Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,21.01.2006.



Mjesečeva sonata


Sad znam da dolaziš uvijek sa mjesečinom,
Ulaziš na prstima u moj mali svijet i snove,
Tiho se smještaš, gnijezdiš, tu pokraj mene,
I čekaš da te tijelo moje strašću pozove.

Ponekad se osjećam okupana mjesečinom,
Bijelim odsjajem tvog tijela sto vidim u tami
I znam da je strast i ljubav među nama
Ono što najviše želimo i volimo kad smo sami.

U tim čarobnim i divljim dodirima i sudaranjima,
Grliš me snažno, kao sto valovi grle stijene.
I kad se u vrtlogu strasti oboje nađemo,
Prepuštamo se uživanju uz naklonost mjesečeve sjene.

Tvoje usne u meni bude žeđ, drhtaj tijela,
Onako, kao što to nikad nisam doživjela,
Pa kad se prepustim tvojim vatrenim poljupcima
Sve sam dane sreće u samo ovom trenu proživjela.

Nije požuda jedino sto vlada medju nama.
Ona je samo ljubavi naše vrhunac i raj,
Jer kad se pronađu , srce, duša i tijelo
Onda je ljubav kompletna i dobila je svoj sjaj.

Zato te primam u večerima podatnim, kraj sebe
Dozivajući sve emocije, u tijelo, da mi svrate
I one vrtoglavo naviru, bujaju, obrušavaju se
I pretvaraju u zvuk čarobne mjesečeve sonate.





i opet, komentar u stihovima, sa jednog sajta, a
odnosi se na pjesmu "Mjeseceva sonata"

Svjedoci su
tajanstveni osmjesi
u šumu jasika
i tihim
ćutanjima breza

sad prođem
parkom pored mosta
i opet smo tu negde
teško za vidjet´
a čuje se
prisustvo prošlog
postojanja
pohranjenog
vječnostima

Možda to i nije
bilo
a moralo je

sve govori o
idili podmjesečevoj
ako nije bila

to je neko odsanjao
za mene
kradući prisustvo
punomjesečnosti.

R.N. 21.01.2006.
- 07:13 - "Mirisni trag" (16) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.