Sad znam da dolaziš uvijek sa mjesečinom,
Ulaziš na prstima u moj mali svijet i snove,
Tiho se smještaš, gnijezdiš, tu pokraj mene,
I čekaš da te tijelo moje strašću pozove.
Ponekad se osjećam okupana mjesečinom,
Bijelim odsjajem tvog tijela sto vidim u tami
I znam da je strast i ljubav među nama
Ono što najviše želimo i volimo kad smo sami.
U tim čarobnim i divljim dodirima i sudaranjima,
Grliš me snažno, kao sto valovi grle stijene.
I kad se u vrtlogu strasti oboje nađemo,
Prepuštamo se uživanju uz naklonost mjesečeve sjene.
Tvoje usne u meni bude žeđ, drhtaj tijela,
Onako, kao što to nikad nisam doživjela,
Pa kad se prepustim tvojim vatrenim poljupcima
Sve sam dane sreće u samo ovom trenu proživjela.
Nije požuda jedino sto vlada medju nama.
Ona je samo ljubavi naše vrhunac i raj,
Jer kad se pronađu , srce, duša i tijelo
Onda je ljubav kompletna i dobila je svoj sjaj.
Zato te primam u večerima podatnim, kraj sebe
Dozivajući sve emocije, u tijelo, da mi svrate
I one vrtoglavo naviru, bujaju, obrušavaju se
I pretvaraju u zvuk čarobne mjesečeve sonate.
i opet, komentar u stihovima, sa jednog sajta, a
odnosi se na pjesmu "Mjeseceva sonata"
Svjedoci su
tajanstveni osmjesi
u šumu jasika
i tihim
ćutanjima breza
sad prođem
parkom pored mosta
i opet smo tu negde
teško za vidjet´
a čuje se
prisustvo prošlog
postojanja
pohranjenog
vječnostima
Možda to i nije
bilo
a moralo je
sve govori o
idili podmjesečevoj
ako nije bila
to je neko odsanjao
za mene
kradući prisustvo
punomjesečnosti.