Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
četvrtak,31.08.2006.
Zauvijek zajedno
Daruj me svojim pogledom,
Toplinom duše i srca tvoga.
Boginjom me svojom nazovi,
A ja tebe Vladarem tijela moga.
Obujmi rukama moja ramena,
Privij me nježno na grudi svoje.
Dopusti nek ljubav traje u nama,
I nek mi se rijeka iz srca prelijeva u tvoje.
Budi moje more, čekaj me strpljivo,
Dok se kao rijeka razlijevam do tebe.
U tvojoj plimi prepoznat ću ljubav,
Na ušću strasti kad ti predam sebe.
I krenimo dalje, ovako slatko-slani,
Zapjenjeni požudom, dok nam tijelo hlapi.
I kad se u oblak oboje pretvorimo
Pomiješani bit ćemo u svakoj kišnoj kapi.
Nisam ja tako lijepa ni atraktivna žena
I nikako ne mogu nositi naziv "femme fatale".
Ali očito sam lijepak za sve samce i nesigurne
I za sve one isfrustrirane, što im toplina i ljubav fale.
Ja pišem osjećaje, svojim ogromnim srcem
I u meni nema niti malo zla, niti neiskrenosti.
Svi oni koji me poznaju, u realnom životu, znaju
Kakva sam i cijene me zbog moje dobrote i nesebičnosti.
Uvijek prvo mislim na druge, pružam im pomoć
I nastojim da im vratim vjeru u život i ljude.
I kad ih isčupam sa dna, izvučem i vratim same sebi,
Oni onda misle da trebaju ljubav ili nešto drugo da mi nude.
Ne naplaćujem svoje prijateljstvo,a ni pomoć,
Ovdje sam da pišem ali i pomognem ako mogu.
Ali mnogi, kad osjete moju iskrenost i toplinu,
Žele me dobiti, iskoristiti i onda šutnuti i dati mi nogu.
Ne može to kod mene, ne ide baš tako savršeno lako,
Mada se i sama znam ponekad slatkorječivošću prevariti.
Ja nisam ustanova za napuštene, tužne i nevoljene,
Imam svoju obitelj i to nikad i nikome nisam željela kriti.
Moj privatni život je isključivo moja stvar,
I nitko nema pravo da dođe i u sveto dira.
Samo rijetkima sam dozvolila da mi uđu u privatnost,
Svim ostalima poručujem, povlačim se, ako mi ne date mira.
Posjetitelji dragi, kad čitate moje stihove,
Ne tražite sebe u njima, nećete se naći.
Pišem ponekad o sebi, ali i o drugim ljudima,
I samo ja znam što koji stih točno znači.
Ne nagađajte, ne dirajte me, ne rovarite,
Samo želim da pišem i čitam i ostavljam riječi.
Svi koji nemate namjeru ovdje svratiti dobronamjerno,
Prije nego što dođete, razmislite što ćete reći.
I ne zaboravite, postoji izreka jedna,
"Za dobrim se konjem prašina diže".
One što dolaze i nastoje ovdje spletkariti,
Nikada prava sreća i prijateljstvo ne sustiže.
Pustite me da pišem, da pjesme stvaram,
To jedino želim i tražim od svih vas skupa.
A kome ću ja posvetu dati i o kome pisati,
Zna samo moje srce, moj mozak i moja ruka.
Mi smo se naprosto morali sresti,
Tamo, gdje nitko drugi to mogao nije.
Gdje su svima putevi bili zatvoreni,
A samo je nama Sunce počelo da se smije.
I spojilo nas je, pa smo postali jedno,
Kao što dan u zori pronađe svoj smisao.
Mi smo se susreli na vjetrometini života,
Kad nam je bio uskraćen i zrak koji se udisao.
Nas dvoje, kao dvije stijene postojane,
Čvrste i jake izvana, a iznutra tako meke.
Pronašle smo se između misli, snova i riječi,
Jer su nas vezale istine i nove emocije neke.
I sad postojimo i dišemo ovako zajedno,
U odrazima jutra blistaju nam sretna lica.
Mi odišemo mirisom svih rascvjetanih parkova
I koračamo veselo pločnicima svih životnih ulica.
Misli postojanja tkam sama u svoj život,
Odjekom svojim noć kroz mene korača.
Uglavnom kao gubitnik, ali s nadom u bolje,
Uvijek mi se neka stara uspomena vraća.
Ima li za mene negdje malo radosti,
Čije snove sniva ispružena ruka?
Koga li to traži, koga li doziva,
Čije li se muke boji moja muka?
Tišinom odgovara istina u meni,
Praznina i tuga jedino se vide.
Ovo srce moje umije da voli,
Ali se oči svoje iskrenosti stide.
Kad potisnem ljubav u dno duše svoje,
Hladnoću isijavam, a za žarom žudim.
Kada me upoznaš i kad shvatiš tko sam,
Saznat ćeš da ranjivost sakriti se trudim.
Pogled mi novim sjajem iskri,
Učiš me da se ponovo smijem.
Moje snove u stvarnost pretvaraš,
A ja stihovima svojim tvoje srce grijem.
Ne tražim od tebe da mi polažeš račune,
Znam da tvoje obveze puno vremena traže.
Potrudit ću se da budem smirena i čekam,
Dok me ljubav i povjerenje u tebe tako snaže.
Vjerujem ti, znam da ćeš učiniti najbolje,
Znam da ću u tvojim rukama pronaći sreću.
Strpljivo ću čekati da razriješiš sve probleme,
I neću ti dosađivati, naporna sigurno biti neću.
Posjedujem ja razumjevanja i više nego misliš,
Nastojat ću svoju brižnost prikriti duboko u sebi.
Čekat ću da dođeš i budeš sretan uz mene,
I uvijek ću iskrena i vjerna biti i vjerovati samo tebi.
Odškrinula sam ti vrata svoje duše,
Sasvim dovoljno, da možeš u nju ući.
I dozvoljavam ti, opusti se, raskomodi
I osjećaj se u njoj kao u svojoj kući.
Ne tražim ništa za uzvrat, rekla sam ti,
Dovoljno je da budeš prisutan uz mene.
Ovo što si mi do sada pokazao i poklonio,
Dovoljno je da se osjećam poput poželjne žene.
Razumiješ me, strpljiv si, prepun si pažnje,
Ne treba ništa više što bi me sretnom učinilo.
Vrijeme mi te donijelo, vrijeme će i pokazati,
Da li te iskreno, od srca, samo meni poklonilo.
O pravoj ljubavi se nikada ne priča,
Čak joj i pjesme kvare snagu i moć.
Prava ljubav svojom jačinom i djelom,
U stanju je čudo napraviti za jednu noć.
Ona je vječna, ona zauvijek u nama traje,
Sve ostalo je samo zanos, strast i varka.
Rastanci, povratci, oprastanja i razumjevanja
Jedini kažu da li je ljubav zaista dovoljno jaka.
Iskrena ljubav ruši sve prepreke na putu,
Ona je sama po sebi najveća svetinja.
Sve priče o moralu, vjernosti i svetosti drugog,
Pred njenim imenom ponizno postaju samo sjena.
Takva ljubav uvijek sve boli pobjeđuje,
I sretan je svatko tko je doživi i upozna.
Ne moraju zaljubljeni zauvijek biti zajedno,
Ali ljubav vječno traje i njen sjaj se prepozna.
Dragi prijatelji blogeri i posjetioci mog bloga.
Eto, i meni se dogodi da upadnem u emotivnu krizu,
da mi treba zraka, snage i mira da sredim misli i
osjećaje. Ne znam koliko me neće biti i da li ću već
sutra možda pisati. Htjela sam i blog izbrisati, ali na
nagovor moje drage prijateljice, sa kojom sam sinoć
dugo razgovarala, blog ipak ostaje, a svi ostali profili
na drugim portalima više ne postoje. Ne vidim više
nadu da će se nešto promijeniti na bolje, vratiti na staro,
ali, naučila sam gubiti, cijeli život, tako da će još jedna rana
zacijeliti i postati ožiljak na mojoj duši. Na žalost, nikad neću
naučiti da budem lukava i sačuvam ljubav. Ja to ne umijem,
jer sam iskrena i jer sam preemotivna i ne znam glumiti.
Bit ce valjda bolje....
Za sjećanje i podsjećanje
Ne postoji Nikad
I ne postoji Nigdje,
Jer niti Netko tko to
Zaista zaslužuje,
Ne može biti nazvan
običnim imenom - Nitko,
Preblago je.
Ni kad pognute glave,
Onako skrušeno,
Dođe na moj prag,
Pitajući me:
"Jesam li ti
Još uvijek drag?"
Neću mu ništa moći reći.
Nedostajat će mi riječi.
Jer kad te Netko
Svjesno baci u tamu
I ostavi te,
Bez riječi, samu....
I Nitko ruku da ti pruži.....
Onda se bolom za bol oduži.
Neće to biti osveta,
Nego iskrena posveta.
Ne postoji Nigdje i
Nema ni puta za Nigdje.
Čak i tvoje kameno srce
Ima mjesto, Negdje.
Uranjamo u noć našu, zamamnu,
U kojoj jedino mi stvarno i postojimo.
Dok tijelima istražujemo sve dobro poznato
I nepoznato nešto u nama pronaći nastojimo.
Toliko je tajanstvenosti u našim tijelima,
Onog iskrenog žara što stalno izaziva.
I predajemo mu se, u vlasti je nad nama
I imenom požude i ljubavlju se naziva.
Dok me miluješ rukama svugdje po tijelu,
I usnama istražuješ svaki milimetar moje kože.
U meni izazivaš serije drhtaja sladostrašća,
Koje samo tvoje tijelo u meni izazvati može.
Ljuljamo se na valovima sopstvene strasti,
Zaneseni u prostoru ljubavnoga gnijezda.
Uzdižemo se zajedno, treperavi put neba,
I dosežemo visine najveličanstvenijih zvijezda.
Pripadam ti cijela, ti pripadaš samo meni,
Naša tijela drhtava u grču isprepletena.
Vođeni ljubavlju, svoju smo sreću pronašli,
U zajedničko srce, dušu i tijelo naša ljubav je pohranjena.
Sav moj svijet je u tvojim rukama,
U njima je i sudbina budućih dana.
Nad mojoj srećom i tvoji anđeli bdiju,
Raskriljeni između mojih želja i sanja.
Ti postojiš, opipljiv, stvaran i živ,
U mojim očima odmaraš svoje tijelo.
Dodirujem te pogledom toplim i nježnim,
I ljubim te, iskreno, prkosno i smjelo.
Koliko te trebam, koliko želim dodir tvoj
I tvoj šapat kako sam jedino i samo tvoja.
Volim te, bezgranično te volim, najmilije moje
I predajem ti se, u tvojim rukama je sudbina moja.
Ti svoju ljubav pišeš uvijek djelima,
Ne gomilom praznih, nakićenih riječi.
Ti ne daješ lažna obećanja, onako uvijena,
Već me sigurnim koracima vodiš prema sreći.
Kako volim tvoju jednostavnost i iskrenost,
Tvoje nedvosmislene riječi bez trunke laži,
Bez uvijanja, lažnog sjaja i ukrašavanja,
Onako kako srce govori i tijelo i ljubav traži.
Htjela bih da me stalno zoveš, da mi se javljaš,
Da ti poznajem svaki korak, namjeru i trag.
A znam da je to ludost i da nemam pravo,
Jer povjerenje je najvažnije kad ti je netko drag.
Oprosti mi, dušo moja, nije sumnjičavost,
Niti te želim gušiti u silnoj ljubavi svojoj.
Samo mi treba osjećaj da smo uvijek zajedno,
I onda nesvjesno pretjeram u posesivnosti mojoj.
Ti znaš da sam tvoja i znaš koliko te volim,
Moj život, svi dani i trenuci ispunjeni su tobom.
Moja je ljubav čista, iskrena i samo tvoja,
I jer sam tebe pravilno odabrala, ponosim se sobom.
Daljinom te ljubim,
Sjećanjem gorućih dodira,
Uspomenom zlatnih niti snova
Što nam maštanja u
Stvarnost pretočiše.
Ja živim, jer ti tako želiš,
Jer snovima svojim ime si moje dao,
I jer svaki nemir u koji uploviš,
Ja razmičem, nekom svojom sanjom.
Ti traješ u meni,
Na vječnost zaklet dubinom duše.
Zatočeni oboje
U tamnici samih sebe -
Nemamo ništa drugo.
Mi i trajemo
Jer imamo samo jedno drugo. Ti Mene i Ja Tebe !!!!
Preporuka: Ovo je moj rodni grad, ovdje sam provela
najljepše dane života, ovdje sam bila i na
ovom godišnjem odmoru...sa kojega sam se
danas vratila Ploče
U snovima i mislima,
Postojan i jedini,
Ograde si sve srušio.
Pa sad u našim životima,
Mašta i java su jedno.
Nosim te sa sobom u srcu,
U tijelu mi boraviš stalno,
Razumom mojim gospodariš.
Daljinom te volim jednako
I kad daljina prijeti šutnjom.
Budimo oboje jači od nje.
Gdje god pođem, gdje se nađem,
Uvijek postojiš samo i jedino TI.
Čuvam te, jer me čuvaš za sebe
I jer si jedina moja stvarnost
U kojoj volim i voljena sam.
Kad me cijelu obuhvatiš svojim rukama,
Moja sreća je ogromna i meni dovoljna.
Ne trebaju mi ni skupi pokloni ni izlasci,
Da bih se uz tebe osjećala zadovoljna.
Kad razgovaramo, nema nikakvih ograničenja,
Riječi dolaze spontano i pričamo o svemu.
Nema straha, nema razmišljanja i suzdržavanja,
Otvoreno i slobodno odabiremo svaku novu temu.
I kad ponekad zaplačem, pa me upitaš što je
I usnama brišeš suze što se slijevaju obrazima mojim.
Priznajem ti, plačem od sreće sto postojiš, što te volim
I što te iskreno mogu nazvati jedino i samo svojim.
Povedi me u naše nedovoljno istražene noći,
Pokloni mi sebe, takvog kakav i jesi zapravo.
I ništa mi više ne treba u životu, osim saznanja,
Da sam u svojoj odluci i izboru pogodila i imalo pravo.
Misao stalna, kao
Šapat nebeskog anđela,
Donijela mi je tvoj glas.
Položenim rukama
Ime sam čežnje dala,
Za ona neka naša svitanja
Radosna se pripremam.
I volim te bezgranično,
Onako nježno i stvarno,
Jer mi i jesmo stvarnost,
Mi i jesmo istina,
Mi i postojimo zajedno,
Ma koliko nas daljina razdvajala.
Konačno skupa i konačno sretni,
Plovimo zajedno rijekom života.
Isprepletenih misli, snova i tijela,
U nama je zasjala sva ljubavna ljepota.
Naslonjena nježno na tvoje rame,
Sva sam se tvojim rukama prepustila.
Voljena sam i volim, zar treba više,
Da bih se konačno, sretna opustila.
Ti realista, ja prava romantičarka,
Zatvorenih očiju u svijetu mašte stojim.
Uvijek me nježno spuštaš na Zemlju
I vraćaš u realnost u kojoj i postojim.
Ali onda kad se u nama strast probudi,
Kad tijela zadrhte od slatkih nemira,
Postajem gospodar svog svijeta snova
I vodim te putevima beskrajnog svemira.
Čas na Zemlji, čas u svijetu Zanosa,
Nosi nas život što ne umije da čeka.
Prelijevamo se iz snova u stvarnost:
Ja sam tvoje ušće, ti si moja rijeka.
Dok isčekujem tvoje korake žustre
Što te dovode u naš maleni svijet,
Sanjarim o tvojim nježnim dodirima
S kojima odlazim na najveličanstveniji let.
Naša dva tijela, u dodiru strasnom,
Uranjaju jedno u drugo kao rijeke.
Užarenim očima pratim put tvojih usana,
Što će me odvesti u nepoznate visine neke.
I ne bojim se, potpuno ti se predajem,
Dok ispituješ svaki milimetar mog tijela.
I po tko zna koji put mi šapućeš da me voliš,
Ali tu ljubav, uz riječi, prate i naša djela.
Opčinjena, drhtava, sva uz tebe gorim,
Dok dodire tvoje osjećam na sebi.
Zarobio si mi misli, razum i osjećaje,
Ne pripadam nikome drugom nego samo tebi.
Sad kad si me ogolio u ovom svijetu
I pokazao kako sam nesavršena, svima
Sad mi pomozi, radosti moja jedina
Da budem što bliža i jasnija ovim ljudima.
Jedini čovjek kojeg sam uvijek voljela,
Sad je pored mene, nakon toliko tuge.
Kad sam pomislila da si me zauvijek napustio,
Vratio si se, unoseći u moj život sve boje duge.
Jaka sam i mogu sve probleme prebroditi,
Ali nisam mogla preboljeti tvoj odlazak i bijeg.
U meni se stvorila gomila novih emocija
I na predaju sam spustila svoj podignuti stijeg.
Priznajem, nesavršena sam i krhka,
Pomozi mi, da se snađem u svemu.
U mom srcu ti traješ, ne ostavljaš trag,
Ti si ono sto je još samo nedostajalo njemu.
Pomozi mi da povežem sve ove niti,
Veze u kojoj bi od čežnje tijelo da vrisne.
Kad se sudare dvije nesigurnosti u nama,
Tvoja bi da bježi, a moja da se uz tebe stisne.
Vjerujem ti i konačno i ti vjeruješ meni,
Sve ljubomore su zauvijek ostale za nama.
Sad pomireni, sretni, pokazujemo svima
Da nam se nasmiješilo Sunce, a ne traje tama.
Bojala sam se, ovako savršeno - nesavršena,
Misleći kako ću preživjeti dalje bez tebe.
Neka mi oproste svi koje sam povrijedila,
Ja nisam mogla protiv ljubavi i same sebe.
Uzmi me u ruke, odletimo do zvijezda,
U tvom naručju ja sam sretna samo.
Voli me dušo, kao što ja volim tebe
Mi smo rođeni da jedno drugom pripadamo.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
