Tin Srbić je jučer osvojio zlatnu medalju na EPu. I baš sam se razveselila. Ima tako nekih sportova koji nepravedno prolaze ispod radara, pa se i najveći uspjesi u tim sportovima emitiraju UVIJEK iza nogometnih vijesti. Ja nogomet zaista volim. Ne od jučer ili od prije par godina kada nas je repka odvela u finale SPa, i ne ritualno. Već onako, baš volim odmalena, oduvijek. No u posljednje vrijeme izvrgnuti smo teroru nogometa. I zato kad pročitam da su rukometašice izborile prolaz na SP, da je Tin Srbić osvojio medalju na EPu da je Dina Levačić druga žena u povijesti koja je preplivala trostruku krunu daljinskog plivanja, da mlada Jana Košćak u juniorskim kategorijama ruši rekord za rekordom u nekoliko disciplina sedmoboja, kad pročitam takve dobre sportske vijesti baš se obradujem. Koliko koja sportašica ili sportaš ulaže dok stremi ostvarenju što boljih rezultata ne mogu ni zamisliti. Koliko je to pak teško u nekim uvjetno rečeno marginalnim sportovima (koji nisu ni muški ni nogomet) ostat će nam svima kolektivno nepoznanica. Jer neki se jednostavno trebaju truditi više.
Danas na fb vidim objavu Odsjeka za pedagogiju FIlozofskog Fakulteta u RIjeci:
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci u suizdanju s Udrugom za razvoj visokoga školstva Universitas objavio je knjigu Kritičko mišljenje: peace, love & rock and roll – priručnik za edukatore, autorice Ive Buchberger.
Priručnik je namijenjen je edukatorima u cilju razvoja njihove kompetencije kritičkog mišljenja i kompetencije poučavanja za kritičko mišljenje. Općenito, priručnik je namijenjen svima onima koji poučavaju, ali i onima koji se profesionalno ne bave poučavanjem, a žele razviti i osnažiti vlastitu kompetenciju kritičkog mišljenja kako u osobnom tako i u profesionalnom životu.
Iva je jedna odlična osoba. Pohodile smo zajedno radionice kreativnog pisanja. Radi na Sveučilištu u Rijeci, doktorica je znanosti i suautorica kurikuluma novog predmeta koji bi se kao izborni trebao uvesti u nastavni program; Kritičko mišljenje. Jednom mi je Iva, u kasni sat nakon radionice objašnjavala poantu kritičkog mišljenja. I vjerujte, u ovim vremenima poremećenih vrijednosti uistinu ima smisla da se ono kao nastavni predmet uvede u škole. U svojoj mikrookolini na Sveučilištu, Iva djeluje mini projektom "Poezija s vrata" Svaki tjedan na vrata svog kabineta zalijepi jednu pjesmu. Da studenti koji čekaju na vrijeme s njom mogu uživati u malo poezije.
Danas, u jučerašnjim novinama pročitam redom dvije priče. Prva je o ženi, mladoj majci, diplomiranoj kineziologinji, sportašici kojoj je na početku tridesetih amputirana potkoljenica. Osmijeh joj na licu. Živi uz tri proteze. Jedna je za svakodnevni život. Druga za sport, za istrčavanje maratona. A uz treću pleše. Pleše u Plesu sa zvijezdama, hej! A njen partner pomaže plesati onima poput nje nekoliko puta tjedno u Udruzi amputiranih grada Zagreba. Druga priča predstavila je divnu obitelj koja je cijela invoivrana u obiteljski posao. Proizvode vrhunske pjenušce i osvajaju nagrade diljem svijeta. I skromno priznaju kako ništa ne bi postigli da nije divnih ljudi oko njih koji im pomažu biti bolji.
Malo sam nekoliko dana gubila živce na poslu. A onda u jednom trenu kao da me netko tavalonom lupio po glavi. Pa čovječe, treba se samo koncentirati na dobro i na dobre osobe. Ignorirati ove druge i truditi se da budeš izvrstan što bolje možeš. I jedino tako možeš sebi i svijetu pokazati što valja i vrijedi.
Za ne vjerovat, od tada mi pristižu samo dobre priče.
I volim to.
Jer vrijedi.
Post je objavljen 17.04.2023. u 21:57 sati.