Marketing
kad si me optužio i prestao mi vjerovati,
U svom oku sam te i dalje nježno zadržavala.
U noćima poput ove rukama prazninu grlila
i šutnju tvoju, svojom šutnjom podržavala.
I sad je kraj, ne kažeš to, ali odlaziš od mene,
A tako sam te molila za ono tiho, zbogom.
Jednim si pokretom sve što smo izgradili srušio,
I prepustio me da pričam sama sa sobom i Bogom.
Nisam toliko jaka,zapravo, nisam uopće snažna,
Bez tebe je svaka noć neprospavana, tužna.
Molim te samo, osmijehom osmijeh mi vrati,
I neka buduća jutra ne budu više ovako ružna.
I kako sada dalje,sama, od kuda krenuti
Kome ruku pružiti, kad poklekla sam, sama,
Tko će me sada iz životnog blata vaditi,
A da ne budem gurnuta do samoga dna?
Skupit ću ja snage, jer moram i jer znam.
Ispred mene je život i jos puno novih dana.
Pokazat ću ti da su ponovna rođenja moguća
I kao feniks, iz pepela ću se podići sama.
Ako misliš, opet ću te nazvati, potražiti
Ispričati se ponovo za tvoje riječi izgovorene,
Varaš se, zlato moje,ova je odluka konačna:
Jer me nisi cijeniti znao, sad izgubio si me...
Post je objavljen 25.01.2006. u 06:36 sati.