Ti svoju ljubav pišeš uvijek djelima,
Ne gomilom praznih, nakićenih riječi.
Ti ne daješ lažna obećanja, onako uvijena,
Već me sigurnim koracima vodiš prema sreći.
Kako volim tvoju jednostavnost i iskrenost,
Tvoje nedvosmislene riječi bez trunke laži,
Bez uvijanja, lažnog sjaja i ukrašavanja,
Onako kako srce govori i tijelo i ljubav traži.
Htjela bih da me stalno zoveš, da mi se javljaš,
Da ti poznajem svaki korak, namjeru i trag.
A znam da je to ludost i da nemam pravo,
Jer povjerenje je najvažnije kad ti je netko drag.
Oprosti mi, dušo moja, nije sumnjičavost,
Niti te želim gušiti u silnoj ljubavi svojoj.
Samo mi treba osjećaj da smo uvijek zajedno,
I onda nesvjesno pretjeram u posesivnosti mojoj.
Ti znaš da sam tvoja i znaš koliko te volim,
Moj život, svi dani i trenuci ispunjeni su tobom.
Moja je ljubav čista, iskrena i samo tvoja,
I jer sam tebe pravilno odabrala, ponosim se sobom.