Konobarica s tastature
ponedjeljak, 03.05.2021.
Ipak se kreće
Zove danas šef. Cijepljenje u četvrtak, čišćenje u srijedu, otvaranje u sljedeću srijedu. Ukratko. Razgovarali smo još, ali njegova je malena jednogodišnjakinja bila nestrpljiva, pa nismo mnogo.
Uglavnom, kreće se. Nešto.
Izjahalo se i isurfalo po valovima. Prvi, drugi, treći... Trpiš, trpaš, guraš, čerečiš sve čemere putem. Čuješ svega. Malo se i nasmiješ, okreneš telefon, čestitaš poneki praznik, blagdan, rođendan uz želju da sljedeći bude uživo. Drmaju virusi, potresi, odlaze dragi ljudi, odlaze poznati i neki nepoznati. Nekima je bilo vrijeme, drugi ne bi još da nije ove nevolje.
Misli su najjača energija. I usudimo se uvijek reći, da je to nemoguće jer eto, stvarno mislimo dobro i optimistično, a vidi što se događa. Nismo baš svjesni da te misli treba osjetiti iz nutrine sebe. Da trebaju biti baš oličenje našeg unutarnjeg bivstva (je li ovo uopće ispravna riječ?) i kad stvarno tako, a ne samo u silu jer moramo, mislimo one će se uistinu posložiti u hrpu dobre energije.
Ne znam. Mnogo sam puta u životu pala, dignula se, krenula dalje. Sa više ili manje uspjeha. Ali jesam. Ovaj protekli period bio je uistinu težak. Događale su se male iskrice koje ne bi dozvoljavale totalno potonuće u mrak bezdana. Bljeskalice što ponekad dolaze od bližnjih, nerijetko od nepoznatih. Svjetionici života koji drže glavu nad vodom i onda kad bi ona najradije klonula u tamnu vodu.
Hajde, daj još malo...
Pa dan po dan.
Pa pomalo.
I eto, danas poziv.
Eppur si muove.
Nešto.
Bit će sve okej. Hoće li kao prije? Naravno da neće. I ne mora. Neka svako vrijeme ispiše svoje.
Koje neće biti dijeljeno na staro ili novo normalno.
Nek bude ono dosadno, svakodnevno.
A svatko će ga za sebe već učiniti uzbudljivim.
Ja ću se za početak probati odmaknuti od turobne tematike novog normalnog. A za nastavak vratiti poslu. I čim mi se osjetila povrate, otvoriti onu bocu vrhunskog sauvignona koju vječno čuvam za posebnu priliku. Jer da mi je netko samo godinu dana unatrag rekao da će posebna prilika biti moći osjetiti njegovu aromu...
Ništa još gotovo nije.
Ali nadam se da je započelo.
