sve dok se strast u divljoj strasti ne uguši.
I neka igra ide dalje,opusti se, bez riječi.
Neka nam drhtave ruke samo dodirima pričaju.
U tvom zagrljaju samo istinsku sreću osjećam,
Dok nam se žedna tijela u strasnom grču uvijaju.
I nikada igru ne privodimo kraju.
Čak i kad se vatra ugasi u kaminu,
Pusti neka naša tijela plamte, vrela,
Samo ona znaju pravu, ljubavnu istinu.
Osvojio si me toplinom i širinom duše svoje,
Iskrenosću koja osvaja ljude rijetko kada,
Jer su ti već prve riječi bile savjet i opomena,
A sad mi je drago sto sam ih poslušala tada.
Nikad nisam slijepo vjerovala samo riječima,
Uvijek su mi izgledale otrcane, jeftine i lažne.
Ali, uz tebe, slušajući ih sa toplih usana tvojih,
Shvatila sam da one znaju biti itekako važne.
U tvojim očima carovalo je ono nebesko Sunce,
Osmijeh si širio, smiren i sretan, svuda oko sebe.
A ja sam bila tako sretna, ponosna i zadovoljna
Što sam u moru drugih bića pronašla baš tebe.
Pa kad mi ponekad kažeš kako ti treba širine,
Kako želiš imati samo par sati svog mira,
Naravno da te razumijem i odobravam ti,
Jer i tebe, savršenog, nepravda zna da dira.
I znam,vratit češ se opet i uvijek samo meni,
Kako bi starom jačinom isijavao ljepotu duše svoje.
A ja ću ti se tako slatko, odano, svim bićem predati,
Jer te volim ogromno, bezgranično - najdraže, jedino moje.
On ima najmekše i najnježnije ruke na svijetu,
I najtopliji, najširi, najčvršći i najmirisniji zagrljaj.
U njegovim očima ogleda se dubina duše moje, On u meni može probuditi i onaj najtananiji osjećaj.
On ima najveće i najiskrenije srce na svijetu.
U njega je i samo Sunce svoju toplinu utkalo. On nudi sebe, kompletnog, i to samo meni
I na promjene mog raspoloženja ne osvrće se nimalo.
On zna pronaći opravdanje za sve moje mane i greške,
Zna me nasmijati, razvedriti, oraspoložiti i kad suze teku.
Samo pred njim ne umijem glumiti hrabrost i zaplačem
I znam da će mi podariti utjehu, ljubav i ruku meku.
On me poznaje, bolje nego što poznajem samu sebe.
Ima On u sebi toliko puno razumijevanja i snage,
Da se ne moram bojati ako na trenutak odlutam negdje,
Vratit će me uvijek sebi, u svoje srce i svoje ruke drage.
Samo On zna, On umije, u svakoj mojoj riječi otkriti
Iskrenost ljubavi i ljepotu naših bespoštednih davanja, On je tako divan, tako nježan, tako moj i tako savršen,
Čim može voljeti mene nesavršenu i moja prigovaranja.
"Pokoj vječni daruj im, Gospodine,
I svjetlost vječna svijetlila im.
Počivali u miru. Amen"
* * *
Tužna sam danas, šest je već godina prošlo.
Od onog dana, kad sam te zauvijek izgubila,
Kad je umorna ruka poslijednji stisak mi pružila
I krajičkom usana nasmiješila se i moje ime izgovorila.
Kao da je jučer bilo, a još uvijek jako boli.
još je tuga u meni tako ogromna i duboka.
Još zamišljam kako me čekaš na vratima
I još uvijek ponos vidim sto sjaji ti iz oka.
A zavaravam samu sebe, istina je bolna.
Tvoj ležaj pod pločom je mramornom
I šum vjetra sjetnu uspavanku ti plete
I počinak si pronašla na Biokovu rodnom.
Počivaj u miru, spokoj neka te okružuje,
Iako tvoj glas čujem u šumu čempresa.
Počivaj majko, neka ti je laka zemlja,
Za sve ti hvala i uzdižem te do nebesa.
Tvoji nježni i drhtavi dodiri pale mi kožu,
Usne tvoje vrele bez daha me ostavljaju.
Nemoj se odmicati ni milimetra od mene,
Neka nam se tijela ni zraku ne suprotstavljaju.
Zagrli me čvrsto, jako, nek ostanem bez daha,
I ne dopusti ni milimetru kože da bude slobodan.
Ljubi me iskreno, toplo, meko, strasno, požudno,
I trenutak i osjećaj u nama bit će tad poseban.
Budi uz mene i kad mirisno jutro svane,
Kad na mom licu više ne bude mjesečine.
Pogledaj moje oči, usne, obraze užarene
I pusti nek sve u nama bude puno vreline.
Ne okreći mi leđa, kad strast vatrena prođe.
Znaš, tuga tada zna biti još gora i veća.
Kad netko leži kraj tebe, okrenut leđima
Kao da prestankom čarolije prestaje i sreća,
Već gledaj me mazno, nježno me ljubi.
Neka trenutak bude samo naš i nezaboravan.
Smješkaj mi se, ma koliko osjećao umor,
Taj gest iskrene ljubavi je jedino ispravan.
Uzvratit ću ti istinom, putenošću svojom,
I bit ce vremena i za naše mirne snove.
Kada si samnom, u strasnom zagrljaju,
Molim te, pusti nek nam tijela sama govore.
Koracima lakim pratim te u stopu,
Vodiš me u svoj svijet savršenstva.
Samo želim biti sretna, biti voljena
I osjetiti te naše trenutke blaženstva.
Predati se, tebi, onako, kako i želim
I kako pristoji jednoj zaljubljenoj ženi.
Nemoj misliti kako sam impulsivna,
Jer to samo osjećaji caruju u meni.
Kad nam se tijela dodirnu u strasti
I nastupi onaj trenutak kad duša se sljubi.
Nemoj ništa govoriti, samo se prepusti,
Nježno me zagrli i još nježnije poljubi.
Tad osjetit ćes svu ljubav i strast moju,
I znat ćes koliko je dugo potisnuta bila.
Pusti je neka govori svom silinom
I neka se razmaše, jer tek dobila je krila.
Strast kad prođe, a tijela se smire,
Tišinom mi reci sve što želim čuti.
Jer jedna riječ u tom trenutku
Mogla bi svu čar trenutka da pomuti.
Tvoja sam, to znaš, na krilima sreće,
Idemo zajedno na let do zvijezda.
Zagrljeni, zajedno, kao jedno smo biće
I zajedno čuvajmo toplinu svog gnijezda.
Voliš me, znam, pokazao si to,
I više no jednom potvrdu si dao.
Na ljubav tvoju vrijedilo je čekati
I što sam te toliko čekala, nije mi žao.
U život moj si ušao sasvim tiho, nečujno.
Ugnijezdio se u srce, u dušu, u tijelo.
Pa sad gospodariš svime sto imam,
Tvoje su misli, sanje, emocije i biće cijelo.
Podario si mi sebe, cijelog, bez zadrške.
Osjećanja mi pružio na dlanu i tako mi je drago.
I znam, taj poklon, tu dragocjenost tvoju,
Moram čuvati kao svoje najveće blago.
Tvoja ljubav je topla, niježna, meka.
Podatnom je čini ljepota duše tvoje
I znam, zaista pogriješila nisam,
Kad sam ti poklonila i srce i tijelo svoje.
Sve će sad izmijeniti duge godine tuge.
Više, konačno, neću imati ljubav, na silu.
Uhvati me za ruku i kročimo smjelo
I započnimo zajedno,ovu našu idilu.
Umorna sam od tvojih pitanja,
Umorna od provociranja,
Umorna sam od tvojih laži
I svih drugih nerviranja.
Umorna sam od tvojih problema
I tvog neopravdanog vikanja.
Od raznih tvojih pritisaka
I temperamentnih urlikanja.
Umorna sam i od šutnje tvoje,
Jer iza nje se uvijek nešto desi.
Umorna sam i kad se cinično smiješ
I kad se ponašaš kao da su sve moji grijesi.
Umorna sam i od tvojih odlazaka
I prijetnji kako čes me uvijek kriviti.
I umorna kad vratiš mi se, snužden,
A tako bih se htjela malo smiriti.
Umorna sam i kad me uvijek optužujes
Kada vičeš kako sam nesposobna.
I ja samo, šutke, promatram te, blijedo,
Znajuci kako je sve tvoja frustracija osobna.
I da ne bih nabrajala više
Sve svoje umore od tebe.
Jer i pjesma umorila se samnom,
A pomalo sam umorna i od same sebe...
Gledaš me onako, zamišljeno, ni sam sebi ne vjeruješ,
Pitaš me pripadam li ti cijela, jesu li mi jedno duša i tijelo?
I kažem ti, po tko zna koji put, da ne sumnjaš u mene,
Tebi pripada sve što posjedujem i tvrdim ti to vrlo smjelo.
Ti znaš, moje ruke će biti vječno prema tebi ispružene,
Moje oči pratit će tvoje stope gdje god da se kreću,
Moje usne će žedno ispijajati svu ljubav iz tvog bića
I moje misli brodit će tamo gdje se sa tvojima susreću.
Nikada ne sumnjaj u ljubav moju, ne truj misli glupostima.
Postojanje tebe u meni je potpuno i mi smo ljubavlju spojeni.
Tražiš li način da se uvjeriš u sve to, nemoj da okolišaš,
Dodirni me i tijelo će sve reći, samo ono zna kada smo voljeni.
Kad odlučiš da me optužiš za nešto, onda me pitaj samu.
Ne slušaj priče negdje sa strane, koje ti drugi serviraju.
Znaš, riječima se može lagati, ali usnama dušom i tijelom ne.
Zato me niježno zagrli i pusti nek nam se tijela dodiruju.
I jednom shvati, zauvijek, boli kad nema povjerenja.
Boli kad vjeruješ drugima, više nego sto vjeruješ meni.
Kad odlučiš da me optužiš za nešto, mada nisi siguran,
Onda shvati da si zadao strašan udarac jednoj nedužnoj ženi.
Molim te, nikad od mene nemoj otići bez riječi.
Neka makar samo jedna riječ bude izgovorena.
Neka se ne rastanemo kao dva potpuna stranca,
Kao da naša ljubav nikad nije ni bila doživljena.
Tvoj eventualni dodir mi ni tada neće kazati novo,
Tek , izgledat ce iskričavo, kao da me dotakla vatra.
Jer kad se dodirnu dva tako dobro poznata tijela,
Opasno je, a rastanak je i nema više povratka.
Molim te, tada, samo mi riječ jednu reci, bilo koju,
Preklinjem te, šutnjom me nemoj nikad ispraćati.
Dovoljno će biti i tiho izgovoreno samo "zbogom"
Samo riječ izgovori i onda se nemoj više vraćati..
I ne okreći se, niti na tren, kad stigneš do vrata,
Mogla bi te ponovno povući ista, strasna želja,
Da me, još jednom, zagrliš i nesvjesno se pokolebaš,
A samo jedna izgovorena riječ, sve bi to spriječila.
Jer ako me samo pogledaš, ništa promijeniti nećeš.
Samo reci tu jednu jedinu riječ i onda me zaobiđi,
Dodirom bi mogao opet rasplamsati onu staru vatru,
Zato, sa rječju, kad budeš odlazio, molim te, zauvijek otiđi.
Mislim na tebe i kad si tako daleko.
Prepoznajem te u svakom zalasku sunca.
I čini mi se, kad na počinak krenem,
Samnom krene i dio tvog srca.
Daljina je samo relativna stvar,
I nikada nam prepreka nije bila.
Ti znaš da je mislima premošćujemo
Baš kao da nam je sam Bog dao krila.
Ma kako daleki, ljubav nam je jaka,
I koliko to nekima izgledalo griješno.
Osjećaj da si uvijek prisutan, kraj mene,
Meni je normalan i ne izgleda smiješno.
Jutrom se budim i miris tvoj osjećam
Uživali smo cijelu noć i sad odmaraš , sneno.
Kao da se tijelo tijelom dodirivalo
Pa se sad proteže, zadovoljno , lijeno.
I poruka, ili zvuk telefona, ili glas tvoj,
Što u ušima odjekuje i ne može izblijedit.
Znam, još će te više meni približit
I još ćeš mi više radosti udijelit.....
Čeznjo moja draga, moj andjele sreće,
I kad si daleko, osjecaj ljubavi je divan.
I tvoja topla ruka, kao da dira me meko,
I u tvom zagrljaju kao da , smirena, snivam...
Kad se, najednom, potroši ljubav
To je konačno,nema više zavaravanja.
Nije to kao bon na mobilnom telefonu,
Dopunom mu samo produžiš vrijeme trajanja.
I suza u oku tada je manje važna,
Ne pomaže baš puno u razmišljanjima.
Samo izbacujemo emocije iz sebe
I pripremamo se na život bez primanja.
I u takvim trenucima nema kajanja.
Čemu kajanje,kad nije bilo pogrešaka,
Samo se prepustimo vremenu trajanja
I bol neće biti tako jaka i tako preteška.
I ne treba tu neka velika mudrost,
Da bi se jedina istina primiti znala.
Jednostavno, ljubav je toliko trajala
Dok nije na samo jednom ispitu pala.
A taj ispit je naš nedjeljivi život,
Samo je naš,ali rijetko nas mazi.
I nikad nas na teške trenutke ne priprema
Nego nas, nenajavljeno, samelje, zdrobi i zgazi.
Kad se potroši ljubav, najednom,
Nema jadikovki ni očajavanja.
Možda to nije ni bila ljubav prava,
Sa svom silinom primanja i davanja.
Večeras se osjećam posebno sama,
Najosamljenija sam osoba na svijetu.
I pored toga što te mislima dotičem,
Sakupljam komadiće tvojih misli, u letu.
I analiziram ih, prebirem po sjećanjima
I sve više sam sigurna kako me ne trebaš,
I kako je istina da ni nazvat me ne želis,
Opravdanje kako od poslova ne možeš da se predaš.
Ili je došlo do onog totalnog zasićenja,
Kojeg se bojim,istinski, od prvog dana.
I od kojeg sam tako bojažljivo bježala
A ono me stiže, sad, sa svih strana.
Samo me na jedan način razuvjerit možeš,
I samo ti znaš koji je to način.
Tvoj ce postupak, tvoj nastup sve reći
I znat ću tada koliko ti zapravo značim.
Čega se bojiš, od koje istine bježiš,
zaista, neće mi nikad biti jasno.
Znam, kad shvatiš da pogrešno radiš,
Tražit ćeš oprost, ali bit će ti kasno.
U obilju briga, u moru života,
Jedna za drugom, polako odlaze.
I čini nam se, i nije strašno
Ali iza nas su sve duže staze.
I smjenjuju se tako, Stara, pa Nova,
I tako uvijek, kroz život nas prati.
I svaka Nova sa željom je jednom,
Da loše, iz Stare, se nikad ne vrati.
I opraštajmo, jer opraštati treba,
Sve sto je ružno, zaboravljajmo.
Nesuglasice i sve probleme,
U godini Staroj, svjesno ostavljajmo.
Neka vam je svima sretna i vesela 2006. godina !!!!!!!
Najteža noć
"Nema strašnije noći od novogodišnje: niti ju možeš prespavati, niti se možeš nagovoriti da ti bude sretna. Običaj da se, u pijanstvu, pucnjavi, slavlju i šampanjcu dočekuju nove godine podsjeća na dernek na Titanicu. Čim su shvatili da im se bliži smrt, ljudi su odlučili dočekati je u što veselijem stanju."
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
