Konobarica s tastature
subota, 24.07.2021.
Nataša XXV
RAZDJEVIČENJE
Na Pag smo stigle oko četiri poslijepodne. Stigle bi i ranije da nismo odlučile putovati polako, a ne dizati mogućnosti Mirelinog Golfa do maksimuma. Što je za mene značilo da ću i na godišnji i s godišnjeg istim tempom. Ivanov Golf prevalit će sličnu razdaljinu s malo više napora, a istim uspjehom. No...Golf je Golf...ma što to značilo. Vani je bilo plus četrdeset, kako mi se činilo. U klimatiziranoj utrobi auta bilo je sasvim ugodno. Pri silasku s auto-ceste, u Posedarju, ručale smo. I onda se lagano se uputile put Paškog mosta. Ivan i Irena, po dva puta su svaki provjeravali gdje smo i kad ćemo. Mjesec i nešto dana udaljenosti je, čini se, napravilo svoje. Dogovorno, prva runda korištenja apartmana pripala je Ireni i Mireli. Popustila sam Mireli pred činjenicom da je seks na daljinu imala rjeđe nego ja, kao i pred činjenicom da smo Ivan i ja nesmetano mogli gugutati javno gdje smo htjeli. Dobile su puna dva sata i ni minute više. Irena i Ivan su nas čekali na terasi nekog kafića. Nakon što smo se svi skupa poispozdravljali, Mirela i Irena su produžile u apartman. Ivan i ja smo ostali na terasi.
-Joj ne mogu vjerovat da ste konačno stigle!- rekao je nakon što smo se napokon malo odlijepili jedan od drugog. Sjedili smo u nekoj dvosjed ležaljci zagrljeni.
-Joj ni ja! Onaj Zagreb je, mislim volim ja taj grad, ali postao je, malo je reć, nepodnošljiv. A još bez tebe.- podigla sam glavu i ponovno ga poljubila. Uf, baš mi je nedostajao.
-Hmmm...sviđa mi se ovo. Tu. Sad. Ti. Ja. Predobro.-stresla sam se. Nisu mi to bile riječi za nekog tko ima, još malo pa dvadeset i jednu....mislim on se stvarno zaljubio. I ja sam, odavno. Ali...Ali ništa, brzo sam presjekla tok vlastitih misli. Nisam željela da me odvedu bilo gdje dalje od ove ležaljke, od njegovog zagrljaja, od ovog trenutka koji sam čekala pustih mjesec dana već.
-O, da.- rekla sam kratko
-Hej! Imaš ti strah od javnih nastupa?- o-o evo nas, točno sam znala što ide...
-Koliko se sjećam iz osnovne škole, nemam. Recitirala sam na ama baš svakoj priredbi i bila o.k. s time.- rekoh... Jest da je to bilo unazad petnaestak godina. Nasmijao se.
-Dobro. Znači nema straha. Super.-
-Zašto pitaš?-
-Pa ako hoćeš...možeš večeras malo puštat u klubu.- ovako nešto sa, priznajem malo i očekivala, no sad, ovako izrečeno glasno iznenadilo me...
-Uuuhu. Ti to ozbiljno?-
-A-ha. Pričao sam s gazdom i d.j.-om i složili su se oboje. Dobiješ set od pola sata...al naravno, ako želiš. I njima sam napomenuo da ćeš se možda uplašit, jer nisi nigdje javno puštala, tako da bi te D.J.Oh volio čut prije...-
-D.J.Oh?? Kakvo je to ime, majke ti? Mislim, oni imaju raznih imena, al ovo je najpuknutije koje sam čula.-
-Je, al lik je super. Moj imenjak. Iz Amerike dolazi. Rođen je tamo, al starci su mu sa Hvara. Tako da kad priča hrvatski, to je ajme majko, al strava je lik. Zapali rulju samo tako..- Ivan, kao i obično skuliran
-Hm...Ne znam...al fakat, ako bi me on čuo prije i vidio kao to sve skupa zvuči...-
-Ja uopće ne sumnjam da zvuči odlično, ako je suditi po onim tvojim miksevima koje imaš u autu.-
-Hvaaaalaaaa.-zavila sam. Odjednom, što se mene tiče...mogli smo ostati tu na ovoj terasi koliko god. Uživala sam u tom trenutku. Konačno sam naučila, pomislih. Naučila cijeniti trenutak.
...
-Dobro je. Sviđa mi se. Počneš sa ovi soft, a onda dižeš polako.- rekao je D.J.Oh nakon jedno petnaestak minuta preslušavanja mojih mikseva. D.J.Oh bio je sladak i simpatičan, a nakon što mu se svidjelo moje umijeće, postao mi je još slađi i simpatičniji. Meni je sve ovo bilo kao da sam na nekoj drogi. Vožnja iz Zagreba, pa dva sata gotovo tantričnog seksa s Ivanom, u konačno oslobođenom apartmanu, i sada na probi kod resident D.J.-a u trećem po veličini klubu na Zrću. Na sve to ohrabrena sa dva Jegera. U-huuu. Ma nema te droge koja bi me bolje dovela u ovo stanje u kojem sam sad. Bilo je nešto prije devet sati. Ljudi su još ležali po plaži. Moj se performance trebao dogoditi oko ponoći. Nije mi smetalo. Moglo je biti i u pet ujutro. Ljeto, prvi dan godišnjeg, imala sam najzgodnijeg dečka na svijetu s kojim sam se neposredno prije probe bezobrazno dobro poseksala...i da mi slika ovog savršenog trenutka bude uokvirena trebao mi je samo jedan dobar sočan hamburger. Jer ako izuzmem vrećicu čipsa od paprike koju smo Ivan i ja podijelili nakon naše aktivnosti, od jedan popodne ništa nisam pojela.
-Hoću hamburger...sočan, masan, velik, i da curi iz njega na sve strane.- rekla sam u jednom dahu, nakon što sam se pojavila za stolom gdje su Mirela, Ivan, Irena i još dva dečka ispijali kavu.
-Uau. Predatorski poriv broj dva.- prva se snašla Mirela, nakon što su se svi počeli smijati mojoj izjavi.
-Nemaš pojma.-rekla sam
-Šta je Ivan rekao?-upitao me moj Ivan
-Dobijem hamburger, ako ti kažem?-zapečatila sam pitanje poljupcem...nisam bila gladna samo hamburgera, adrenalin mi je bio visoko, a i ulazila sam u vrijeme ovulacije, tako da je sve skupa obećavalo...
-Ma dobiješ...šta hoćeš. Da čujemo.- nasmiješio mi se.
-Šta da vam kažem. Dobra sam. A koliko, čut ćete oko ponoći.- podigla sam ruke u zrak
-Jeeeeeee.-proderali su se svi u glas, a Ivan me snažno zagrlio
-Znao sam.-šapnuo mi je kroz kosu;-Idem ti po dobar, sočni, iz kojeg cijedi, topli hamburger.-malo je stao i onda nastavio;-Kako bi volio da se ovdje ne radi samo o običnom hamburgeru. Mmmmmm. Volim te ljubavi.-
I to je jednostavno bilo previše za danas. Srce mi je tako zalupalo, u glavi mi se zavrtilo, a međunožje je zapljusnuo val topline. Ostala sam bez riječi. Nije očekivao moj odgovor. Lagano se povukao iz zagrljaja, ne propustivši mi namignuti.
-Okej, ovo fakat zaslužuje hamburger. Oće još netko, dok sam od volje.-obratio se ostatku ekipe za stolom, dok se Mirela okrenula prema meni:
-Ma tko bi rekao..čuj sad kad si D.J. moramo ti nabavit neko ime. Obzirom da je resident D.J. Oh, možda da ti budeš jednostavno D.J. Ah –
-Neeee, to je previše slično.-javila se Irena;-Treba joj nešto malo drugačije.-
I tako su njih četvero nastavili s odabirom mog D.J. imena, Ivan se udaljio od stola nasmiješivši mi se još jednom...Ja trenutno nisam bila u mogućnosti razmišljati. Bila sam tri metra, ako ne i više, iznad zemlje.
..........
