Nisam ja tako lijepa ni atraktivna žena
I nikako ne mogu nositi naziv "femme fatale".
Ali očito sam lijepak za sve samce i nesigurne
I za sve one isfrustrirane, što im toplina i ljubav fale.
Ja pišem osjećaje, svojim ogromnim srcem
I u meni nema niti malo zla, niti neiskrenosti.
Svi oni koji me poznaju, u realnom životu, znaju
Kakva sam i cijene me zbog moje dobrote i nesebičnosti.
Uvijek prvo mislim na druge, pružam im pomoć
I nastojim da im vratim vjeru u život i ljude.
I kad ih isčupam sa dna, izvučem i vratim same sebi,
Oni onda misle da trebaju ljubav ili nešto drugo da mi nude.
Ne naplaćujem svoje prijateljstvo,a ni pomoć,
Ovdje sam da pišem ali i pomognem ako mogu.
Ali mnogi, kad osjete moju iskrenost i toplinu,
Žele me dobiti, iskoristiti i onda šutnuti i dati mi nogu.
Ne može to kod mene, ne ide baš tako savršeno lako,
Mada se i sama znam ponekad slatkorječivošću prevariti.
Ja nisam ustanova za napuštene, tužne i nevoljene,
Imam svoju obitelj i to nikad i nikome nisam željela kriti.
Moj privatni život je isključivo moja stvar,
I nitko nema pravo da dođe i u sveto dira.
Samo rijetkima sam dozvolila da mi uđu u privatnost,
Svim ostalima poručujem, povlačim se, ako mi ne date mira.
Posjetitelji dragi, kad čitate moje stihove,
Ne tražite sebe u njima, nećete se naći.
Pišem ponekad o sebi, ali i o drugim ljudima,
I samo ja znam što koji stih točno znači.
Ne nagađajte, ne dirajte me, ne rovarite,
Samo želim da pišem i čitam i ostavljam riječi.
Svi koji nemate namjeru ovdje svratiti dobronamjerno,
Prije nego što dođete, razmislite što ćete reći.
I ne zaboravite, postoji izreka jedna,
"Za dobrim se konjem prašina diže".
One što dolaze i nastoje ovdje spletkariti,
Nikada prava sreća i prijateljstvo ne sustiže.
Pustite me da pišem, da pjesme stvaram,
To jedino želim i tražim od svih vas skupa.
A kome ću ja posvetu dati i o kome pisati,
Zna samo moje srce, moj mozak i moja ruka.