Konobarica s tastature
četvrtak, 04.03.2021.
Sto ljudi...
Imam frenda koji u svemu i svima ima sposobnost pronaći negativu. Izvrstan je, pomogao bi svakome, ima socijalnu crtu i kada treba prikupljati pomoć ili pomoći uskače i organizira prvi. No, kada se priča o nekom, on istakne najprije sve dobre osobine. i kada se već svi složimo da je taj netko divan, on izleti sa svojim "da, ali, jeste obratili pažnju da..." i tu slijedi neka mana, negativnost, možda i nesmotrena rečenica koja je u tko zna kakvim uvjetima izletila i paf! Sve bi dobre osobine dotične osobe moj frend srušio samo tako. Jednostavno je bio takav. Dobri smo si i dalje. Prihvatila sam ga kakav je. Nakon što sam mu nekoliko puta ukazala da uvijek svakom nađe manu, odustala sam. Sada samo nakon njegove "da, ali jeste obratili pažnju da..." rečenice odšutim. Makar i bio u pravu. Jer, ima moj frend malo i pravo. Tko je uopće bez mana.
Poznajem jednu krpelj osobu. Znate takve? Natakare ti se nekako neprimjetno u život, počnu najprije polako, adoriraju te bez nekog velikog razloga, tebi fora. Ispočetka. Imponira ti. Vremenom skužiš da - znaš više o nekim poljima, pa te osoba stalno nešto zapitkuje, dolazi do spoznaja i odgovora i onda to negdje na drugoj strani koristi da ispadne pametna; - nešto kažeš, pa te ona citira, ma čak i u zajedničkom društvu, nema veze, ali ne na način da su to tvoje riječi, već eto njoj to ovaj čas palo na pamet. I koliko god ti sve jasno ti pojma nemaš kako je se riješiti. Jer, probaj - odma na zadnje noge. A zašto ti takvi trebaju u životu i zašto ih se ne otarasiš - nikad ti jasno ne bude.
Dragi, a tvrdoglavi. E ti su pak druga krajnost. Uvukli ti se ispod kožnih pora, stanica i dlačica. Tatoo samo takav. Voliš ih u stvari. Satima slušaš njihove probleme. Nakon pola boce džina ili samo uz kavu i punu pepeljaru, svejedno. Slušaš, slušaš, slušaš i, a logično je jer vidiš sa strane, ponudiš kakvo rješenje. Al nećeš! Za svako rješenje oni imaju problem. A za ona rijetka koja prihvate, budi siguran da ih neće sprovesti. Lakše je zatvrdoglaviti po svom, jer uvijek ima neki ali. I tako do one druge polovice boce, naredne kave i pepeljare iz koje sad već smrdi. Dođe ti da otreseš tvrdoglavca zajedno sa čikovima u wc šolju i potegneš vodu. Al ne možeš. Tvrdoglavac ti drag. A i voleš ga. Fakat.
Kroz život i profesiju prošlo mi stotine i stotine ljudi različitih osobnosti. Sad, nakon već lijepih godina staža životnog i radnog znam kako s kojima. Puno psiholog treba biti ako se mirovina ugostiteljskom zvanju dočekati kani. Mnogi uteknu iz ugostiteljstva jer ne podnose pritisak te psihologije.
Ipak...
Lako me dotakne sreća ili tuga drugih. Brinem se ili sam pak vesela radi njih ovisno o okolnostima koje su ih zatekle. Ne smatram to niti vrlinom niti nedostatkom. Jednostavno sam takva i ne smatram da bi svi takvima trebali biti. Žao mi jedino bude kada osjetim i vidim da osoba živi u svom svijetu i isključivo za svoj račun.
A takvih puno i previše...
