Marketing
Ti znaš koliko je godina tuge i samoće u meni
Odboljevalo, kad su nam se dodirnule riječi.
I koliko je samo suza na tvom ramenu ostalo,
Da bih danas beskrajno uživala u našoj sreći.
Život je prolazio kroz mene, kao vjetar,
Povijao me na sve četiri strane svijeta,
Mojim žilama gospodarile su zmije otrovnice
I od mojih pupoljaka nikad nije bilo cvijeta.
Svjetlosti nisam imala prave, topline sunca,
Krhko sam se savijala i godine svoje nosila,
A kad si naišao ti, sa čvrstim osloncem u sebi,
Prepustila sam se i tvojim djelom se ponosila.
Uspravio si me, dao mi snagu, jedrost,
Učinio da opet imam svoje zelene grane.
Moje je korijenje crpilo neke nove minerale,
I moji listovi snivali neke sasvim nove sanje.
I pupoljci nisu više, tužni i jalovi, samo opadali,
Već su se naglo pretvarali u prekrasno cvijeće.
Zajedno s tobom svom cvjetanju sam se veselila
I raskošno i ponosno se razgranala od velike sreće.
I još samo čekam da nakon ovog svog cvjetanja,
Podarim ti plodove sočne, sa svojih grana oživjelih,
Tek tada saznat ću da život sam svrhom ispunila,
I neću patiti više zbog tužnih godina proživjelih.
Post je objavljen 30.01.2006. u 07:19 sati.