Vjerujem ti iskreno, svakoj tvojoj riječi,
Tu vjeru baš ništa pokolebati ne može.
Ti znaš , ljubav i povjerenje su tako jaki
I trebalo je vremena,kao mozaik,da se slože.
Mi postojimo jedno za drugo, jer su nam
Bog,Univerzum, Priroda, Sudbina tako odredili,
I svi ovi osječaji među nama su iskreni i jaki,
Da bi ih nečem drugom,važnijem podredili.
Jer ne postoji ništa i nitko važniji od nas,
Od ovog što tako jako osjećamo među nama.
Od bezrezervnog pripadnja jedno drugome,
Od svega što nam strast i ljubav donosi sama.
Nije ovo čekanje i traženje trajalo tako dugo,
Da bi se sada, naglo, ljubavi odrekli tek tako,
I da bi nakon svega shvatili kako smo različiti,
A borili smo se, i znaš i sam, nije nam bilo lako.
Ljubav među nama je beskrajna, ona traje, živi,
Ona je vječna kao što je vječna i sunčeva svjetlost.
Ona će trajati, živjeti, opstati, dok i mi trajemo,
I ona je zapravo vrhunac sreće i naša svetost.