Konobarica s tastature
četvrtak, 08.07.2021.
Ugodna neugoda
Ona koja ima neku čudnu moć da nas digne i napuni samopouzdanjem. Gotovo svatko ju je barem jednom u životu osjetio. I dok razum govori ne idi tamo, koraci više ne ostavljaju tragove po tlu, nego negdje barem desetak centimetara iznad, i lijepo nas pokvareno vode baš tamo. U okrilje ugodne neugode. Vas je dvoje. Imate onaj neki klik. Super vam je dok se družite. Bilo što više od tih ugodnih trenutaka dok si klikate nedopušteno vam je i, povremeno, dok bi neke riječi kod drukčije definiranih ljudi u životu, izgovarali nesputano, tu morate biti suzdržani, jer svaka izaziva neugodu. Neki dodir, gestu, pogled...jednostavno ne smijemo napraviti ili potencirati. Jer su nam u društvu te osobe neugodni...A sve nam je u vezi s tom baš osobom ugodno. Piće, kino, druženje, sms, chat, telefonski razgovori, o njoj pričati dobrim prijateljima...Sve je tako dobro i ugodno.
Prijatelji nas slušaju i uživaju. Potvrdno nam kimaju glavom i odobravaju. Ne zato jer to vide ispravnim, nego jer to vide izvana i jer nas poznaju. Jer znaju da imamo klasičnu malu zaljubljenost. Koja nam odvlači pažnju od svakodnevice, u kojoj uživamo, koju ne znamo definirati, ali je tu. I za koju znamo da je ugodno neugodna. I u kojoj ne smijemo ići dalje.
I bilo kakva tema koja upućuje na neki nepravilan korak, brzo biva zamijenjena drugom temom, ili hahahahaha, poluhisteričnim smijehom i prešutnim dealom da se tu ne ide. Ne s njim/njom. S Markom, mojim dobrim prijateljem, eto, to bi bilo sasvim o.k. i ništa ne bi značilo. Ni sa Anom, joooj, pa s njom mogu sve...ali ovdje..ne, tu baš ne.
Pa se onda dogodi pauza i na ugodnu neugodu pogleda s distance. I pomisliš: huh!dobro je da nismo išli dalje, samo bi uništili tu vezu koju imamo. Jer uistinu ta veza, kakva jest, koja nas baca iz svakodnevice, i gdje se barem za vrijeme te interakcije osjećamo posebno, predragocjena je da bi se uništila nekom nepoželjnom gestom, riječi, pogledom, dodirom...I taman kad to spoznaš, prođe pauza i kreneš u slijedeći đir ugodne neugode....
Stvar je s takvim osobama i takvim vezama slijedeća: predobre su da bi ih se prekinulo, predobre da bi se otišlo korak dalje i predugačije od ostalih veza koje smo stvorili. Preugodne su. I sva ona neugoda, vrijedna je ugode koju nam ta veza daje. Svo to hodanje po rubu ima nešto slatko u sebi. Svaka ta riječ koja se izreče pa povuče, održava žar na kojem ta veza tinja. To je nešto što s Markom ili Anom nikada nećemo imati...Marko i Ana su konstanta. Ugodna neugoda je adrenalin.
Zagonetka čije nam je rješenje uvijek pred nosom, ali ga nikada nećemo razotkriti .Igra koju s tom osobom nećemo nikada prestati igrati. Ugoda čije se neugode jednostavno ne želimo (iako je neminovno da ćemo u jednom momentu morati) riješiti.
