Konobarica s tastature

četvrtak, 19.08.2021.

Vitiligo veslač

Majica iz New Yorkera, traperice, stilizirane starke. Sasvim običan lik u običnom prošetavanju trgovačkim centrom. Ne bi mi nikad privukao pažnju da nije hodao u zaveslajima. Potptuno neprirodno ruke su mu lamatale oko kukova. Izgledalo je da brzimice odgurava suvišan zrak oko sebe, a nije se pretjerano žurio. Gledam mu u potiljak i shvatim da mu se glava ritmički pomiče naprijed natrag svakim odrađenim korakom. Kao u goluba. Te ptice koju sam neki dan promatrala dok je besciljno tapkala popločenom stazom uz more. Pomislih galeb, on hoda sasvim normalno, dok je ovaj jadničak svakim učinjenim koračićem osuđen na taj vratni pokret koji mu pomiče glavicu. Tako i ovaj ispred mene. Grabi zrak, glava kljuca. Cup, cup, naprijed natrag. Smiješan je.
Ne vidim mu lice, potencijalni pivski trbušić, natpis na New Yorker majici, bradu, brkove, naočale...okej sudeći po golim uškama naočale ne nosi. Vidim ruke koje veslaju. Neumorno potiskuju ništa oko sebe, on brodi centrom. Ja frik idem iza njega, ne bi li mi neki znak odao nešto više od pukog stila hodanja.
Sijed je. To iz ove perspektive vidim. Zlato oko vrata. To isto. Produžim korak, pokušavam hodati u njegovom ritmu. Oponašam veslanje. Ne ide. Zaplahne me limunasta nota njegova parfema, toaletne vode, nečeg. Svidi mi se. Onda skužim da taj obični lik u tom običnom prošetavanju uopće nije običan. Njegova vesla na samim krajevima drugačija su. Šake su mu poput finih bijelih batlerovih rukavica. Bjelinu ne tvori dodatak tkanine, već manjak prirode. Pigmenti su sa tih šaka potpuno nestali, utekli, nema ih. Ruke totalno neozbiljne. Bicepsi prekriveni bordo pamukom, nastavak do zapešća fino toniran najvjerojatnije sunčevim zrakama, na kraju šake od jogurta.
Blejim intenzivnije u njegov vrat, u poprilično izbrijani potiljak. Ne nalazim odbjegle pigmente. Umirem od znatiželje. Želim mu zaviriti u lice. Brada, brkovi, krivi nos, napućena usna, smeđe, plave, zelene, razroke oči, krivi zubi, guste obrve, visoko čelo...ne zanima me. Gorim saznati je li lice čovjeka koji hoda u zaveslajima zasjenila pokoja mliječna fleka. Unakazila mu ili ušarmirala facu. Smjestila se gdje ne treba ili potpuno prirodno zagospodarila facom.
Odjednom, njegove starke skreću ulijevo, za njima cijeli on. Desnu ruku gura u džep, lijeva nastavlja mesti zrak. Zbunjena nastavljam ravno. Ostajem bez odgovora.


19.08.2021. u 22:36 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< kolovoz, 2021 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2024 (8)
Rujan 2024 (7)
Kolovoz 2024 (7)
Srpanj 2024 (9)
Lipanj 2024 (5)
Svibanj 2024 (9)
Travanj 2024 (6)
Ožujak 2024 (8)
Veljača 2024 (8)
Siječanj 2024 (9)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (8)
Rujan 2023 (6)
Kolovoz 2023 (9)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (9)
Svibanj 2023 (9)
Travanj 2023 (8)
Ožujak 2023 (9)
Veljača 2023 (8)
Siječanj 2023 (9)
Prosinac 2022 (9)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (9)
Kolovoz 2022 (7)
Srpanj 2022 (9)
Lipanj 2022 (9)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (8)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (11)
Listopad 2021 (13)
Rujan 2021 (12)
Kolovoz 2021 (21)
Srpanj 2021 (14)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (13)
Travanj 2021 (12)
Ožujak 2021 (12)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (10)
Studeni 2020 (9)
Listopad 2020 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog! Blog! Moraš otvorit blog...
Pa eto, blog.
Priče za čitanje.
Priče za uživanje.
Jer priča je život...
...i život je priča.
Uživajte!

Linkovi

Loading

Arhiva