Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
petak,25.08.2006.
Prava ljubav
O pravoj ljubavi se nikada ne priča,
Čak joj i pjesme kvare snagu i moć.
Prava ljubav svojom jačinom i djelom,
U stanju je čudo napraviti za jednu noć.
Ona je vječna, ona zauvijek u nama traje,
Sve ostalo je samo zanos, strast i varka.
Rastanci, povratci, oprastanja i razumjevanja
Jedini kažu da li je ljubav zaista dovoljno jaka.
Iskrena ljubav ruši sve prepreke na putu,
Ona je sama po sebi najveća svetinja.
Sve priče o moralu, vjernosti i svetosti drugog,
Pred njenim imenom ponizno postaju samo sjena.
Takva ljubav uvijek sve boli pobjeđuje,
I sretan je svatko tko je doživi i upozna.
Ne moraju zaljubljeni zauvijek biti zajedno,
Ali ljubav vječno traje i njen sjaj se prepozna.
Dragi prijatelji blogeri i posjetioci mog bloga.
Eto, i meni se dogodi da upadnem u emotivnu krizu,
da mi treba zraka, snage i mira da sredim misli i
osjećaje. Ne znam koliko me neće biti i da li ću već
sutra možda pisati. Htjela sam i blog izbrisati, ali na
nagovor moje drage prijateljice, sa kojom sam sinoć
dugo razgovarala, blog ipak ostaje, a svi ostali profili
na drugim portalima više ne postoje. Ne vidim više
nadu da će se nešto promijeniti na bolje, vratiti na staro,
ali, naučila sam gubiti, cijeli život, tako da će još jedna rana
zacijeliti i postati ožiljak na mojoj duši. Na žalost, nikad neću
naučiti da budem lukava i sačuvam ljubav. Ja to ne umijem,
jer sam iskrena i jer sam preemotivna i ne znam glumiti.
Bit ce valjda bolje....
Za sjećanje i podsjećanje
Ne postoji Nikad
I ne postoji Nigdje,
Jer niti Netko tko to
Zaista zaslužuje,
Ne može biti nazvan
običnim imenom - Nitko,
Preblago je.
Ni kad pognute glave,
Onako skrušeno,
Dođe na moj prag,
Pitajući me:
"Jesam li ti
Još uvijek drag?"
Neću mu ništa moći reći.
Nedostajat će mi riječi.
Jer kad te Netko
Svjesno baci u tamu
I ostavi te,
Bez riječi, samu....
I Nitko ruku da ti pruži.....
Onda se bolom za bol oduži.
Neće to biti osveta,
Nego iskrena posveta.
Ne postoji Nigdje i
Nema ni puta za Nigdje.
Čak i tvoje kameno srce
Ima mjesto, Negdje.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
