Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
petak,20.01.2006.
Suze
Suze su ponekad najbolji pokazatelji duše.
Ponekad su saveznici i znaju nam puno pomoći.
Ali, ponekad, tako su teške i nezaustavljive,
Da nam za njihovo savladavanje hrabrosti treba smoći.
Suze na licu žene znaju biti vrlo opasne.
Znaju biti lažne, samo korist neku da bi stekle.
Znaju biti namještene, opasne, znaju zavarati
I znaju postići cilj za koji su zapravo i potekle...
Ponekad su te suze i iz srca, iskrene, prave,
Ali pogrešnoj osobi su najčešće upućene.
I makar i cijelu kišu da njima isplačemo,
One neće biti na pravi način shvaćene...
Kad muškarac plače, posebna je priča.
Ili je preosjetljiv, nježan i previše voli.
Ili je jednostavno, ljut na samoga sebe,
Što je dozvolio da mu se nanese toliko boli.
A kad ja plačem, samo ti znaš što to znači.
Moje suze jedino ti znaš uspješno otkloniti.
I samo ti si u stanju usnama ih obrisati
I na svoje rame moju glavu nježno nasloniti.
Ti znaš, kad plačem, pustit me da plačem do kraja,
Neka rijeka suza iz oka teče, neka i srce plače
I prestat će one, nakon sto nježno me izljubiš
I nakon što me stisneš u zagrljaj svoj još jače.
I drži me u zagrljaju tako nježnu, toplu, uplakanu,
Miluj me po kosi i šapući da je sve u redu sada.
Uz tebe, tvoju nježnost i tvoje riječi utjehe,
Suze prestaju da budu bol i izgubljena nada.
i opet komentar u stihovima, od iste osobe,
sa jednog sajta i prenosim ga u cjelosti.....
odnosi se na ovu pjesmu "Suze"....
Prosuti biseri
po srmi
dijele varnice
umoran pogled bi da
pobjegne
i od bisera
i od
srme
Na poljima cvijećem
posutim
zaspalo dijete
o sreći sanja
Ne budite ne
zalivajte
san je već
suzom zaliven
R.N. 20.01.2006.
* * *
Ponesen rijekom
prejakom
gorio istim ognjem
krvavim
poznajem sve puteve
izlazne ali kad
dođe
sve je kao u početku
... duh nasmijan i mio
nadvio se nad
nejakim sinom
čovječjim
Na žrtveniku mirno
pružajuci grlo za
Vas sam spreman
meni draga gospo
Obale Nila
drijemaju negdje oko Jahorine
rasuto sanja otvoreno srce
Lisabonske zemljotrese
i lavove ukroćene...
Faraon, 20.01.2006.
Na drugim sajtovima, koji su više pjesnički, književni,
jedni drugima dajemo komentare u stihovima, vrlo je
interesantno, na žalost, blog sve to spaja , bez razmaka,
tako da je to nemoguće staviti u komentar. A šteta je....
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.