Konačno skupa i konačno sretni,
Plovimo zajedno rijekom života.
Isprepletenih misli, snova i tijela,
U nama je zasjala sva ljubavna ljepota.
Naslonjena nježno na tvoje rame,
Sva sam se tvojim rukama prepustila.
Voljena sam i volim, zar treba više,
Da bih se konačno, sretna opustila.
Ti realista, ja prava romantičarka,
Zatvorenih očiju u svijetu mašte stojim.
Uvijek me nježno spuštaš na Zemlju
I vraćaš u realnost u kojoj i postojim.
Ali onda kad se u nama strast probudi,
Kad tijela zadrhte od slatkih nemira,
Postajem gospodar svog svijeta snova
I vodim te putevima beskrajnog svemira.
Čas na Zemlji, čas u svijetu Zanosa,
Nosi nas život što ne umije da čeka.
Prelijevamo se iz snova u stvarnost:
Ja sam tvoje ušće, ti si moja rijeka.