Riječima izražavamo svoju ljutnju,
Vičemo, urlamo i najčešće vrijeđamo.
Riječi nam tada ne ponestaje niti malo,
Da bi mogli da se neprestano svađamo.
Kada razgovaramo, onako prijateljski,
Riječima znamo ispričati o sebi puno toga,
Ali nikada nismo u stanju iskreno pokazati
Sve što posjedujemo,a dano nam je od samog Boga.
Kad želimo nekoga osvojiti na brzinu,
Riječima znamo i tako lažno darivati.
U celofan uvijene riječi samo govoriti.
Ili slušati bajke i u lažima se uljuljkivati.
Riječi sa monitora računala su čudne,
Ponekad tako slatke, a nekad i preteške.
Jer kako čitanjem dati im značenje pravo,
Kad ne vidimo mimiku, geste ili greške
Pa zamišljamo ljude sa druge strane ekrana,
Onako, kako nam pišu, na osnovu samih riječi,
Njihovo pravo lice, srce i dušu , da upoznamo
Ova hladna "kutija" može tako lako da spriječi.
A kad sam s tobom, u nježnom zagrljaju
Tada su nam suvišne, nepotrebe riječi.
One samo kvare trenutke ljubavi i sreće,
Jer dodirima i emocijama sve možemo reći.
Dok samo pričamo i pričamo, gubimo vrijeme,
Riječi lete jedna za drugom, u vjetar, tek tako.
Radije tijelima, dodirima, drhtajima pričajmo
I usnama što znaju da ljube tako slatko.
U tvom naručju riječi mi nisu potrebne,
Dodiri tijela nam pričaju, sami za sebe.
Jer što će mi riječ ili hrpa jalovih riječi
Kad imam tako dragocjenu šutnju i tebe...