Rođendan

Četrnaesto

Na Jutru Poezije bilo je zanimljivo
Iza ostarjelih fasada
Još kucaju srca
Za pjesmu, emocije
Sjetila sam se svog djeda Blaža
Koji je s Majerom isto tako
Govorio svoje pjesme naglas
Uz obavezan "kompletić"
Kavu, vodu, rakiju
Rekla sam mu, evo me Blaž
Tu sam, tvoja unuka
Tvoja unuka nosi crveno
Al ne govori svoje pjesme naglas
Jer su preintimne
Jer su skelet, sluz i krv
Ne pije, al puši ko lokomotiva
Tvoja unuka
Kao i tvoja kćer
Predimenzioniranog srca
Za ovaj svijet
Majstor za razvit pitu od dreka
Vidi dublje ovakva kratkovidna
Muški i dalje moraju bit centar svijeta, deda
Žene ne oblače crveno
U oblaku dima i zavisti, natjecateljstva
Ja vidim tvoj nos kljukast
Mada te znam samo sa slika
I riječi tvoje živo čujem
Ne idi u kuhinju
Ako se plašiš vrućine
Crvena

*******
Roko me dočekao na krovu gajbice
Izašao je nekako
Pozobao sav bar s vanjske strane
Al se nije maknuo od Cicibele
Gledali su se i ljubili
Kroz rešetke

Trinaesto

Život se sastoji od raznih projekata.
Moj je ozdraviti.
Od trauma naglih i nepredviđenih rastanaka.
Jučer sam kupila knjigu
" Svaka kokoš može napisati knjigu"
I pročitala je u dahu,
jedući brancina, blitvu i naranču
Smijući se kroz suze

Sa sinom sam kasnije išla kupiti
Stolac za kompjutor
( puno mi se piše)
A on mi je poklonio
Dvije male Fisherove papige
Zovu ih još i Lovebirds
Da ne budem sama

I dok se njih dvoje ljube i maze
Došaptavaju
Grle krilima na najvišoj prečki
U krletki
Jedva čekam dan kada će mi
Povjerovati
Jesti iz ruke
Slijetati na rame
Uključiti bar djelomično
U svoju ljubav

Danas idem na Jutro poezije
Baš se veselim

Dvanaesto

Frizerka mi je napravila lokne
Loknu na lokni
Kroz takvu nakovrčanu glavu
Zvukovi koji prolaze
Liče samo na zvonjavu crkve
A ja sam se provlačila
kroz one najtananije
niše ljudske empatije i dobrote,
gledala na stvari iz perspektive ne ptice,
nego Boga valjda,
imajući tako neko nesvakidašnje
razumijevanje za stvari oko sebe
Tako se i on provukao
Kroz moju najtananiju nišu
Ravno u centar moje ranjivosti
Radilo se o ne pokleknuti
Pa je sve bilo lakše proći
S gitarom
Ciganinom koji pjeva za tvoje zdravlje
Na Cvjetnom trgu
Medicinskim sestrama koje uzdišu
Kako samo dobrog muža imam
Sve dalje
Bilo je postupno saznavanje
Kako ne ide
Kako sam, htjela to ili ne
Samo up town girl za njega
Kad samim svojim postojanjem
Budeš nekome živi dokaz
Za koliko je promašio
Život

Jedanaesto

Gledala sam neki dan Anđu
Njenu borbu
I osjetila se nezahvalnom kujom
Posramila se
Jer to
Kako se sve ona bori s bolešću
A što iziskuje silan rad i stalno propitivanje
Sve duge boljke stavlja u drugi plan
Ljubav je isto jedna autoimuna bolest
Pogotovo voljenje neprikladno
Onog tko puno zuji, malo meda daje
Ni vune ni sira
Gdje se stalno pitaš
Što ti to treba
Sama si izazvala
Sama ušla u to
Nitko ti nije kriv
A nisi ni sama jer te neznanje
Oslobađa svake krivnje
Pa sad možeš i sama lijepo izaći
Odvezati brod
Tamo su svjetla u daljini, nove plovidbe
To što je još mrak znači samo
Da se nije razdanilo
Pa ustaneš u pola 6
Radiš vježbe koje znaš
Uz Noru Jones, Come away with me
Kad se tijelo razbudi i digne se magla
Popiješ kavu, staviš šminku

Divno je voziti kroz mrak
Gledati svitanje

Deseto

Bilo me malo čak i strah.

Ne priča hrvatski, pa sam joj rekla
Pri ulazu
Da imam en apojtment et fajf o klok
I da je to present from maj san
I da masiram ali sama nisam bila
Long tajm agoo
Vruće ulje, ponavljajuća muzika
Jak pritisak na leđa

Lomila mi je kosti do granice boli
Penjala se na mene ko pauk
Tijelo mi se odupiralo sve dok nije popustilo

A onda su mi krenule suze
Nezadržive suze
Zbog svega što sam radila i nisam radila
Svome tijelu
Suze i šmrklje cijedile su se u onaj otvor na stolu
Zbog slika koje su mi dolazile
Kao da sam bila žrtva fizičkog nasilja
Tjerala je iz mene sva kriva srastanja

Ju hev a gudsan
Gudsan, vot is det, pitala sam je
San ju vos born, objašnjavala je
Aj em d san, rekla sam joj
Dec maj nejm
Na to se nasmijala
A ja sam onda napokon shvatila
da priča o mom sinu

S razmrljanom maskarom i punim nosom
Okrenula me na leđa
Izvrtala mi noge,
masirala mi i tjeme, lice
odmrsila par klupka iz moje glave

Trbuh mi je gledala kao kintsukoroi
Kao posebnu vrijednost
Bila sam polomljena i zlatom sastavljena
Vazica u njenim rukama
Ožiljak je baš lijep, čula sam je da misli
Ova je žena svašta prošla, živjela je život

Ar ju gud, pitala me smješeći se mojim
Osušenim suzama

Jes, ajem hiling
Čula sam i sebe kako joj odgovaram

Deveto

Burna noć od snova
Budim se raščupana, kao nakon bitke
Na šalici moje kave neobična srca
Nazvala sam jučer dragu blogericu
Da vidim dal je ozdravila
Da joj čujem glas
Mladenački smijeh
Srce puno bitter čokolade
Volim znati da su moji ljudi dobro
Jučer u dućanu difuzor je radio
Bezveze sam sumnjala
Prebrzo se vežem za sve što daruje
Svjetlost
Za Novu sam dobila od sina
Poklon bon tajlandske masaže
Dva sata kaže striček
Ko bi to izdržao
Danas ću ga iskoristiti bar upola

Osmo

BEZAZLENOST

Za ljubav je potrebna izvjesna bezazlenost.

Ti je imaš.
Sačuvaj je, to je dar Božji.
Ako je jednom izgubiš nikada je više nećeš vratiti.
Rekoh bezazlenost. Samo zavidni to nazivaju glupošću.
Neka te to ne boli. To nije mana; to je dar Božji.
Ti znaš šta ja mislim.
Čista duša još nezaražena ni skepsom ni "inteligencijom".

Tagore

*****
Danas
Kada se razdani
Opet će padati snijeg
To je onaj, gradski
Koji pada na pretoplu zemlju
To znaju moji natečeni kapci
Lampa u odsjaju ogledala
Tisuću se stvari mora poklopiti
Za početak
Na tisuću se stvari mora poklopiti
I za kraj
Slika se slika sama od sebe
Ma kako mislili o sebi
Da smo veliki i snažni

Mi samo gledamo kako ćemo uklopiti u nju
Svoje male ruke
Svoje prevelike snove
Svoju bezazlenost
Ljudskost
I svoje tihe odluke i strasti

Sedmo

Snijeg prši, vjetar budi cijelu noć
Malu H. i mene
Dok se grlimo i tražimo po velikom krevetu
Pričamo izmišljene priče
O četkicama za zube iz čaše
Koje skakuću po stepenicama
I pričaju
Dam joj ključ i ona ga pritisne na portofonu
Uvjerena i dalje da se moj Djed Mraz
Nakon što nam otvori vrata
Smanjuje i pretvara u lutku
Pa se šuljamo prema stanu
Da ga uhvatimo velikog u toj prevari

Gledam je dok spava
Gledam je dok jede
Uživam u stanju njenog uma zaigranog
To me liječi
Te oči, trepavice, obrve
Ti obrazi
Način na koji miče kosu s lica
Ona je moj difuzor svjetlosti
Pa nemam vremena žaliti za ovim
Koji se više ne pali, a radio je jedan dan
Sutra ga nosim nazad,
ima garanciju od godine

Šesto

Budim se kao za posao
Deinstaliram viber i postane mi naglo zima
Kao da sam zabarikadirala zadnje prolaze
Do sebe
Istrgnula kanalizacijsku cijev

Tuširam se vrućom vodom
Energy revive
Buttermilk and lemon
Oblačim debeli ružičast šlafrok
Palim grijanje
Difuzor s mirisom
Slatke naranče i paprene metvice
I dok ljubičasta šuma mijenja boje
Čas je zelena, čas gori
Mene čekaju knjiga i kava


Iz roda sam jakih žena
Koje nisu umrle zbog
Neuzvraćene ljubavi
One su, kad ih frajer nije volio
pjevale i fučkale
Pile jaku crnu kavu
Radile špagu u pedesetima

One su
Pisale duga pisma same sebi
Pa ih nekad poslije čitale
Smješeći se, smijući se, smješeći se
One su
Pronalazile poslije godinama
Sreću i ljubav na neobičnim mjestima
Ko u Prevertovoj debeloj zbirci pjesama
Sprešane cvjetiće
U najcrnjoj šumi
Listove ciklama

Moje su žene kupovale kuće, imanja
Prodavale nakit da prehrane obitelj
Učile neprestano nove vještine
Plivale
Planinarile
Izražavale se lijepo i odjevale
Bile stabla svojoj djeci i njihovoj djeci
I njihovoj djeci

Kad bi njegov predak hajduk
otimao moju ženu, ženu moga plemena
Morao bi imati bar dvoja zaprežna kola
Za svu njenu djecu
Za sve njene knjige, haljine, lonce i sjemenje
Morao bi imati veliku snagu
Da ukroti goropadnicu
I prave ljubavi

Zato samo rijetki
Nađu rijetke

Presudna je snaga
Sposobnost voljenja
Ruke

https://youtu.be/aCnf46boC3I

Peto

Jutro se budi
Oči su mi pune pijeska
Nisam u stanju doći u sedam na posao
Pa u tri biti gotova, slobodna
moram na mediteransku dijetu
U skladu s tim
Pojela sam punu zdjelu
kuhanog povrća
Pa u pola tri ujutro
Rezala špek luda od gladi
Glad je to za razgovorom
Kojeg neću dobiti
Pa šećem kvartom
S La Kukaračom
On svoje, ja svoje
Nepomireni
On psihopatski prati
Provjerava dotičnu
- Nema mjesta na kojem
nismo bili nas dvoje, kaže očajno
Ti i nisi imala vezu, kaže mi

A jbg,
Znam da je moglo bit i gore.

Četvrto

Ptičice već imaju svoja uvježbavanja
Na najvišem stablu u parku
Vjetar se jakim zaletima
Zatrčava u prozore
Ciklama opojno miriši na mom stolu
Sa svih deset balerinskih cvjetova
I dva pupoljka

Tražim plesne škole
Tražim sve ono što zacjeljuje
Internet je prepun ostavljenih, prevarenih žena
Osvetničkih pjesama
Prljavo se rublje vješa mrežnim kvačicama

Ja imam u zagrljaju
Jednu klonulu ljubav
Dajem joj kisik i reanimaciju
Zbog sebe
Hranim je domaćim narančama
Friško ubranim s placa
Odbijam mrziti ili se ljutiti
Nitko joj ne može nauditi
Ona je stigla
Preko sedam mora, preko sedam rijeka
Tko zna iz kojeg je stoljeća potekla
Koliko blatnih močvara pregazila
Da bi mene nasmiješila
Da bi mene poljubila
Njoj tako lijepoj i nježnoj
Njoj tako snažnoj i gordoj
Samo boljeg čovjeka treba
Izabrati
Jednom

Treće

Jutro sluzavo, plačno.
Možeš zamišljati kako je ta silna kiša i vlaga
Potrebna korijenju da pije, hrani se i jača

Osim ako istrune

" Jesi li ti uvijek bio takav, ili si se promijenio"
Pritom onaj pogled Scarlett O' Harre
Kad joj Clark govori da ga nije briga
Gdje će sada ona

Uvijek darling, uvijek.
Ženske su oči od Gargamela u stanju
Vidjeti ljepotana.
Stvar je to biologije, produženja vrste.

Kako na produženju vrste u doslovnom smislu
Više nisi zauzeta
Način da sebe produžiš
Jest da progledaš

A to boli ko vrag
Jer svako rađanje na živo

boli

Drugo

Jutro od magle.
Prosula se ko mlijeko na uspavani grad.
Imam tako finu kavu.
Imam i posebnu prijateljicu.
Sinoć smo ona, ja i njena
Tridesetogodišnja kćer
Pričale o odnosima s muškima
Do kasno
Smijale se pogrešnim izborima
Grohotom
Kao da se natječemo
Koja će bizarniju situaciju ispričati
( moji su uglavnom beskućnici)

Presudan je odnos sa sobom
Otud sve počinje
Granice, strogi carinici
Što imate za prijaviti
Što imate za ponuditi
Važenje dokumenata
Prije no što uđe u tvoj prostor
U kojem Kingsi pjevaju

https://youtu.be/AEr26Dq62yQ

U kojem sviću rujne zore
Neba plamte, stabla plešu

( "prije nego tipu pošaljem poruku, najprije je pošaljem prijateljici- ona mi odmah napiše koliko sam jadna")

A puno prije nego mu
izdaš
Domovnicu svog srca
Postaviš tisuću preduvjeta

*******

Ostala si visoko, visoko
Nedohvatljiv jedan svemir
Čistoće, vjere, poštenja

Nije te uspio uprljati
Provukao se samo kroz najmanju
Nišu tvoje ranjivosti
( carinik ti je zaspao)

" Baci, drugo nisam ni očekivao"

Prvo jutro

Mrak u 7.
Mjesec još bdije.
Kiša.
Dobro je da jučer nisam oprala auto.
Kosa mi miriši po kokosu. Ljetu.
Bijele popločene stepenice. Lastavice.
Auti vani zapljuskuju nogostupe.
Ljudi žure na posao.
Imam tople cipele kojima ću
Izdurati dan
Imam ručak od jučer
U plastičnoj posudi
I datulje
Za doručak
Netko se užurbano sprema
U stanu iznad mene
Kažu da će hladna fronta
Današnju kišu pretvoriti u snijeg
Moja ciklama je na sigurnom
Vrane grakću u parku
Zamišljam galebove

Trebala sam odjavnu špicu.
Muziku i slova.
Zavjesu koja pada.
Aplauz.
Velika slova: The end.

Prvi dojam je najtočniji
A ima nešto i u prognozi


https://youtu.be/lf8dy_Z_efU

Your love is King

Budi me sunce. Škaklja po obrazima, trepavicama.
Rastegnem se na ogromnom krevetu, pronalazim hladna mjesta ispod poplona, hladno godi mojim plesačkim nogama.
Još nisam pospremila sve ukrase. Djedica Mrazić, talijanska lutka u ručno pletenom džemperiću, gleda me s prozora. Moja malena H.misli da mi je on muž i da se smanji na veličinu lutke, čim začuje ključ u bravi.
Mali umjetni bor pored TV-a, opterećen je prevelikim kuglama s perjem. Na stoliću aranžman, svjetli u mraku omotan žaruljicama na baterije.
Taj je u stanju tako milo slaviti nešto, do Uskrsa.
Tu je vrijeme stalo u jednom odsutnom trenu.
Tren...kada sam pustila da se napiše sve ono što me stvarno smeta i čini nesretnom. Rafalno.
Pokušao je zaustaviti. Nije uspio.
U stilu gasligtinga, za sve je bio kriv pun mjesec.
Umjesto Toma Sawyjera.

- Stvarno previše pušiš.
- Kad sam stvarno nesretna

Jučer sam ga zvala 9 puta. I napisala, molim te javi se da se oprostimo ko ljudi. Potrebno mi je to.
Nije nazvao.

*****
Dok plešem, žmirim i punim se svjetlošću.
Privijam ruke zemlji i nebu, u meni buče rijeke, brzaci, neka samo moja pjenušava mora. Jašim na hrptu snažne ribe, letim na leđima ogromne ptice i sve mi je moguće.
Dok se u tom transu odvajam od svoga ovozemaljskoga tijela, ja vidim samu sebe s visina, smiješno malu na podiju, kako mi sjaje i kosa i lice.
Ljudi u parovima plešu salsu na "Your love is King",
a ja plešem sama, svome Bogu zahvaljujući neizmjerno, na još jednom putu oko Sunca.

https://youtu.be/k1ljpLQ1V6Y

Zamisli

Zamisli
Danas me svekrva široko i toplo zagrli
- Kao da mi je anđeo došao, kaže
( suze)
Zamisli
Po toplom suncu šećem
S mojom svekrvom zagrljena
- Meni ništa nije, ništa me ne boli, kaže
Kada ću kući
( suze opet)

*******
- Kako ljubav, pita
( meni glavom prolete svi momenti kada se za nju brinuo)

*******

- Nema veze, kaže.
Naći ćeš ti dobrog nekog
Ko što si i sama.
( suze jebote, zovite me Suzana)

*******
Idem plesati večeras.
Čekam frendicu, došla sam pol ćuke ranije.

A on je na to slegnuo ramenima

A ja sam mu tada pričala o jedrenjacima kojima nikada nisam plovila,
o njihovoj filigranskoj izradi, o novim mirisnim jedrima i divljim labudovima,
o divovskim leptirima koji naglo izumiru u svijetu i mojim rebrima,
o opasnim gušterima koje je ubijao zbog mene,
o mećavi i napuklom ledu s kojeg me spasio,
o gitari Andaluzije koju bih začula kada bi u meni svršavao,
o azurnim noćima koje mi sviću ljubičasto u grudima kada ga nema, o slavolucima pobjede,
o pitomim poljima ivančica i tirkizu sumraka.
Ja sam slavila svaki njegov poljubac podaren mom krhkom zapešću ili gležnju,
pohranjivala svaki tren u kutiju s najvrijednijim nakitom.

A on je na to slegnuo ramenima:

Vous ętes naif, Sarah.

La Kukarača

Vama smijem reći:

nakon gomilu nagonskih prigovora
koje sam mu ispisala
prestao je odgovarati i javljati se
a to je ono što sam željela, nije li
moje poruke njemu
dobiju plavu kvačicu pročitanog
ili barem, otvorenog
ništa mi smislenog nema za reći, al barem ne baja
i tako već tjedan dana
meni je to sadističko ponašanje
Mislim, kažeš nekome goodbye, nek ti je sa srećom
Nećeš se poput kukca kad mu zaprijeti opasnost
Praviti mrtav
Osim ako si odlučio biti kukac
.....
pa sam mu jučer poslala i pjesmu
ovu kako treba otići na vrijeme, dok voliš
Mislim, to sam ja
Čulo se kolutanje očima na daljinu
i izbrisala sam sve mu brojeve telefona
da ne padam u napast dalje cviljeti na toj adresi

......

La Kukarača me podsjeća na mene
Ajmo reć, on je muška ja i baš je na dnu
Zbog prekida kojeg je skrivio
Ništa ne pokušava više sa mnom
Jer sam se rasplakala kad me poljubio u obraz
Bio je sinoć kod mene
Pojeo malo kruha i mlijeka
Pa zaspao na trosjedu
Na njemu vidim kakva ne smijem biti
Cijelu sam noć imala osjećaj
Da imam kućnog ljubimca u stanu
Lijep osjećaj, netko diše pored tebe
Al jutro je, ajde sad idi
Ptičice pjevaju novi dan

Kada voliš treba otići

Bio jednom jedan nemir
I uz more
I uz jezero čak
Jedna noga koja stalno bježi
Jedan miris koji navješta kraj
Na šetnici
U najljepšem apartmanu za mladence
U onom istom apartmanu broj 9
Gdje sam se odvajala od svog tijela
Kao najgluplja voljena žena na svijetu
Činila zbog te iste
Ljubavi
Najblesavije stvari kojih se možete sjetiti

Netko je spavao sjedeći u autu
Ili pak s glavom u mom krilu
Ko izgubljeno dijete
Netko je često mijenjao boravište
Netko se nikada nije kanio smiriti i naći
Netko ko ne vodi računa o svojim stvarima
Netko tko me htio zaključavati
Ludovao od muških pogleda
Imao bijesne ispade
Skrivao se u stalnoj požudi
Od prošlosti, analiza, razgovora
Nekome nije trebao alkohol
Da stalno izmišlja najdalje proplanke
Prodaje prekrasne priče
Koje svaka od nas želi čuti
Svaka
A onda sve zaboravlja

Kada voliš treba šutjeti
Svetogrđe je o tome pričati
Kada voliš ne treba se suprotstavljati
Vjetar se smiri, godišnja doba izmijene
Prilike propuste kroz prste
Vlakovi ne stanu na predviđenim mjestima
I sva kiša jednom stane
Izgube se u prašini zaborava
ljubljene riječi, zagrljaji, pokušaji pomirenja
Sve
Ko privjesak, zadnji gutljaj kave, otisak ruža
Poznati miris, torba puna stvari,
ostavljena šutljiva gitara

Kada voliš treba otići

Dok još voliš

U međuvremenu

Probijam se doma autom
Kroz kišnu noć, iz bolnice

- Ko ste vi i što hoćete?
- Ja sam kćer i molim vas,
izmjerite mu tlak prije spavanja...
Uznemiren je zbog sutrašnje
invazivne pretrage...
- Ja ne mjerim tlak, samo dajem lijekove.
Tlak se mjeri ujutro.
- Ali molim vas, iznimno..

Iznimno budi čovjek.
Ako nije problem.
Dobar je osjećaj.

Ne mislim jedino dok izbačena
Iz komfor zone
Tražim ispravne trake skretanja
Tražim način da zaboravim
Oprostim
Dođem doma
Odbolujem

Nikada ljepša

https://zivim.gloria.hr/zivim/disem/cvijet-iskrenosti-sigurnosti-i-srece-koji-ublazava-cak-i-ljubavne-boli-8628812

Kako da ti pomognem

Vidim pritom bespomoćno slijeganje ramenima, onaj gadljivo bezbrižan izraz lica vječnog survivera, lijeva ruka dlanom na obrazu, govor tijela velikog i bogobojaznog vjernika, koji će doduše, uvijek i zauvijek, pronaći za sebe ispriku i oprost.
Što dalje.
To više nije muškarac kojeg sam voljela.
On je umro i nema ga više, ni u tragovima.
Kako bi mi pomogao kad si umro.
A karmine...znam da će potrajati.
Vidi me, spremna sam za to.

Merkur Retrogradni

Na mojoj ploči- zidu za pisanje
Piše kredom
04.01.2023. Kraj
Možda sam trebala i dopisati
Početak
Al nisam još spremna

Javio mi sin koji je u Egiptu
Da je stari završio u bolnici
U Kairu se sve brže saznaje
Pa sam bila načas zgromljena
Onaj momak s kojim sam dočekala Novu
Koji zbog prekida kojeg je skrivio
plače ujutro( a ja plačem navečer)
Bio je uz mene, u čavrljanju o
Njegovim problemima
Moja užasnuta faca njega nije navela
da ostane uz mene
Rekao je: umoran sam, idem doma, ljutiš se?

Od čovjeka pak, kojeg sam 4 godine voljela
Dobila sam ovakvu čestitku za Novu:

Mjesečev put

Danas je trebalo raskititi bor koji se trusio ovih dana pri samom pogledu.
Mirisao je ludo dobro, vraćao u djetinjstvo, al bilo mi je sve to skupa pretužno gledati.
Stan mi gleda na jug i topao je bez grijanja.
Veš se osuši do jutra.
Mora da je i do mene, isijavam toplinu:-)
Danima sam boru spuštala rolete, otvarala prozore, al mora bit i da sam loše tržila- prodali su mi bor koji je tko zna kada odsječen.
Odvajala sam suzice od iglica koje su mi se zabadale u kožu, a kad sam sve raskitila i pomela,
otišla sam u dužu šetnju...

**********

Oslobođena njegove slatkorječivosti, raskićujem ga.
Sve su to ionako samo moji ukrasi, sve na njemu lijepo- samo sam ja, sve te drage i stare kuglice, staklene i prave, kućice i lolihopi, marcipan slatkiši u svilenom papiru.
Kad prelomiš i poskidaš sve te svoje slike i iluzije koje si natovario na nekoga, što ti ostane?
Suzice i iglice.
Kostur koji trebaš umotati u mrežicu u kojoj si ga dobila.
Pa baciti.

A pred tobom put, srebrna staza mjeseca

Sama u kući

Kad su djeca odlazila, stao mi je dah ko potočiću " kad su laste odlazile i jorgovan suzom žutom za lastama zaplakao"..strašno.
Skrivala sam to i samoj sebi, zbog radosti što će napokon vidjeti i mamu..ali..uvijek kad odlaze, doslovce odnose dio mene sa sobom.
Gledali su sa mnom " Tko pjeva zlo ne misli", smijali se forama ko veliki.
Pružili su mi puno radosti.
Nadam se i ja njima.