Ljubavi tvoje da nije, ja ne znam
Koliko bih mogla živjeti, tako, sama.
Koliko bih izdržala postojanje bez tebe
I koliko mi znači ovaj osjećaj među nama.
Ali ti postojiš, stvaran si , u meni,
Kao što je stvarna i tama u noćima.
I koliko je vrijedan taj osjećaj bliskosti,
Dokazuju drhtaji naši i sjaj u očima.
Uvijek smo zajedno, i kad fizički nismo.
I najljepši je osjećaj pripadati tebi, cijela.
Pa svaki trenutak kad smo zajedno.
Uljepšavamo dodirima vatrenih nam tijela.
I tako je toplo, uzbuđujuće, to isčekivanje,
Ti trenuci kad ćemo se strasno ljubavi predati,
Da se ponekad upitam da li je to normalno
I da li netko ovu našu ljubav može da shvati.
Ali i čemu pitanja, mi ionako sve znamo.
Ova je naša vatrena ljubav i lijepa i luda.
Ona je samo odgovor na sve što smo tražili
I što nam je Bog dao da bismo vjerovali u čuda.
I shvatili smo kako čuda ipak postoje,
I nismo se nas dvoje uzalud dugo tražili...
Kao dvije polovice jabuke, kada se savršeno spoje
Tako smo se i mi ovom ljubavlju osnažili...