Pristup

Ženska nježnost uključuje: tepanje, psihološko bodrenje i razgovor, tablete protiv bolova, google-anje doktora( a je zgodan), klinika, uređaja. Skuhan ručak, obavljen dućkas, lagana muzika na telki ili sladunjav film gdje ljubav sve pobijedi.
Muško tetošenje: kupovni kolači, akcioni film prepun krvi na telki, ljuta rakija, čaj skuhan od jutra, de ne plači matereti.

Jutarnji solilokvij

Jasno, sad mi predstoji razdoblje turbo osjetljivosti na riječ, pokret. Hormonski disbalans. Mekana sam ko putar. Treba mi konstantno tetošenje, maženje, razumijevanje i podrška. A teško ćeš to dobiti od svakoga.
Moji najbliži uglavnom negiraju moju zdravstvenu situaciju.
Pa hodam, ne. Živa sam, mlada.
Opsjednuti su svi sobom. Kako se ne bih našla u situaciji da se takmičim s njihovim povijestima bolesti i objašnjavam, zatvaram se u svoju sobu i ližem rane, sama.
Dvije prijateljice totalno kuže.
Jedna čak nudi smještaj kod sebe, da se naspavam, isplačem, da mi kuha i plače i smije se sa mnom.
On je stalno tu. Nespretan, nezgrapan, s muškom zbunjenom željom i nježnošću slona u zlatarni. Al ne da se otjerati.
Tijelo se brzo i čudesno oporavlja samo.
Psiha je ta, koja traži još puno ljekovitih obloga.
Razumijevanje mog stanja bez riječi. Bliskost.
Razmišljam što me sve dovelo do ovoga.
Težinu sam uvijek primala trbuhom.
Sada, kad me u dubini zapeče i oko pupka osjetim podrhtavanje, budem svjesna da ne mogu sada nikome biti podrška niti pomagati.
Tko će me takvu trpjeti?
Može li mlada veza preživjeti takvu moju isključivu okrenutost sebi?
Samo prijateljstvo to može izdržati.
Možda se iz te preosjetljivosti krenem mijenjati.
Pa ostanem trajno preosjetljiva na sebe.
Pa se sjetim da se volim zapravo i još silno trebam.

......( ili budimo realni)

U jednoj od posjeta.
- Baka, pokaži mi trbuh.
Dignem spavačicu poslušno, gore su zavoji.
- Bakaaa, ti si Rambo!!!!!
- Rambo je pičkica za baku, Ani.

..........( ili kako sam zamalo rodila slonovo mladunče)

Jednostavnost i sva njena ljepota.
Noćni zrak struji sobom.
Pucanje zore.
Nisi je vidjela godinama.
A ispod njene kore, novi život se rađa,
Prvi tramvaji i ptice.
Bol koja posustaje.
A bila je kao da ćeš roditi slona.
Ili..koda imaš tromblonsku minu u želucu.
( usporedbe govori naglas, možda se neko suživi)
Analgetik koji se sporo, cjevčicom, spušta u tvoju venu.
Kad ti izvade dren, osjećaš kao da je bio dron.
Kašljite muški, gospođo!
Da dron izađe na bloop!
Kah, kah..
Zakašlješ ko prehlađeni vrabac.
Trebale su ti ispričati vic
Još uvijek se grleno smiješ

Ljudi koji te vole i brinu
kao prsti su jedne ruke.
Brojčano.
Ostalima nit ne odgovaraš.
Jedno stablo vani ima bicepse i natkrililo je ulicu. Zbog tebe.
Dobro ajd i tramala.

Blagoslov smijeha.
Ljudi koji vole svoj posao.
Ljudi koji ne bi smjeli držati skalpel
u 2 ujutro ti objašnjavaju da su te
" očepušali"

Ali živ si. O, koje li miline!
Ljudi prolaze Vrtlarskom
ni ne znajuć kolko su sretni.

Al' ti znaš

I za sebe i za njih.

.......

https://m.youtube.com/watch?v=j8VPmtyLqSY&feature=youtu.be

Što ću ti ja

Sad smo daleko.
A meni ti je već dosta tih daljina.
I telefona i dimnih signala.
Sita sam ti nemogućnosti.
Prepreka, zapreka, zavlačenja, odgađanja.

Zaželjeh se proste blizine.
Jednostavnosti života.
Ispunjavala bih si svaku želju.
Svaku baš.

Osluškuje mi glas.
- Znaš što smo pričali..imaj to stalno na umu.
- Aha
- Stalno mislim na tebe
- Aha, i ja
- Čekaj me
- Nikud ne idem
- Čudna si
- Ne valja ti mobitel

Ne želim ga uznemiravati.
Ne želim da zna koliko se bojim
i pogotovo ne želim da mi osluškuje glas.
I da zbog toga radi te silne kilometre nazad
Pa se najradije ne bih javljala kad zove
Jer ne znam glumiti ni pred sobom
A mene je lako zavarati, zbilja
Meni je mene tako lako uvjeriti

Bilo nam je vrijeme
Sad nam opet nije
I bio je to susret, samo
Taj slatki mjesec miline
Strasti koja je porazila strah
Do koljena

Lako za prizvati nazad
U snovima
Meni koju je lako zavarati
Meni kojoj je mene lako uvjeriti

Ljubav nam je na probi, čula sam se
Kako se smijem sitno pikulasto
Hineći bezbrižnost

Zamalo se uvjerih

Što ću mu ja
Mislim si
Što mu mogu dati
A da to ne može dobiti
Na svakom koraku

"Susreti su ono što Nebo daruje Zemlji"
( S. Lice)

Pokaži mi pupak

Ljetni raport

Ne tako davno, čekala sam da počne ljeto.
I sva blagost i blagorodnost koju ono donosi sa sobom.
Tugovala sam.
Zato nije bilo ljeta.
Al bila zdrava i svi oko mene.
Uvijek može gore.

Znajući da uvijek može gore, odlučila sam uživati u ovom vremenu.
Kakvo je, takvo je, moje je.
Marelice sam pobrala. Sačuvala koštice i osušila zbog one jezgre u sredini i B 17 koji ubija tumorske stanice.
Sada breskve zriju. Jabuke. Smokve. Tata je posadio brdo toga.
Možeš slobodno cijeli dan biti u voćnjaku.

Sad smo svi po bolnicama.
Svak sa svojim boljkama.
Dođe tako neko razdoblje,
ništa strašno- tješim se.
I bolje je da je ljeto, sve je jednostavnije.
Prije kave, nahranim svoju malu farmu.
Ptičice, ribice, mace i perad.
Životinje uzvraćaju ljubav.
Par koka se izvuče iz svojih nastambi, pa složno jedu s macama mlijeko i kruh. Nitko bijesan, kao da to čine oduvijek.
Tatini kanarinci jučer uopće nisu pjevali dok je bio na operaciji. Svi smo plitko disali.

U kuhanju uživam. Sada su to jednostavni ljetni obroci, koje upotpunjujemo popodnevnim voćem. Ako ne pada kiša, predveče zalijevam cvijeće obilno, pa i onaj komadić vrta kojeg je tata uspio zasaditi. I kojeg još nije prekrio tušt. Vrlo ljekovit korov. Paradajze nismo povezali, pa se sočni plodovi skrivaju u travi. Jedem ih otkinute sa stabljike, prefini su.
Trava raste, nema tko kositi, pa sve djeluje zapušteno. Ne stignem sve. I ne smijem.
A rastužuje me to.

U sandučiću za poštu, ose su napravile gnijezdo. Alergična sam na histaminik
Požalim mu se, pa ih on rastjeruje dimom.
Mamu mi šarmira danas od jutra.
Ona se prekrasno smije i uživa.
On zabija daske na vanjski dio kokošinjca, da ne moram lovit koke po dvorištu.
Zaljubljujem se dodatno u tu spretnost.
Zaljubljujem se u to kako nasmijava moju mamu.
Pamtit ću dugo tu njegovu dobrotu.
Pamtit ću današnji dan.

Sister je kod tate od jutra do mraka, a ja s mamom. Pokušavam sve konce pohvatati.
Najradije bih odgodila svoju operaciju, da se mogu posvetiti njima. Ima tu naravno i straha od narkoze, tri do četiri sata traje taj zahvat.
To su stvari koje se objektivno ne odgađaju.
No, i moj će oporavak trajati.
Pa zbilja ne znam kak će sister sve sama.

Nema dugo, čekala sam da počne ljeto.
Sad čekam da opet bude sve u redu.

Ispodkožne riječi

Tog kolovoza, široko se razmaknulo nebo
slavljenički
srce se sjetilo da osjeća.
Razlila se bijela mirisna svjetlost u životnom pokliču.
Umočilo se samo od sebe ćudljivo pero u tintu .
...i tanko, sasvim tanko ispod moje kože zapisalo neke namjerno nježne riječi upućene tebi,
pa ako me takneš...ako me samo takneš...
kaligrafski oćutjeti ćeš sve moje valovite drhtaje.
Saznati da vrijeme stoji.
Posjetiti uvale Puerto Madryna
gdje kitovi polude tijekom bučnih poroda.
Ako mi samo dotakneš vrat.
Ako mi samo dodirneš rame.
Ako me strastveno pred svima poljubiš.
Kao knjiga nepoznatih, teško prevodivih riječi,
egzotičnih mirisa, nepoznatih okusa i izgovora
postajem
kao zvuk razlivenih pikula po kamenim pločicama
kao žamor djece na onom bijelom trgu pred katedralom u suton
Zagrcnute male ptice. Naježena podlaktica. Moj prst u tvojim ustima.
Ludo povjerljivi l'appel Duvide*
kada me pogledaš s onoliko dragosti koliko najviše mogu podnijeti i ostati
u istom agregatnom stanju
kao gufra* u tvojim rukama, koju ćeš prenijeti u sve one dane bez nas,
moje je srce tog kolovoza na humku svih strahova
zaplesalo duende*
i vidiš li
vidiš li zlato moje
ne prestaje
plesati

Nikad prije

Ljubimo se u travi
Na nasipu
Miriši divlja metvica
I lude mokre zvijezde padaju po nama
Ljubimo se kraj stabala, u mraku
Grlimo
U ulazima
Svršavamo
Iza zidova
Privijamo
U kukuruzu
Moje lice je skroz glatko
Gledam se očima
Petnaestogodišnjakinje

Prošlih tjedana sam umirala
Sada se branim životom
I to još kakvim
Sve te meke riječi iz njegovih mekih usta
Ko iskrice noćnog mora
Zapljuskuju duboko
Moje male detonacije požude

I bicikl novi bijeli samo za mene
U teretnom vagonu
I kiša
i vjetar
i Ljubavi
i nikad
Nikad prije