Drhtala sam pokraj tebe, kao grana na vjetru,
Ogrnuo si me svojim džemperom crne boje.
I još si toplinu pojačao svojim zagrljajem,
Privlačeći me k sebi kao nešto najvrijednije tvoje.
I tako sam se upila u tvoje toplo naručje,
Kad bih mogla, cijela bih se uvukla u njega.
Osluškujući divlje i snažno lupanje naših srca
Što će kao jedno da kucaju, poslije svega.
A oko nas je mirisala tek pokošena trava
I vlati su joj se provlačile kroz našu kosu,
A ja sam, stisnuta u tvom zagrljaju, čekala
Da me ljubiš onako, kao sto trava čeka rosu.
Ne, nije to vjetar šaputao kroz razbacane vlati,
To su tvoje usne najljepšu pjesmu zborile,
Dok sam ogroman žar i toplinu osjećala u sebi,
I dok su moje grudi pod tvojim usnama gorile.
Nisam htjela tu čaroliju trenutka da prekinem
Nisam ti dozvoljavala da se od mene odmakneš,
Nego sam samo kroz strastan uzdah prošaputala
kako jedino želim da me svojim rukama dotakneš.
A ti si me samo jos čvršće privio k sebi,
Sklonio s čela nježno pramen moje kose,
Nastavio usnama da istražuješ moje tijelo
I oboje smo se prepustili strastima da nas nose...