Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,01.08.2006.





Pomozi mi

Sad kad si me ogolio u ovom svijetu
I pokazao kako sam nesavršena, svima
Sad mi pomozi, radosti moja jedina
Da budem što bliža i jasnija ovim ljudima.

Jedini čovjek kojeg sam uvijek voljela,
Sad je pored mene, nakon toliko tuge.
Kad sam pomislila da si me zauvijek napustio,
Vratio si se, unoseći u moj život sve boje duge.

Jaka sam i mogu sve probleme prebroditi,
Ali nisam mogla preboljeti tvoj odlazak i bijeg.
U meni se stvorila gomila novih emocija
I na predaju sam spustila svoj podignuti stijeg.

Priznajem, nesavršena sam i krhka,
Pomozi mi, da se snađem u svemu.
U mom srcu ti traješ, ne ostavljaš trag,
Ti si ono sto je još samo nedostajalo njemu.

Pomozi mi da povežem sve ove niti,
Veze u kojoj bi od čežnje tijelo da vrisne.
Kad se sudare dvije nesigurnosti u nama,
Tvoja bi da bježi, a moja da se uz tebe stisne.

Vjerujem ti i konačno i ti vjeruješ meni,
Sve ljubomore su zauvijek ostale za nama.
Sad pomireni, sretni, pokazujemo svima
Da nam se nasmiješilo Sunce, a ne traje tama.

Bojala sam se, ovako savršeno - nesavršena,
Misleći kako ću preživjeti dalje bez tebe.
Neka mi oproste svi koje sam povrijedila,
Ja nisam mogla protiv ljubavi i same sebe.

Uzmi me u ruke, odletimo do zvijezda,
U tvom naručju ja sam sretna samo.
Voli me dušo, kao što ja volim tebe
Mi smo rođeni da jedno drugom pripadamo.
- 06:11 - "Mirisni trag" (21) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.