Voliš me, znam, pokazao si to,
I više no jednom potvrdu si dao.
Na ljubav tvoju vrijedilo je čekati
I što sam te toliko čekala, nije mi žao.
U život moj si ušao sasvim tiho, nečujno.
Ugnijezdio se u srce, u dušu, u tijelo.
Pa sad gospodariš svime sto imam,
Tvoje su misli, sanje, emocije i biće cijelo.
Podario si mi sebe, cijelog, bez zadrške.
Osjećanja mi pružio na dlanu i tako mi je drago.
I znam, taj poklon, tu dragocjenost tvoju,
Moram čuvati kao svoje najveće blago.
Tvoja ljubav je topla, niježna, meka.
Podatnom je čini ljepota duše tvoje
I znam, zaista pogriješila nisam,
Kad sam ti poklonila i srce i tijelo svoje.
Sve će sad izmijeniti duge godine tuge.
Više, konačno, neću imati ljubav, na silu.
Uhvati me za ruku i kročimo smjelo
I započnimo zajedno,ovu našu idilu.