Večeras se osjećam posebno sama,
Najosamljenija sam osoba na svijetu.
I pored toga što te mislima dotičem,
Sakupljam komadiće tvojih misli, u letu.
I analiziram ih, prebirem po sjećanjima
I sve više sam sigurna kako me ne trebaš,
I kako je istina da ni nazvat me ne želis,
Opravdanje kako od poslova ne možeš da se predaš.
Ili je došlo do onog totalnog zasićenja,
Kojeg se bojim,istinski, od prvog dana.
I od kojeg sam tako bojažljivo bježala
A ono me stiže, sad, sa svih strana.
Samo me na jedan način razuvjerit možeš,
I samo ti znaš koji je to način.
Tvoj ce postupak, tvoj nastup sve reći
I znat ću tada koliko ti zapravo značim.
Čega se bojiš, od koje istine bježiš,
zaista, neće mi nikad biti jasno.
Znam, kad shvatiš da pogrešno radiš,
Tražit ćeš oprost, ali bit će ti kasno.
Moj
banner:
