Konobarica s tastature
četvrtak, 18.03.2021.
Stiglo me
I sad me stiglo.
Čupam, vrtim, guram, ma da dobro je, bit će sve u redu, ma joj, ma brižan, ma baš mi je žao...
Čujem svašta, uglavnom nedobro pa mi žao.
Pa molim, pitam, tražim odgovore jer sve mi se zalijepi.
Promijenim taktiku.
Ukopam se u svoje interese, isključim društvene i nedruštvene mreže, isključim se. Pokušam biti sebi dovoljna. A u tome nikad dobra, nikad mi za rukom nije pošlo. Mnogo sam puta poželjela da mogu. Al ne ide.
Pa se vratim, pa opet rujem, idem, guram, čupam, trsim se.
Hajde, idemo, daj još malo, bit će sve okej, još samo malo, malkice...
Ne pitam ima li kraja, i ako ga ima gdje je, nazire li se?
Bacakanje, batrganje, koprcanje...
Trpljenje.
Pa me stiglo.
I evo više mi se ne da. Ne mogu. Dosta.
Iscijedilo vrijeme i strpljenje.
Prekini tekmu.
Hoću time out.
Poštovani, vraćamo se kada uvjeti budu pogodni za nastavak igre.
