Tvoje oči, tako tople, sjajne, nježne,
Kao prelivena su dva izvora žive vode,
U mome tijelu znaju takvu bujicu izazvati
I krvotokom i mislima mojim dalje brode.
Ta tvoja dva oka, draga, veličanstvena,
Puna topline, sreće, ljubavi, samo za mene,
Pozivaju me, miluju me, raznježuju i u meni
Stvaraju osjećaj poželjne i ljubljene žene.
Sjaje kao dva dijamanta, pod svjetlošću
kao krijesnice dvije što u tami put nalaze.
I volim kad me miluješ i skidaš pogledom,
Jer emocije tada same od sebe nadolaze.
Ta dva divna oka znaju i zaplakati suzom,
Ili bez suza, sa emocijama kad se bore,
Ali tada ih volim jos više i cjelivam ih
I primam u zagrljaj i milujem sve do zore.
I sve to vrijedi onog pogleda čarobnog
Onog jutarnjeg poljupca očima koje ljube.
Tada i najtvrđe srce, od samog kamena da je,
Sigurno bi saznalo kako se bitke gube.
Tvoje oči, nasmiješene, vedre, blisatave,
U moju dušu su uvukle ljepotu dana i sjaj.
I znam, i kad zima bude i kiše jesenje padnu,
U njima ću vidjeti toplinu i odanost, i nikada kraj.