Gledaš me onako, zamišljeno, ni sam sebi ne vjeruješ,
Pitaš me pripadam li ti cijela, jesu li mi jedno duša i tijelo?
I kažem ti, po tko zna koji put, da ne sumnjaš u mene,
Tebi pripada sve što posjedujem i tvrdim ti to vrlo smjelo.
Ti znaš, moje ruke će biti vječno prema tebi ispružene,
Moje oči pratit će tvoje stope gdje god da se kreću,
Moje usne će žedno ispijajati svu ljubav iz tvog bića
I moje misli brodit će tamo gdje se sa tvojima susreću.
Nikada ne sumnjaj u ljubav moju, ne truj misli glupostima.
Postojanje tebe u meni je potpuno i mi smo ljubavlju spojeni.
Tražiš li način da se uvjeriš u sve to, nemoj da okolišaš,
Dodirni me i tijelo će sve reći, samo ono zna kada smo voljeni.
Kad odlučiš da me optužiš za nešto, onda me pitaj samu.
Ne slušaj priče negdje sa strane, koje ti drugi serviraju.
Znaš, riječima se može lagati, ali usnama dušom i tijelom ne.
Zato me niježno zagrli i pusti nek nam se tijela dodiruju.
I jednom shvati, zauvijek, boli kad nema povjerenja.
Boli kad vjeruješ drugima, više nego sto vjeruješ meni.
Kad odlučiš da me optužiš za nešto, mada nisi siguran,
Onda shvati da si zadao strašan udarac jednoj nedužnoj ženi.
Post je objavljen 05.01.2006. u 07:10 sati.