Konobarica s tastature
četvrtak, 27.04.2023.
Proći ćemo...
Slušaš li?
I ovo more će šumiti dugo
dugo nakon nas.
I ova grota razbijat će valove godinama još
Dugo nakon nas.
Polako pijemo slani zrak
koraci nam lagani,
Sunce proviruje iza tučenog vrhnja oblaka
I sunce će grijati
Za čemprese ne znam.
Mogli bi ih otpuhati vjetrovi
promjena nekih.
Iglice im rasuti i zabosti u tučeno vrhnje neba.
Slušaš li?
Ovaj šljunak neće
škripati vječno pod našim stopalima.
Zato,
ti i ja.
Budimo.
Dlan uvuci u moj.
Isprepleti nam prste.
Udahnimo.
Tu.
Sada.
Bravooo! Odlična! Imaš dgovor kod mene. Ljubim!
luki2 • 27.04.2023. u 23:49
Ljubav koja traje se uvijek iznova potvrđuje. Lijepo...
Dvi, tri riči... • 28.04.2023. u 07:37
ideš negdi?
kako_ti_kupus • 28.04.2023. u 08:06
Podsjetilo me na jednu moju nedavnu misao kako je sve prolazno i svi ćemo jednog dana nestati, ali priroda ostaje.
medlife • 30.04.2023. u 09:20
Drago mi je da sam svratila, predivno pišeš :)
Moji fragmenti • 30.04.2023. u 17:23
@ luki2 - hvala ti draga! Mucho! :) Kiss
konobarica • 01.05.2023. u 20:46
@ dvi tri - jes, ona prava traje :* Hvala ti .
konobarica • 01.05.2023. u 20:46
@ kebidž - ma jok.
konobarica • 01.05.2023. u 20:46
@ medlife - mene to nekad malo prenerazi. Kako ćemo mi proći, a priroda će nas redom ispraćati....
konobarica • 01.05.2023. u 20:47
@ fregmenti - hvala ti puno. nisam s te čitala par postova, ali budem. Odlična si. I bravo za pušenje.
konobarica • 01.05.2023. u 20:48
Prekrasno, ali fakat.
Galaksija • 02.05.2023. u 00:56
ponedjeljak, 24.04.2023.
Drobljenac
Kada su me curke iz književnog dvojca Lari Mari pitale kada bih bila poptuno slobodna u životu, što bih radila. Odgovorila sam ko iz topa pisala i kuhala. Bilo je to unatrag nekih 7-8 godina otprilike. Kako sad stvari stoje, moglo bi mi se i ostvariti.
Mislim, konstanta je to u mom životu. Ali da mi to postane baš ono što ću svakodnevno s užitkom raditi... eeeeee, toga još ne bje.
Uglavnom, kako mi se čini stvari se pomiču glede mojih uradaka otisnutih i ukoričenih, pa ćete biti na vrijeme obaviješteni. Neće to još neko vrijeme, ali hoće. A to je bitno.
Ono što želim reći, nema bolje nego kad radiš ono u čemu uživaš.
I još nešto, puno mi je prisustvo na blogu pomoglo.
Zato vam hvala svima na čitanju, komentarima, zaobilaženju onih kojima se ne sviđa moj blog, hvala na ovoj konstanti od dvije i pol godine.
E da, da ne zaboravim. Konačno smo prošli tjedan uspjeli biti zadovoljni sa hrvatskim filmom. Bio je bez depre. Život je truba. Nije za anale, ali baš je onako relax film.
Iako sam u početnim kadrovima zamijenila Zlatka Viteza za ex riječkog gradonačelnika (majkemi ako nisu identični) sve u svemu bio je okej. Eto. Nisu ni svi hr filmovi crni. :))))
Bila s mamom jučer na misi. Krcata crkva u 8 ujutro. Sve je bilo supać do propovjedi. Slušam je njega i ne kužim ništa. I taman počnem kužit, kad on odleprša dalje. Ja opet lovim i opet taman da ću, a on fijuuuu ode u drugu misao. Nikako se polovit. Nema veze. Nek je majka otišla na misu nakon toliko vremena. Ne može više sama, a ne želi nas davit. Ja uglavnom radim nedjeljom. A kod Zakonitog joj smeta pod 1. auto, jer u moj bolje sjedne, kako kaže, pod 2. Zakoniti je ateist, pa na mise ne ide, a ona onda ima osjećaj da ga meltretira, iako on nju rado vozi okolo, pod 3. ne želi ga dizat, kad se mora i on ponekad naspavat ( ne bi da radi u rudniku po 12 sati, a ne u uredu 8-16).
Konačno uhvatih vremena pročitati nekoliko postova ovdje na blogu i svaki mi dobar. Odlični ste ljudi, jer ovo nije slučajno.
Još da završim serijal od Galaxy, i mogu reć da sam uhvatila korak :))))
Pozzić, čitamo se.
Bravo! Jedva čekam čitanje Tvoje knjige! Baš mi je drago da si otvorila blog - odlično pišeš, divno se družiš i ponosna sam da sam te upoznala. Nadam se da će idući susret biti u Zagrebu. Čekam Te! Ljubim!
luki2 • 24.04.2023. u 22:27
Jako si draga. :) Uživam u tvojim kratkim pričama. Najviše odgovaraju mom ukusu i stilu od izbora na blogu.
Pišeš izvanredno i veselim se tvojim koricama.
Nisam puno natipkala u "serijalu". Zapravo, zakeljila ovdje. Bila je sada velika pauza jer nisam bila najbolje. Mogla bih ovaj tjedan nastaviti niz. Valjda. :)Galaksija • 24.04.2023. u 23:28
Nadam se da će biti i u knjižarama. Nisam gledao film, Obi Van Konobi i Z. Vitez možda liče ali do sada nisam to primijetio.
gogoo • 25.04.2023. u 00:10
Sretno ti s pisanjem i sve šta uz to ide:-)
morska iz dubina • 25.04.2023. u 07:43
čestitke :))))
duhovito pišeš, vrlo pismeno, postovi jasne i čvrste strukture, teme svakodnevne, prisne, prikazane na suptilno jednostavni način no daleko od banalnosti, bogatog rječnika koji ukazuje ne samo na životno iskustvo, neka specifična stručna znanja, zapažanje nego i na ljudsku obzirnost, brigu i toplinu. užitak za čitanje i međusobno komentiranje.
reci kad i gdje je promocija, ako me put nanese u tvoje krajeve...stara teta • 25.04.2023. u 13:58
@ luki2 - hvala ti vjerna pratiteljice moja. Na uaret u Zg svakako računam. Ma može i u Bosiljevu, svejedno. Dobrih ljudi nikad dosta.
Kiss.konobarica • 27.04.2023. u 23:42
@ galaxy - nadam se da si bolje prije svega. A za nastavke, već ćeš osjetiti kad im bude vrijeme. Hvala ti na sljedbi i čitanju. I na uvijek lijepim riječima.
Kiss :*konobarica • 27.04.2023. u 23:43
@ gogoo - u ugovoru piše da bi trebala :) A Obi i VItez identični, moj ti .
konobarica • 27.04.2023. u 23:46
@ morska - hvala ti puno i hvala na sljedbi... a najveće hvala na tvojim tekstovima...
Kiss :*konobarica • 27.04.2023. u 23:47
@ stara teta - wow! Komentar u maniri rasne kritičarke, a meni laska što je toliko pozitivan... Divno i hvala ti puno.
Hvala i što me pratiš.
Z apromociju ćete biti obaviješteni, naravno. Kad bude. Za sad eppur si muove...
Kiss :*konobarica • 27.04.2023. u 23:59
četvrtak, 20.04.2023.
Debela/ jesam ti rekla
Debela veza, debela šiba, debela grana, debela zmija, debela šparoga...sve to može biti debelo. Za neke je pojave biti debeo ili debela poželjno čak. Za osobu nikako. U rijetkim, ali izuzetno rijetkim prilikama možda. U neke anoreksišne osobe. Ili one sa ubrzanim metabolizmom.
Pa zašto?
Otkuda to?
Zašto je biti debeo automatska uvreda?
Ne govorim o pretilosti, ona je znamo opasna. Govorim o običnoj debljini.
Noć-dan, crno- bijelo, svjetlo- tama, tuga-sreća, loše-dobro...
Jedno bez drugog ne bi imalo smisla. Tako niti mršavo bez debelog.
E, ali kad si mršav okej si. Kad si debeo NIKAKO.
Zamislimo sljedeće:
Šetaš mirno šetnicom, ruku pod ruku s dragom osobom. U susret ti ide frendica iz mladosti, niste se vidjele sto godina. Vidiš da ima malo više kilograma, sjećaš je se puno mršavije. Ipak, debljinu ne spominješ. Dapače, iskomplementiraš dobar izgled.
Pa opet šetaš šetnicom, ruku pod ruku... I opet u susret ide frendica iz mladosti, niste se vidjele sto godna. Ali ova je mršava, figura ko prije tih sto godina, a u tebe se nakupila koja kilica više no što hoćeš. Čak malo i zavidiš. Ali tu bez problema istakneš njenu mršavost. I nevoljko, dobar izgled.
Nije mi jasno.
Još mi nešto nije jasno.
Znaš da se situacija nekoj osobi iz tvoje bliže okoline neće razviti kako ona priželjkuje. To i kažeš. Osobi se to ne sviđa. Znaš da si u pravu, ali puštaš...
Kad se situacija ne razvije kako je osoba priželjkivala nikako, ali nikako ne smiješ izreći "Jesam ti rekla" rečenicu. Zašto?
Da rezimiramo: Predvidiš situaciju, kažeš - preventive radi da razočarenje bude manje, tako se na kraju i posloži i onda...onda to ne smiješ nipošto izreći.
Ne kužim nikako.
Možda da se izjednači frustracija. Osobe koja se razočarala i tebe koja si fakat bila u pravu.
Ili?
Elegantno popunjena...
bellarte • 20.04.2023. u 23:38
Bellarte ima pravo. Ili bih samo komplimentirala. Zašto ojađivati osobu?! Zamisli, dođeš ničim izazvan osobi: ej, debela kako si?! :(((( Strašno! Ma da je netko sto puta u pravu - ne, ne, ne i ne....Ljubim!
luki2 • 21.04.2023. u 00:09
upoznala sam toliko divnih duša, kako kaže @ bellarte, elegantno popunjenih :) ono oku vidljivo samo je ljuštura, vozilo na ovozemaljskom putu :)
smjehotvorine • 21.04.2023. u 07:57
reći ili ne reći, kad ili nikad, to je stvar suptilnog obzira prema drugomu. profinjeno razumijevanje tuđe duše, situacije. za neke stvari nema hitnje, mogu se reći i drugi put, u dobroj namjeri, pažljivo. ponekad je dobro i prešutjeti, to ne znači neiskrenost, nego shvaćanje delikatnog trenutka kad sadržaj nije trenutno toliko bitan da bi se isplatilo povrijediti prijatelja. jednom me na pjesničkoj večeri susrela poznanica, odmjerila od glave do pete već pri pozdravu i gotovo sa zgražanjem prekorila: joj, kak si se zdebljala, nesmeš si to dozvoliti. hja, takvi se uvijek izvlače "dobronamjernošću", ono tipa: pa nisam mislila niš loše. no time pokazuju svoju neobzirnost, sirovost, u najmanju ruku nedostatak pristojnosti i takta.
a savjetovati nečemu u bitnim stvarima može se i bliskog prijatelja i bilo koga tko traži pomoć. trijumfalno reći (no, dobro, ponekad i zbiljski žalimo) "pa jesam li ti govorila" je obični sebični bezobrazluk.
prepotentno i nadobudno mislim da se slažemo ;) ;))))stara teta • 21.04.2023. u 09:11
@ stara teta - slažem se s tobom. Ne slažem se sa kontekstom u koji si stavila obje kategorije. Znači, postavila si to sugestivno. I u uobičajene situacije u kojima koristimo te riječi ili sintagme. Mene zanima zašto debela nema istu vrijednost/značenje/poruku kao i mršava. Znači ne bi trebalo biti ništa loše konstatirati ako je netko mršav ili debeo.
Isto tako ako rečencu "Rekla sam ti" izgovorimo kao činjenicu (dakle - dogodila se situacija u kojoj sam ti rekla to i to), a ne propovjedno, mislim da tu ne bi trebalo biti problema. Znači to rekla sam ti bi meni bilo u istom rangu kao npr, povezla sam te (autom jer nam je tako brže) .
Kuiš?
Možda je jedino caka u tome da to ne treba ponovno govoriti kad smo svjesni da se tako već i dogodilo. I rekla sam ti i povezla sam te... Oboje.konobarica • 21.04.2023. u 10:53
ni nemaju istu vrijednost jer se nužno u govoru stavljaju u različite kontekste i povlače obično slične asocijacije koje su društveno uvriježene (bolje reći naučili smo i imamo iskustava promatranjem da se koriste u vrlo određenim i često malicioznim okolnostima. to je automatika o kojoj valja voditi računa. reći nešto kao činjenicu nekomu koji je zasigurno svjestan toga, a zbog toga se pati, je suvišno. i svejedno je postoji li izjednačenje u kvaliteti pojma, pravi smisao je tek u kontekstu. a budući da se ne radi o suhoparnoj znanstvenoj raspravi, takve riječi nužno emocionalno oboje onoga koji ih čuje. kužim kaj hoćeš reč, no nikad nismo potpuno objektivni prema takvim činjenicama. priroda nam nije podarila takav osjećaj za doslovnost. i sam oblik i izbor riječi je prispodobiv upravo takvim namjerama informiranja u značenju upravo takvom (pejorativnom). inače bismo upotrebljavali drugačije riječi i sintagme, prikladnije pukom izražavanju činjenice. "rekla sam ti" u slučaju da netko ne posluša savjet nema isti smisao i namjeru s onim "rekla sam ti" ili "povezla sam te" u situaciji kad se na kavi prisjećamo gdje smo ružile. informatički i kategorički je isto, no semantički potpuno drugačije.
stara teta • 21.04.2023. u 12:50
@ bellarte - brao, mi smo generacija. Mislim ta koja je džentlmenski elegantno popunjavala osobe. Ne ih proglađavala debelima. :)
konobarica • 24.04.2023. u 21:31
ponedjeljak, 17.04.2023.
Koncentrirati se na dobro
Tin Srbić je jučer osvojio zlatnu medalju na EPu. I baš sam se razveselila. Ima tako nekih sportova koji nepravedno prolaze ispod radara, pa se i najveći uspjesi u tim sportovima emitiraju UVIJEK iza nogometnih vijesti. Ja nogomet zaista volim. Ne od jučer ili od prije par godina kada nas je repka odvela u finale SPa, i ne ritualno. Već onako, baš volim odmalena, oduvijek. No u posljednje vrijeme izvrgnuti smo teroru nogometa. I zato kad pročitam da su rukometašice izborile prolaz na SP, da je Tin Srbić osvojio medalju na EPu da je Dina Levačić druga žena u povijesti koja je preplivala trostruku krunu daljinskog plivanja, da mlada Jana Košćak u juniorskim kategorijama ruši rekord za rekordom u nekoliko disciplina sedmoboja, kad pročitam takve dobre sportske vijesti baš se obradujem. Koliko koja sportašica ili sportaš ulaže dok stremi ostvarenju što boljih rezultata ne mogu ni zamisliti. Koliko je to pak teško u nekim uvjetno rečeno marginalnim sportovima (koji nisu ni muški ni nogomet) ostat će nam svima kolektivno nepoznanica. Jer neki se jednostavno trebaju truditi više.
Danas na fb vidim objavu Odsjeka za pedagogiju FIlozofskog Fakulteta u RIjeci:
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci u suizdanju s Udrugom za razvoj visokoga školstva Universitas objavio je knjigu Kritičko mišljenje: peace, love & rock and roll – priručnik za edukatore, autorice Ive Buchberger.
Priručnik je namijenjen je edukatorima u cilju razvoja njihove kompetencije kritičkog mišljenja i kompetencije poučavanja za kritičko mišljenje. Općenito, priručnik je namijenjen svima onima koji poučavaju, ali i onima koji se profesionalno ne bave poučavanjem, a žele razviti i osnažiti vlastitu kompetenciju kritičkog mišljenja kako u osobnom tako i u profesionalnom životu.
Iva je jedna odlična osoba. Pohodile smo zajedno radionice kreativnog pisanja. Radi na Sveučilištu u Rijeci, doktorica je znanosti i suautorica kurikuluma novog predmeta koji bi se kao izborni trebao uvesti u nastavni program; Kritičko mišljenje. Jednom mi je Iva, u kasni sat nakon radionice objašnjavala poantu kritičkog mišljenja. I vjerujte, u ovim vremenima poremećenih vrijednosti uistinu ima smisla da se ono kao nastavni predmet uvede u škole. U svojoj mikrookolini na Sveučilištu, Iva djeluje mini projektom "Poezija s vrata" Svaki tjedan na vrata svog kabineta zalijepi jednu pjesmu. Da studenti koji čekaju na vrijeme s njom mogu uživati u malo poezije.
Danas, u jučerašnjim novinama pročitam redom dvije priče. Prva je o ženi, mladoj majci, diplomiranoj kineziologinji, sportašici kojoj je na početku tridesetih amputirana potkoljenica. Osmijeh joj na licu. Živi uz tri proteze. Jedna je za svakodnevni život. Druga za sport, za istrčavanje maratona. A uz treću pleše. Pleše u Plesu sa zvijezdama, hej! A njen partner pomaže plesati onima poput nje nekoliko puta tjedno u Udruzi amputiranih grada Zagreba. Druga priča predstavila je divnu obitelj koja je cijela invoivrana u obiteljski posao. Proizvode vrhunske pjenušce i osvajaju nagrade diljem svijeta. I skromno priznaju kako ništa ne bi postigli da nije divnih ljudi oko njih koji im pomažu biti bolji.
Malo sam nekoliko dana gubila živce na poslu. A onda u jednom trenu kao da me netko tavalonom lupio po glavi. Pa čovječe, treba se samo koncentirati na dobro i na dobre osobe. Ignorirati ove druge i truditi se da budeš izvrstan što bolje možeš. I jedino tako možeš sebi i svijetu pokazati što valja i vrijedi.
Za ne vjerovat, od tada mi pristižu samo dobre priče.
I volim to.
Jer vrijedi.
Samo dobre priče.
I inspirativni ljudi.konobarica • 17.04.2023. u 23:02
Bravo! Velika istina! Svaka čast! Ljubim!
luki2 • 17.04.2023. u 23:41
divno je znati da postoje takvi: oni nisu orkanski vjetar, samo maestral u ledja
Donabellina • 18.04.2023. u 00:01
Zaista probirem šta ću na TV - u gledati i na portalima čitati...zabljesne krvoločan naslov al ignoriram....tako se lako kontaminirat i tako teško dekontaminirat.....dobrih ljudi koliko hoćeš, dobrih priča isto...na nama je šta ćemo pustit u sebe...
morska iz dubina • 18.04.2023. u 06:17
Desetljećima smo slavili Cerara, jer je napravio ono što nitko nikad nije i (činilo se) ono što nitko nikad neće. Ali kad je iscurilo vrijeme, potrebno za zaborav, pojavili se klinci koji ponavljaju uspjeh za uspjehom, godinu za godinom, natjecanje za natjecanjem i završe u usputnoj crtici hrt-ovih vijesti.
Očito da je došlo vrijeme kad smo pristali slaviti masne ugovore prosječnih sportaša, a uspjehe talentiranih i upornih krstiti aberacijom u tobože predvidljivom sustavu.sklblz • 18.04.2023. u 08:15
ima Hrvatska sjajne sportaše i puno dobrih priča :)
i slažem se - treba se okrenuti onom što je dobro i isijava dobrotu :)smjehotvorine • 18.04.2023. u 09:41
Svojedobno sam naslikao sliku i ispod nje napisao Dobrota se vrti u krug... I bila je svima zanimljiva...
bellarte • 20.04.2023. u 06:24
toplo oko srca!:**
Galaksija • 20.04.2023. u 19:07
@luki2 - hvalaaaaaa
konobarica • 20.04.2023. u 23:29
@ ana - istina živa, i treba ih se držati
konobarica • 20.04.2023. u 23:30
@ morska - upravo to. I ja selekcioniram. I ne hvatam se na klikbajt naslove. To jest tu i tamo malo zabrazdim, ali puuuno manje nego ranije.
//dobrih ljudi koliko hoćeš, dobrih priča isto..// - apsolutno.konobarica • 20.04.2023. u 23:32
@sklblz - Pa meni je to malo tužno. Krivi sport, a ponekad i krivi spol. Kao da odricanja, trud i rad u tim uvjetno rečeno malim sportovima ne postoje. Za ženske sportove da i ne govorim.
konobarica • 20.04.2023. u 23:34
@ Rossi - a toga zaista ima. I čak više no ovih drugih. No dopustili smo si vladavinu manjine.
Ne u moju butigu.konobarica • 20.04.2023. u 23:35
@ bellarte - vjerujem. Mogao bi ju i postat, da vidimo :)
konobarica • 20.04.2023. u 23:36
@ galaxy - jeeeiiiii. :)
konobarica • 20.04.2023. u 23:36
Svaka cast,i sama se trudim usredotociti se na dobro, naravno, ne zatvarajuci oci pred realnoscu ali nastojati vidjeti da je casa napola puna a ne prazna...
Sjećanje i osvrti • 25.04.2023. u 20:13
četvrtak, 13.04.2023.
Mala lamentacija i citat
Pisala sam već kako volim čitati knjige domaćih autora, i kako se trudim gledati uratke domaćih autora. Večeras je na tv-u opet domaći film i odustali smo od gledanja nakon 10 minuta. Kadrovi neuredne sobe dizajna iz ranih sedamdesetih, tip sa puškom u Adidas trenerci iz osamdesetih, dok je evidentno po modelu automobila da se radnja događa u debelo u ovom stoljeću, obeshrabrili su mene i Zakonitog u pokušaju gledanja filma. Ne kažem da je film loš, već da smo već u početku zaključili da će biti još jedna depra.
Ima i u knjigama domaćih autora depre. No ona nije toliko baš izražena kao u filmovima.
Odlučih ovdje montirati citat iz knjige jedne domaće autorice. Mislila sam da ne znam zašto mi se mota po glavi cijeli dan. Večeras mi kliknulo zašto. Al nek to ostane u mom kliku.
Eto citata, a vi odlučite što ćete ( i ako ćete) s njim.
//U tom je moć ljudskih isprdaka, sve obesmisle, sve normalno, dobro ili pametno. I sviejt se prizemlji u nekoj kaljuži, razgovor vrati na nivo rike, na nivo na kojem oni odlučuju, pomislila sam sjećam se, ali nisam ništa rekla.//
Olja Savičević Ivančević, Ljeta s Marijom
Dobila jučer ugovor na neodređeno.
Nakon punih devet godina u firmi.
Evala!
Došlo mi da ga vratim nepotpisanog.konobarica • 13.04.2023. u 22:34
Čestitke,!!! Pusti To to - sad si sigurna. Odličan i istinit citat. Ljubim!
luki2 • 13.04.2023. u 23:06
Uzdravlje, konobarice. Nakon 9 godina, ali je valjda i vrijedilo... ;)
Pozitivka • 14.04.2023. u 23:04
Nedavne analize i usporedbe pokazale su da je moto x3m
realityanything • 17.04.2023. u 09:16
@ luki2 - Hvalaaaaa :)
konobarica • 17.04.2023. u 23:03
@ pozitivka - bolje ikad nego nikad. Valjda :)))
konobarica • 17.04.2023. u 23:03
@ reality - aaaaaawesome.
konobarica • 17.04.2023. u 23:04
ponedjeljak, 10.04.2023.
Obnova kao uskrsnuće
Nema tome dugo čitala sam intervju sa pastoricom Evangeličke crkve u Rijeci, Melanie Ivančević. Izuzetna je žena, bez obzira na kolar koji nosi oko vrata. Prije tog intervjua u pisanom obliku slušala sam jednom na Radio Rijeci razgovor s njom i prilično me se dojmila. U jednom dijelu intervjua ovako ona zbori:
Nitko sam po sebi ne postaje bolji i napredniji. Bog je taj koji dolazi k nama i obnavlja nas, iznova i iznova. I to se zove smrt i uskrsnuće.
U te tri rečenice pastorica Ivančević otvorila mi je jedno sasvim novo razmišljanje o Uskrsu. Odjednom, uskrnuće za mene prestaje biti priča o čovjeku koji je skončao prikovan na križ da bi ponovno oživio nekoliko dana nakon toga.
Obnova svakoga od nas u nekom novom, boljem smislu - uskrsnuće je. I sa tom novom spoznajom, cijela priča ima mnogo više smisla.
Osobno smatram da je priča o religiji, pa i Biblija u konačnici, plod usmenih predanja koja su se, prepričavana, mijenjala kako je kome u minulih dva tisućljeća odgovaralo.
Znate ono, stavite pet osoba u sobu, povjerite im neku tajnu i kažete to ne smije van iz ova četiri zida. I nakon niti sat vremena pet različitih verzija tajne, naravno, isplivaju. Onda ih neki drugi ljudi prenose dalje u svojim verzijama i tako... Dvije tisuće godina kasnije imamo Bibliju i učenja koja su teško razumljiva i ne drže baš vodu.
Meni Bog nije neki sijedi starac sa bradom koji je imao sina što je uskrnsuo, već sva ona silna energija i neshvatljiva kvantna fizika oko nas. To je Bog.
A obnova nas samih iznova i iznova - to je uskrsnuće.
I to treba slaviti.
Bojanjem jaja ili ne.
Možda je danas, na Uskršnji Ponedjeljak kasno za uskršnju čestitku, no onako iz srca vam želim iskrenu i što plodonosniju obnovu sebe samih. Na bolje.
Živi bili!
Smisao ili tumačenje Uskrsnuća Isus je dao u razgovoru s Nikodemom.
Klaatu • 10.04.2023. u 22:59
I Tebi i Tvojima!!! Predivna čestitka! Ljubim,!
luki2 • 10.04.2023. u 23:07
I tebi sretno bilo
Kolumbina • 10.04.2023. u 23:18
U par riječi sve je rečeno.
Nadoveza na predhodni post. Eto jučer bili malo u Deželi(Bled, Ljubljana).. stvarno nestvaran doživljaj prolaska granice i kojekakvih rampi.. (još jedino kod nas rampe na cestarini, valjda će i to ubrzo rješiti.. Od naplate "y" na izlazu iz HR, do Bleda nema nikakvog prislilnog zaustavljanja..)bellarte • 11.04.2023. u 07:07
vjera uistinu čini čuda, i može promijeniti čovjeka nabolje...
smjehotvorine • 11.04.2023. u 07:31
Rad na sebi je najteži..zato tražimo stalne promjene i prilagodbe od drugih prema nama...zaista vjerujem kako se svaki put osjetimo preporođeni kad uspijemo iskoračiti s krivih tračnica na prave...sretan ti svaki preporod:-)
morska iz dubina • 11.04.2023. u 08:20
to budisti zovu reinkarnacijom. evo ja bi da se u idućem životu reinkarniram u običnog europskog kućnog mačka na selu. daju ti jist, iz zabave vataš miševe, ganjaš mačke po selu i svi te pomaze kad in se umiliš pod nogama. vako, ka čovik se moran mislit kako se prehranit, zabava se svodi na blog.hr, ne mogu ganjat mačke po blogu, a kad se umilim onda me pitaju 'šta si zgriješio?' :(
kako_ti_kupus • 11.04.2023. u 09:00
Svi ljudi na svim meridijanima i paralelama nastoje biti bolji i imaju u sebi nepogrešiv lakmus papir za dobro i zlo. Zašto je to tako, svatko treba sebi odgovoriti sam. Moje skromno promišljanje veli mi da u ljudskom rodu nema te sile i snage koja bi umjela tako postaviti svijet i toliko ga savršeno dovoditi u ravnotežu. Zato ću tu stati sa svojim mudrolijama i usuditi se citirati jednu sjajnu, sjajnu knjigu, a zove se Kršćanstvo - autora C.S.Lewisa, da istog onoga sa kronikama iz narnije.
"Da nisu imali pojma o onome što mi podrazumijevamo pod Dobrim,ne bismo ih smjeli osuđivati zbog njihovih zločina ništa više no što bismo ih mogli optužiti zbog boje njihove kose. To, naravno, ne znači da protiv njih ne bismo trebali nastaviti borbu.Znam da će netko primijetiti da je zamisao o Zakonu prirode ili o opće priznatom ispravnom ponašanju smiješna, budući da različite civilizacije drukčije shvaćaju pojam Zakona prirode, jednako kao što se taj pojam mijenjao tijekom stoljeća.To, međutim, nije istina.Razlike između moralnih mjerila kod različitih civilizacija i povijesnih razdoblja postoje, no uvijek je među njima bilo više sličnosti nego razlika. Ako proučimo moralno učenje, recimo, Egipćana, Babilonaca, Hindusa, Kineza, Grka i Rimljana, sigurno ćemozamijetiti veliku međusobnu povezanost, kao i sličnost između njihovog i našeg moralnog učenja. Eto, navedite mi makar jednu zemlju u kojoj se poštivalo dezerterstvo ili izdajstvo prijatelja. Možete tražiti takvu zemlju ili društvo koliko god hoćete, ali je nećete pronaći, jednako kao ni zemlju u kojoj su dva i dva pet. Ljudi se razlikuju samo u onome po čemu se trebaju pokazati nesebičnim —da li jedino prema svojoj zemlji, svojim sunarodnjacima ili pak prema svim ljudima. No, svatko se slaže u tome da ne valja sebe stavljati na prvo mjesto. Nitko se nikada nije divio sebičnosti. Ljudi se razlikuju u mišljenju smije li se imati jednu ili četiri žene, no svi se slažu da čovjek ne smije posjedovati baš svaku ženu koju želi. Međutim, najznačajnije je slijedeće: pretpostavimo da netko pogazi zadano obećanje i kaže da ne vjeruje u stvarnost Dobra i Zla. Ukoliko vi pogazite svoje obećanje,isti će vam čovjek kazati: “To nije pravedno” (prema njemu, naravno). Pretpostavimo da neki narod objavi kako međunarodni ugovori nemaju nikakve važnosti, a netom poslije toga sve će pokvariti izjavom da posve određeni ugovor (koji recimo, žele poništiti), nije bio pravičan.Međutim, ako ugovori nemaju nikakve važnosti i ukoliko ne postoji Dobro i Zlo, drugim riječima, ako nema Zakona prirode kakva je razlika između pravičnih i nepravičnih ugovora? Nisu li se oni time razotkrili i pokazali da, bez obzira na to što izjavljuju, poznaju Zakon prirode kao i svi ostali."
Pozdrav :)j. • 12.04.2023. u 20:09
Jako lijepo napisano.
Kupus me baš nasmijao!Galaksija • 13.04.2023. u 20:08
@ luki2 - hvala ti. Puse :*
konobarica • 13.04.2023. u 22:36
@ kolumbina - hvala :*
konobarica • 13.04.2023. u 22:36
@ bellarte - čudno malo, nije li? Kad smo u veljači išli po Juniorku u Trst, vraćamo se i zaustavljamo tek na naplatnima na Rupi. Već je pao mrak, i Juniorka se odjednom trzne: Jel trebam ja vadit osobnu :))))))
konobarica • 13.04.2023. u 22:41
@ Rossi - istina živa. I svatko treba pronaći svoj put do vjere...
konobarica • 13.04.2023. u 22:42
@ morska - i to je rad koji nikada ne prestaje, jer kad i ako prestane - umiremo, bez nade u obnovu/uskrsnuće. Isitna, vrećanje natrag u pravi kolosijek nas uvijek preporodi. Poput davanja bez očekivanja povrata.
Kiss .*konobarica • 13.04.2023. u 22:44
@ kebidž - onda ti ja od sveg srca želim uspješnu reinkarnaciju. Mijaukni kojiput ako se sretnemo.
Peace! :*konobarica • 13.04.2023. u 22:45
@ vjetar - iako, teško je ponekad u ovom svijetu pogubljenih mjerila, kriterija i vrijednosti prepoznati taj Zakon prirode. Uistinu teško.
Iako se vrlo lako na njega pozvati. I pokušati ga ponekad prilagoditi (opet) kako nam u tom trenutku odgovara.
Sa prvom se rečenicom iz tvog komentara u potpunosti slažem.
:)konobarica • 13.04.2023. u 22:49
@ galaxy - hvala ti. Kebidž je kralj. :)))
konobarica • 13.04.2023. u 22:50
@ klaatu - nisam, priznajem, čitala mnogo vjersku ili teološku literaturu, pa ti vjerujem na napisano :)
konobarica • 13.04.2023. u 22:52
Which species needs the most recovery time after an intense workout? pou
realityanything • 17.04.2023. u 10:42
četvrtak, 06.04.2023.
Kao kroz maslac
Putujem danas prema gradu za koji su naš preci u oslobodilačkom zanosu vikali da je naš, a onda ga njihovi aktualni vođe ipak prepustiše susjednoj Italiji. Dan je prohladan, vedar, sunčan i milina je voziti. Naši aktualni vođe čim je ponoć otkucala ovu 2023. započeli su slavlje povijesnim brisanjem granica. Do grada koji nikad nije bio i, ne lezi vraže ali, vjerojanto nikada neće ni biti naš, stiže se bez zaustavljanja.
Po ovako lijepom danu u kasnojutarnjim satima Velikog četvrtka prema ograničenjima brzine, dio puta za nekim zalutalim kamionom, a dio za nespretnim Čehom koji koči i na ravnom od Rijeke do Trsta treba sat i dvadesetak minuta vožnje. Na napuštenim bivšim carinskim postajama i granicama brklje su dignute, a znakovi na četiri jezika ispisali Slobodan prolaz.
Dizanja u šest ujutro da bi se u Trst stiglo oko deset, ako je sreće i susretljivih carinika na Kozini, (iako u naravi na Kozini nikada graničnog prijelaza nije bilo već je on bio na susjednom Krvavom Potoku), onomad u umrloj državi ili na Pasjaku ili Rupi donedavno, preselila su u sjećanja. U povijest i legende.
Kroz negdašnje prijelaze prolazi se ko toplim nožem kroz maslac. Glatko s tek malim umanjenjem brzine. Kućice i konstrukcije na bivšoj hrvatsko slovenskoj granici vjerojatno će vremenom biti uklonjene. Na onoj drugoj ostao je tek neki tužni limeni kontejnerić.
I svaki put kad prođem tim izbrisanim granicama prožme me neki osjećaj koji ne mogu definirati.
Jedno znam.
To, taj osjećaj zasigurno nije sreća radi lakoće kojom se, kao kroz maslac, prolazi mjestima gdje se ne tako davno moralo čekati.
Ponekad i satima.
D. Sve ima svoje za i protiv, ali za ovo prolaženje kao kroz maslac - moram priznati da mi se sviđa. Ljubim! Uživajte!
luki2 • 07.04.2023. u 00:52
Sjećam se nepreglednih kolona, iz mladenačke faze života, kada je shopping u Trstu bio ko žednome voda. Sezonsko obnavljanje garderobe bilo je pod obavezno.... i naravno, šepurenje nakon toga:-)
morska iz dubina • 07.04.2023. u 16:36
Trst pamtim kao grad iz kojeg je nekoliko babaca donosilo traperice i fensi hlače kakvih kod nas nije bilo za kupiti :)
smjehotvorine • 08.04.2023. u 07:29
Ako igdje, mogao bih živjeti u Trstu. Granice se čine dobrima još nama koje su na to navikli, pa ne znamo je li ovo bez granica tek neki san kojeg sanjamo zato da nas prene, ili je istinsko stanje stvari. Ali već kad prošećeš dalje, od Sistiane do Duina, onom Rilkeovom šetnicom - postane ti jasno da granice ne postoje; postoji samo sila koja nas je preplašila.
j. • 08.04.2023. u 13:59
Nisam bila nikad.
Sretan te blagoslovljen Uskrs!Galaksija • 09.04.2023. u 01:08
Sretan Uskrs i svako dobro želim :)
j. • 09.04.2023. u 09:14
nisam bio otkako su granice pale, inače mi se trst uvijek jako sviđao, ne samo zbog levisica i drugih potrepština...
NF • 09.04.2023. u 22:20
@ luki2 -ma sviđa se i meni, osobito što više nema nadobudnih policajaca i carinika jedne države ;) :)
konobarica • 10.04.2023. u 22:24
@ morska - naravno. I uvijek su novci zarađeni ljetom preko omladinske išli dijelom za Trst i šoping.
konobarica • 10.04.2023. u 22:25
@ Rossi - stvarno? Nisi nikada bila u toj meki odakle su babci donosili fensi odjeću?
konobarica • 10.04.2023. u 22:26
@ vjetar - Trst je predivan, i šteta što smo ga prilično dugo percipirali kao šoping bazu. Mislim da bih i ja mogla tamo živjeti. E sad, za stalno, baš i nisam sigurna.
Sviđa mi se ovo o sili i granicama. :)
Sretna Uskrs tebi i tvojima :)konobarica • 10.04.2023. u 22:27
@ galaxy - pa što se čeka? Divan je grad.
Hvala draga i tebi i tvojima također.
Kiss :*konobarica • 10.04.2023. u 22:28
@ NF - možda je vrijeme za kratki izlet, da obnoviš znanje :)
konobarica • 10.04.2023. u 22:29
ponedjeljak, 03.04.2023.
Smart i casual
Mera Foks je hrabro uzela mikrofon od moderatorice. Bila joj je izgledom sušta suprotnost. Zajedničko im je jedino što su svaka svojim poslom tu. Početak je kasnio pola sata. Čekali su se odvjetnici iz središnjice. Jer bez njih ne bi bilo u redu započeti. Oni su na kraju krajeva spasili gazdu i omogućili naprije odcjepljivanje, a potom i fuziju. I eto, danas između ostalog, otvara se novi pogon. Mera Foks ima šezdeset i dvije i odlično izgleda. U firmi je započela pripravničkim stažom odmah nakon faksa. Penjala se (ponekad malo i spuštala) polako i strpljivo. Preživjela je sve promjene vlasništva, rubove stečaja, nekoliko setova odvjetničkih timova, propadanje dva pogona gubitaša, sudjelovala u tri nova projekta, od toga dva izuzetno uspješno. U branši svi znaju tko je Mera. Žena zmaj. Predsjednica je Uprave.
Na lijevom ramenu joj ostala klasična crna taškica kratkih ručki, u istoj ruci drži papir s kojeg čita govor, u desnoj mikrofon. Nenavikla na njega, u žaru govora odmakne ga od usana pa riječi otpuhuje uporni sjeveroistočnjak koji će za jedno dvadesetak minuta u zrak podignuti veliki profesionalni ugostiteljski suncobran. Mera je odlučna, svaka joj riječ ima težinu, iako ju nije uspjela izreći iz glave, već sa papira. Niže impresivne brojke govori o uspjesima i značenjima firme za gospodarstvo županije i lokalnu zajednicu. Jedina je žena govornica među mnogima. Nakon nje, bez taškica, papirića i sa mikrofonom položenim točno ispod donje usne redaju se dva člana uprave, župan pa gradonačelnik... Obučeni su smart casual, kao i većina uzvanika. Uzvanice su natakle štikle ili čizme sa visokim potpeticama. Parada finih suknji, svilenih bluza, toplih jakni i kaputića. April je tek krenuo, prvi mu je dan. Dečki su hrabro u košuljama bez kravata, sakoićima, i trapericama ili nekim smart casual hlačama. Na stopalima im uglavnom fancy i udobne cipela-tenisice.
Oni mogu. Njima je tako udobnije. Ne trebaju taškice, sve stane u nabrekle (oh divote!) džepove.
Ide svečani trenutak. Mera Foks će uz jednog člana uprave prerezati široku crvenu vrpcu. Djevojka im prinosi jastučić na kojem su škare privezane ukrasnom trakicom. Netko se oko privezivanja svojski potrudio pa se trakica ne da. Mera i djevojka uprle su osloboditi prijeko potrebni alat od čvrstih uzlova. Član uprave stoji i čeka da se situacija razriješi. Poznat mu je teren. Čekanje razriješenja situacije. Jer zna. Uz Meru Foks je, kao nebrojeno puta do tada, siguran.
I kao ostali prisutni dečki izuzetno je smart i totalno casual.
Malo zapažanje... :)
konobarica • 03.04.2023. u 23:24
Bravo! Mera je žena zmaj, dobro si napisala....Odlikašica, jednom rječju i snalažljivica u svakoj situaciji. Ljubim!
luki2 • 04.04.2023. u 00:22
Nije lako pobediti i sakupiti sve te papire , ali kad se hoće, može se...
mecabg • 04.04.2023. u 08:26
Di je pop? Di su popovi? Partibrejkeri.
sklblz • 04.04.2023. u 08:26
ona je money-maker, a oni su money-takers. Simbioza :).
Dvi, tri riči... • 04.04.2023. u 10:17
'kapi ozračje, soci koreografija' nemože omanit :)))
kako_ti_kupus • 04.04.2023. u 11:23
ma zamisi!!! kad napišem puno značenje korijena riječi, kapi i soci 'umjetna inteligencija' me blokira i kaže da je to spam. znači, polako ali sigurno se uvlači u sve sfere društva i ispire mozak kroz nosnu šupljinu kao što se to radilo u drevnom egiptu prilikom balzamiranja. hmm, vrlo znakovito :)
kako_ti_kupus • 04.04.2023. u 11:26
..ko filmska rola:-))))
morska iz dubina • 04.04.2023. u 12:54
netko je dobro napisao - simbioza :)))
Galaksija • 05.04.2023. u 00:51
@luki2 - Odlikašica na entu. I borkinja :)
konobarica • 08.04.2023. u 19:16
@ mecabg - eto! ona uspjela :)
konobarica • 08.04.2023. u 19:17
@sklbz - eto, za nevjerovat, al nije ih bilo. :)
konobarica • 08.04.2023. u 19:18
@ dvi tri riči - eto najbolja definicija. Svaka čast.
konobarica • 08.04.2023. u 19:18
@ kebidž - odlično zapažanje. Iako se ne mogu oteti dojmu da nekako svatko iz svakog sistema ugrabi što mu najviše paše. I vidiš vraga kako te banira ta digitalna inteligencija...
Btw, čula sam da je ispiranje nosa full zdravo i produktivno.konobarica • 08.04.2023. u 19:21
@ morska - falaaa.
konobarica • 08.04.2023. u 19:22
@ galaxy - jest. money maker & money taker.
konobarica • 08.04.2023. u 19:22
