Konobarica s tastature
srijeda, 11.08.2021.
A jel dobra?
-Mi bi neko vino.
-Dobro. Bijelo? Crno? Rose?
-Ne, ne rose, to je nešto ni vrit ni mimo.
(U sebi okrećem očima)
-Dobro...onda bijelo?
-Ma ne znam ni sam (sad više ne traži vino za nas, nego za sebe)
-Hoćete najprije vidjeti za jelo, pa onda za vino?
-E super, može.
-'oću Vam donijeti vodu za to vrijeme?
-Može.
-Negaziranu, gaziranu?
-Negaziranu molim.
-Može, hvala.
Udaljavam se od stola. Nije da nemam još četiri stola na čekanju, ali rolanje je tek počelo, pa sam još cool. Obraćam se tako svakom stolu, čisto da vide da su primijećeni. Odlazim po vodu. I po dvije velike točene za susjedni. Odlazim najprije do stola gdje spuštam pivo. Potom do stola kojem treba uzeti narudžbu.
-Evo vaša voda.
-E super, mi mislili da ste nas zaboravili.
Mali prekid pričice.
Ako itko misli da je san svakog konobara odraditi četiri, pet elegantnih stolića i strpati u džep manče u vrijednosti barem dvije dnevnice, gadno se vara. Nije. Konobari imaju naprosto manje zahtjevne snove. San svakog konobara je barem pet puta dnevno doživjeti Moment Pretpostavke Gosta.
Trenutci poput mahanja rukom u stilu Sandra Sukna prije zakucavanja. Jer misli da je vlasnik objekta jedan od onih prerijetkih poslodavaca koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, pa je odlučio zaposliti slabovidnu ili slijepu osobu. Koja jednostavno ne vidi goste.
(Pretpostavka da ga konobar ne zamjećuje).
Ili oni u kojima jednostavno treba čekati da se jelo zgotovi. Uglavnom je pravilo poslovanja a la carte restorana bilo da se jelo, ukoliko nije u pitanju njegov hladni oblik, dakle termički obrađeno čeka minimalno dvadeset minuta.
To je u principu vrijeme koje neka sirovost treba da bi termičkom obradom prešla u stanje jestivosti. Dvadeset minuta optimalno je vrijeme da se namirnice isjeckaju, pripreme, termički obrade, poslože na tanjur, donesu do stola... Međutim čovjek je gladan. I čeka. Dvadeset mu se minuta čini kao sto i dvadeset. Kada konačno željeni tanjur stigne pred njega čovjek se nekako osjeća obaveznim izreći kultnu:
-Mi smo već mislili da ste nas zaboravili.- rečenicu.
(Pretpostavka da je konobar totalno zaboravio na njega)
Najblistavija pretpostavka dolazi u ljetnim mjesecima. Kada čovjek traži ekstra leda. Ili čašu vode uz naručeno piće. Znači, na stol se prvo spušta ono najbitnije, zatim popratne konzumacije. Spušta li se prvo šalica kave obavezno slijedi
-I vode, molim Vas. - upravo u trenutku dok čaša putuje s tacne prema stolu.
Ukoliko uz vino i vodu ide ekstra led, a tu treba cijela ceremonija poslagivanja, prezentacije i točenja neizostavno se negdje između postavljanja treće vinske čaše čuje:
-A jeste nam donijeli leda? -
(Ljetne pretpostavke da je konobaru tlaka nositi led i vodu)
Slijedom ovoga može se zaključiti da su konobari najsretniji ljudi. Ikad. Svakoga dana snovi im se i po nekoliko puta ispune.
Nastavak.
Prešućujem opasku o zaboravu...Tako je najbolje. Ponekad se ipak nasmijem uz:
-Kad eto, nisam.-
-Jeste odlučili za vino?
-Jesmo. Mi bi neko bijelo, suho.
-Dobro. Neko jače, slabije, regionalno? -pokušavam ubrzati potragu istovremeno rastačući vodu.
-Imate kakvu dobru Malvaziju?
-Imamo. Terzolo 2016. Odlična. Voćna, svježa ima blago Sauvignon notu. Stvarno je dobra.
-Okej. A imate Kozlovića?
-Imamo. Imamo Vam standardnu Malvaziju, i Valle.
-Valle?- i sad, bilo bi dobro da sam se zaustavila samo na "imamo". Možda bi priča završila. Vino bi se naručilo, ja bih otišla dalje, u međuvremnu stigla su još dva stola. Ne. Moram im sada ispričati priču o Malvaziji Valle. O specifikumu sorte malvazije koja je izrasla na padini jedne vale (udoline), pa ju je vinar odlučio malo zamiješati sa Chardonnayem i dobiti zaista odlično vino koje je šteta ne ponuditi.
-Znači to i nije ustvari Malvazija.- opet u sebi okrećem očima (opaska; svako vino koje je u 80% dominantno jednom sortom ima se pravo nazvati imenom sorte)
-Nije čista. Ima tih dvadeset posto Chardonnaya. Ali zaista je odlična.
-A koja ste rekli ona prva?
-Terzolo.
-Aha. -čovjek očito pojma nema što želi, a još manje ima pojma o Malvazijama. Moga bih mu ispričati svašta, ali naprosto više vremena nemam.
-Pa dajte nam onda ovu ovdje. Benvenutti. Čini mi se okej. -Sad u sebi pušem, otpuhujem i sigurna sam da mi para lagano izlazi iz ušnih otvora.
-Benvenutti. Može. - zatvaram raspravu
-A jel ta dobra?-
????????????
Nije frende, odvratna je. Zato smo ih prodali pet hiljada boca ove godine.
