Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,31.01.2006.



U tvom naručju


Drhtala sam pokraj tebe, kao grana na vjetru,
Ogrnuo si me svojim džemperom crne boje.
I još si toplinu pojačao svojim zagrljajem,
Privlačeći me k sebi kao nešto najvrijednije tvoje.

I tako sam se upila u tvoje toplo naručje,
Kad bih mogla, cijela bih se uvukla u njega.
Osluškujući divlje i snažno lupanje naših srca
Što će kao jedno da kucaju, poslije svega.

A oko nas je mirisala tek pokošena trava
I vlati su joj se provlačile kroz našu kosu,
A ja sam, stisnuta u tvom zagrljaju, čekala
Da me ljubiš onako, kao sto trava čeka rosu.

Ne, nije to vjetar šaputao kroz razbacane vlati,
To su tvoje usne najljepšu pjesmu zborile,
Dok sam ogroman žar i toplinu osjećala u sebi,
I dok su moje grudi pod tvojim usnama gorile.

Nisam htjela tu čaroliju trenutka da prekinem
Nisam ti dozvoljavala da se od mene odmakneš,
Nego sam samo kroz strastan uzdah prošaputala
kako jedino želim da me svojim rukama dotakneš.

A ti si me samo jos čvršće privio k sebi,
Sklonio s čela nježno pramen moje kose,
Nastavio usnama da istražuješ moje tijelo
I oboje smo se prepustili strastima da nas nose...
- 07:36 - "Mirisni trag" (22) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.