Uranjamo u noć našu, zamamnu,
U kojoj jedino mi stvarno i postojimo.
Dok tijelima istražujemo sve dobro poznato
I nepoznato nešto u nama pronaći nastojimo.
Toliko je tajanstvenosti u našim tijelima,
Onog iskrenog žara što stalno izaziva.
I predajemo mu se, u vlasti je nad nama
I imenom požude i ljubavlju se naziva.
Dok me miluješ rukama svugdje po tijelu,
I usnama istražuješ svaki milimetar moje kože.
U meni izazivaš serije drhtaja sladostrašća,
Koje samo tvoje tijelo u meni izazvati može.
Ljuljamo se na valovima sopstvene strasti,
Zaneseni u prostoru ljubavnoga gnijezda.
Uzdižemo se zajedno, treperavi put neba,
I dosežemo visine najveličanstvenijih zvijezda.
Pripadam ti cijela, ti pripadaš samo meni,
Naša tijela drhtava u grču isprepletena.
Vođeni ljubavlju, svoju smo sreću pronašli,
U zajedničko srce, dušu i tijelo naša ljubav je pohranjena.