Ljubav, kad nam jednom useli u srce,
Tada joj je tu pravo, vječno mjesto.
I ma koliko puta odlazili i vraćali se Ljubavi nitko ne može oduzeti njen prijesto...
Ona gospodari, ona vlada, ona nas nosi,
Samo Ljubav može spajati i razlicita bića
I ona koja nikad, zbog naravi, zajedno ne bi bila, Ona je u stanju da spoji, usreći i veliča.
Pružanje i davanje, moraju biti u ravnoteži,
Bez obzira tko je u vezi dao više, a tko manje. Ona gleda samo zajedničku količinu emocija,
Jer ne postoji vaga sto mjeri pojedinačno osjećanje.
Ljubav ponekad zna i da zaboli, da pogodi,
Naročito kad se netko prepadne za svoju slobodu,
Ali, ako je u pitanju prava Ljubav i pravi osjećaji,
Svi problemi među voljenima nestaju, padaju u vodu.
Ni u našpj Ljubavi ne cvjetaju uvijek ruže,
I problemi znaju ponekad u nju da navrate.
Ali, zajedno, razumjevanjem i shvaćanjem
Svi trenuci sreće i strasti se ponovo vrate.
U pravoj Ljubavi i svađe su trenutne i nisu prave.
One obično nastaju zbog nekog sasvim trećeg.
U Ljubavi je nepotrebno pravdati se i objašnjavati
Jer sve svađe završavaju zbog postojanja onog nečeg.
A to nešto, u nama postoji, živi, cvjeta, buja,
Predajemo se tom osjećaju srcem, puni sreće.
Jer kada se dvoje prepoznaju, vole i osjećaju
Zar od ljepote te Ljubavi u nama, ima nesto veće?