Mogu se baš jako naljutiti na tebe,
Biti odvratna, bjesniti,vikati, pjeniti.
Ali to ne znači da sam prestala voljeti
I da sam uspjela osjećaje promijeniti.
Moja je impulsivnost jaka, prejaka,
Ponekad znam i za sitnicu da planem,
Ali već nakon nekoliko trenutaka bijesa,
Zaboravim sve, uzdahnem i prestanem.
To je moj temperament, pravi južnjački,
Onakav kakvog voliš i kakvog poznaješ,
I znam da mi ne zamjeraš nikad zbog toga
Već i sam trenutak nastanka dobro prepoznaješ.
Ti znaš, moje čisto,toplo, kristalno srce,
Ne zna nikoga na svijetu mrziti, ne voljeti.
Ono se samo bori protiv nepravdi u sebi
I ovako nastoji tuđim uvredama odoljeti.
Netko tko sve to gleda sa strane, može pomisliti
kako svojim bijesom mogu drugoga povrijediti.
Ali onaj koji me poznaje , tako dobro kao ti,
Nikada se zbog toga neće i ne može uvrijediti.
Zato, samo šuti, ne pričaj, ne uzimaj srcu.
To je samo korak, kojim sam na čas stala.
Vec slijedećeg trenutka, nasmijana , poletna,
Bit cu ona vesela i netašna,samo tvoja mala...