SarahBernardht
31.01.2023., utorak
Rođendan
 Nakon održane završne riječi Odjavne špice koju sam tražila Svih ovih dana ( samo reci riječ...) U totalnoj šteti i vrtoglavici Ko hodajući karambol napuhala sam na stotine balona Proslavila rođendan Peti Jedne male u zlatnoj haljini I svoj  |
29.01.2023., nedjelja
Četrnaesto
|
Na Jutru Poezije bilo je zanimljivo Iza ostarjelih fasada Još kucaju srca Za pjesmu, emocije Sjetila sam se svog djeda Blaža Koji je s Majerom isto tako Govorio svoje pjesme naglas Uz obavezan "kompletić" Kavu, vodu, rakiju Rekla sam mu, evo me Blaž Tu sam, tvoja unuka Tvoja unuka nosi crveno Al ne govori svoje pjesme naglas Jer su preintimne Jer su skelet, sluz i krv Ne pije, al puši ko lokomotiva Tvoja unuka Kao i tvoja kćer Predimenzioniranog srca Za ovaj svijet Majstor za razvit pitu od dreka Vidi dublje ovakva kratkovidna Muški i dalje moraju bit centar svijeta, deda Žene ne oblače crveno U oblaku dima i zavisti, natjecateljstva Ja vidim tvoj nos kljukast Mada te znam samo sa slika I riječi tvoje živo čujem Ne idi u kuhinju Ako se plašiš vrućine Crvena ******* Roko me dočekao na krovu gajbice Izašao je nekako Pozobao sav bar s vanjske strane Al se nije maknuo od Cicibele Gledali su se i ljubili Kroz rešetke   Foto's by Nika:   |
28.01.2023., subota
Trinaesto
|
Život se sastoji od raznih projekata. Moj je ozdraviti. Od trauma naglih i nepredviđenih rastanaka. Jučer sam kupila knjigu " Svaka kokoš može napisati knjigu" I pročitala je u dahu, jedući brancina, blitvu i naranču Smijući se kroz suze Sa sinom sam kasnije išla kupiti Stolac za kompjutor ( puno mi se piše) A on mi je poklonio Dvije male Fisherove papige Zovu ih još i Lovebirds Da ne budem sama I dok se njih dvoje ljube i maze Došaptavaju Grle krilima na najvišoj prečki U krletki Jedva čekam dan kada će mi Povjerovati Jesti iz ruke Slijetati na rame Uključiti bar djelomično U svoju ljubav Danas idem na Jutro poezije Baš se veselim  |
27.01.2023., petak
Dvanaesto
|
Frizerka mi je napravila lokne Loknu na lokni Kroz takvu nakovrčanu glavu Zvukovi koji prolaze Liče samo na zvonjavu crkve A ja sam se provlačila kroz one najtananije niše ljudske empatije i dobrote, gledala na stvari iz perspektive ne ptice, nego Boga valjda, imajući tako neko nesvakidašnje razumijevanje za stvari oko sebe Tako se i on provukao Kroz moju najtananiju nišu Ravno u centar moje ranjivosti Radilo se o ne pokleknuti Pa je sve bilo lakše proći S gitarom Ciganinom koji pjeva za tvoje zdravlje Na Cvjetnom trgu Medicinskim sestrama koje uzdišu Kako samo dobrog muža imam Sve dalje Bilo je postupno saznavanje Kako ne ide Kako sam, htjela to ili ne Samo up town girl za njega Kad samim svojim postojanjem Budeš nekome živi dokaz Za koliko je promašio Život  Update: Sjećanje na sreću ( 2017.) Kroz prozor, sunce je radilo finu arabesku po ledom okovanim granama, a vjetar otpuhivao snijeg u bijeloj prašini..Napravila sam jaku kavu i uživala u njenom okusu, ko nakon duge i teške bolesti, vratili su se okusi i boje. Ona uvijek kad se ne osjeća dobro, priča o svojoj tuškanačkoj šumi, a ja šutim i gledam kako je sjećanje na šumu mijenja, kako joj se vraća živost pokreta, kako ponovno ima devet, jede šumske jagode, divlje zelene jabuke svog djetinjstva. - Bila si ko srna, kažem joj, a oči joj odmah poprimaju zlaćanu boju šumskih proplanaka, tajnih staza, dvjesto godina starih stabala. Sjećanje na sreću liječi, znam to otprije. Al to se znanje na njoj u trenutku oživotvoruje. Tako i ja pamtim hrapavost njegovih jagodica na mojoj nadkoljenici, toplinu dlanova na prozebloj kori moga lica, pogled koji me umiruje i budi, kao i svu velikodušnost osjećaja koje mi je davao dok je bio moja šuma. Pamtim i kako smo vječno obilazili dvorce i sve fortifikacijske građevine za koje smo znali, kao da smo planirali koji otkupiti samo za sebe, u moru života koji neplanirano ubija, sačuvati sigurnu utvrdu za sebe. I dok duše sretno putuju, sjećajući se samo topline kojom su ljubljene bile, moje srce pita se, hoće li se moći za ovoga života ikada više tako prepustiti, pasti u zagrljaj, povjerovati, dati ruku. Ili će nastaviti živjeti u ledu okovanim drhturavim granama, kojima se dotiču potpuni stranci, koji bi nešto o drugome voljeli znati, a ne usude se. Ili je možda, samo preselilo u najsigurniju, davno i pomno odabranu utvrdu samodostatne samoće. Sjećam se jedne ljubavi, sjećam se jedne sreće. Ne forsiram zaborav, ne odričem se nijednog dana tuge. Al vidim ponekad, ljudi se vole, ljudi pripadaju. Pa se pitam, hoću li ikad više to znati. |
26.01.2023., četvrtak
Jedanaesto
|
Gledala sam neki dan Anđu Njenu borbu I osjetila se nezahvalnom kujom Posramila se Jer to Kako se sve ona bori s bolešću A što iziskuje silan rad i stalno propitivanje Sve duge boljke stavlja u drugi plan Ljubav je isto jedna autoimuna bolest Pogotovo voljenje neprikladno Onog tko puno zuji, malo meda daje Ni vune ni sira Gdje se stalno pitaš Što ti to treba Sama si izazvala Sama ušla u to Nitko ti nije kriv A nisi ni sama jer te neznanje Oslobađa svake krivnje Pa sad možeš i sama lijepo izaći Odvezati brod Tamo su svjetla u daljini, nove plovidbe To što je još mrak znači samo Da se nije razdanilo Pa ustaneš u pola 6 Radiš vježbe koje znaš Uz Noru Jones, Come away with me Kad se tijelo razbudi i digne se magla Popiješ kavu, staviš šminku Divno je voziti kroz mrak Gledati svitanje  |
25.01.2023., srijeda
Deseto
|
Bilo me malo čak i strah. Ne priča hrvatski, pa sam joj rekla Pri ulazu Da imam en apojtment et fajf o klok I da je to present from maj san I da masiram ali sama nisam bila Long tajm agoo Vruće ulje, ponavljajuća muzika Jak pritisak na leđa Lomila mi je kosti do granice boli Penjala se na mene ko pauk Tijelo mi se odupiralo sve dok nije popustilo A onda su mi krenule suze Nezadržive suze Zbog svega što sam radila i nisam radila Svome tijelu Suze i šmrklje cijedile su se u onaj otvor na stolu Zbog slika koje su mi dolazile Kao da sam bila žrtva fizičkog nasilja Tjerala je iz mene sva kriva srastanja Ju hev a gudsan Gudsan, vot is det, pitala sam je San ju vos born, objašnjavala je Aj em d san, rekla sam joj Dec maj nejm Na to se nasmijala A ja sam onda napokon shvatila da priča o mom sinu S razmrljanom maskarom i punim nosom Okrenula me na leđa Izvrtala mi noge, masirala mi i tjeme, lice odmrsila par klupka iz moje glave Trbuh mi je gledala kao kintsukoroi Kao posebnu vrijednost Bila sam polomljena i zlatom sastavljena Vazica u njenim rukama Ožiljak je baš lijep, čula sam je da misli Ova je žena svašta prošla, živjela je život Ar ju gud, pitala me smješeći se mojim Osušenim suzama Jes, ajem hiling Čula sam i sebe kako joj odgovaram  |
24.01.2023., utorak
Deveto
|
Burna noć od snova Budim se raščupana, kao nakon bitke Na šalici moje kave neobična srca Nazvala sam jučer dragu blogericu Da vidim dal je ozdravila Da joj čujem glas Mladenački smijeh Srce puno bitter čokolade Volim znati da su moji ljudi dobro Jučer u dućanu difuzor je radio Bezveze sam sumnjala Prebrzo se vežem za sve što daruje Svjetlost Za Novu sam dobila od sina Poklon bon tajlandske masaže Dva sata kaže striček Ko bi to izdržao Danas ću ga iskoristiti bar upola  |
23.01.2023., ponedjeljak
Osmo
|
BEZAZLENOST Za ljubav je potrebna izvjesna bezazlenost. Ti je imaš. Sačuvaj je, to je dar Božji. Ako je jednom izgubiš nikada je više nećeš vratiti. Rekoh bezazlenost. Samo zavidni to nazivaju glupošću. Neka te to ne boli. To nije mana; to je dar Božji. Ti znaš šta ja mislim. Čista duša još nezaražena ni skepsom ni "inteligencijom". Tagore ***** Danas Kada se razdani Opet će padati snijeg To je onaj, gradski Koji pada na pretoplu zemlju To znaju moji natečeni kapci Lampa u odsjaju ogledala Tisuću se stvari mora poklopiti Za početak Na tisuću se stvari mora poklopiti I za kraj Slika se slika sama od sebe Ma kako mislili o sebi Da smo veliki i snažni Mi samo gledamo kako ćemo uklopiti u nju Svoje male ruke Svoje prevelike snove Svoju bezazlenost Ljudskost I svoje tihe odluke i strasti  |
22.01.2023., nedjelja
Sedmo
|
Snijeg prši, vjetar budi cijelu noć Malu H. i mene Dok se grlimo i tražimo po velikom krevetu Pričamo izmišljene priče O četkicama za zube iz čaše Koje skakuću po stepenicama I pričaju Dam joj ključ i ona ga pritisne na portofonu Uvjerena i dalje da se moj Djed Mraz Nakon što nam otvori vrata Smanjuje i pretvara u lutku Pa se šuljamo prema stanu Da ga uhvatimo velikog u toj prevari Gledam je dok spava Gledam je dok jede Uživam u stanju njenog uma zaigranog To me liječi Te oči, trepavice, obrve Ti obrazi Način na koji miče kosu s lica Ona je moj difuzor svjetlosti Pa nemam vremena žaliti za ovim Koji se više ne pali, a radio je jedan dan Sutra ga nosim nazad, ima garanciju od godine    |
21.01.2023., subota
Šesto
|
Budim se kao za posao Deinstaliram viber i postane mi naglo zima Kao da sam zabarikadirala zadnje prolaze Do sebe Istrgnula kanalizacijsku cijev Tuširam se vrućom vodom Energy revive Buttermilk and lemon Oblačim debeli ružičast šlafrok Palim grijanje Difuzor s mirisom Slatke naranče i paprene metvice I dok ljubičasta šuma mijenja boje Čas je zelena, čas gori Mene čekaju knjiga i kava Iz roda sam jakih žena Koje nisu umrle zbog Neuzvraćene ljubavi One su, kad ih frajer nije volio pjevale i fučkale Pile jaku crnu kavu Radile špagu u pedesetima One su Pisale duga pisma same sebi Pa ih nekad poslije čitale Smješeći se, smijući se, smješeći se One su Pronalazile poslije godinama Sreću i ljubav na neobičnim mjestima Ko u Prevertovoj debeloj zbirci pjesama Sprešane cvjetiće U najcrnjoj šumi Listove ciklama Moje su žene kupovale kuće, imanja Prodavale nakit da prehrane obitelj Učile neprestano nove vještine Plivale Planinarile Izražavale se lijepo i odjevale Bile stabla svojoj djeci i njihovoj djeci I njihovoj djeci Kad bi njegov predak hajduk otimao moju ženu, ženu moga plemena Morao bi imati bar dvoja zaprežna kola Za svu njenu djecu Za sve njene knjige, haljine, lonce i sjemenje Morao bi imati veliku snagu Da ukroti goropadnicu I prave ljubavi Zato samo rijetki Nađu rijetke Presudna je snaga Sposobnost voljenja Ruke https://youtu.be/aCnf46boC3I  |
20.01.2023., petak
Peto
|
Jutro se budi Oči su mi pune pijeska Nisam u stanju doći u sedam na posao Pa u tri biti gotova, slobodna moram na mediteransku dijetu U skladu s tim Pojela sam punu zdjelu kuhanog povrća Pa u pola tri ujutro Rezala špek luda od gladi Glad je to za razgovorom Kojeg neću dobiti Pa šećem kvartom S La Kukaračom On svoje, ja svoje Nepomireni On psihopatski prati Provjerava dotičnu - Nema mjesta na kojem nismo bili nas dvoje, kaže očajno Ti i nisi imala vezu, kaže mi A jbg, Znam da je moglo bit i gore.  |
19.01.2023., četvrtak
Četvrto
|
Ptičice već imaju svoja uvježbavanja Na najvišem stablu u parku Vjetar se jakim zaletima Zatrčava u prozore Ciklama opojno miriši na mom stolu Sa svih deset balerinskih cvjetova I dva pupoljka Tražim plesne škole Tražim sve ono što zacjeljuje Internet je prepun ostavljenih, prevarenih žena Osvetničkih pjesama Prljavo se rublje vješa mrežnim kvačicama Ja imam u zagrljaju Jednu klonulu ljubav Dajem joj kisik i reanimaciju Zbog sebe Hranim je domaćim narančama Friško ubranim s placa Odbijam mrziti ili se ljutiti Nitko joj ne može nauditi Ona je stigla Preko sedam mora, preko sedam rijeka Tko zna iz kojeg je stoljeća potekla Koliko blatnih močvara pregazila Da bi mene nasmiješila Da bi mene poljubila Njoj tako lijepoj i nježnoj Njoj tako snažnoj i gordoj Samo boljeg čovjeka treba Izabrati Jednom  |
18.01.2023., srijeda
Treće
|
Jutro sluzavo, plačno. Možeš zamišljati kako je ta silna kiša i vlaga Potrebna korijenju da pije, hrani se i jača Osim ako istrune " Jesi li ti uvijek bio takav, ili si se promijenio" Pritom onaj pogled Scarlett O' Harre Kad joj Clark govori da ga nije briga Gdje će sada ona Uvijek darling, uvijek. Ženske su oči od Gargamela u stanju Vidjeti ljepotana. Stvar je to biologije, produženja vrste. Kako na produženju vrste u doslovnom smislu Više nisi zauzeta Način da sebe produžiš Jest da progledaš A to boli ko vrag Jer svako rađanje na živo boli  |
17.01.2023., utorak
Drugo
|
Jutro od magle. Prosula se ko mlijeko na uspavani grad. Imam tako finu kavu. Imam i posebnu prijateljicu. Sinoć smo ona, ja i njena Tridesetogodišnja kćer Pričale o odnosima s muškima Do kasno Smijale se pogrešnim izborima Grohotom Kao da se natječemo Koja će bizarniju situaciju ispričati ( moji su uglavnom beskućnici) Presudan je odnos sa sobom Otud sve počinje Granice, strogi carinici Što imate za prijaviti Što imate za ponuditi Važenje dokumenata Prije no što uđe u tvoj prostor U kojem Kingsi pjevaju https://youtu.be/AEr26Dq62yQ U kojem sviću rujne zore Neba plamte, stabla plešu ( "prije nego tipu pošaljem poruku, najprije je pošaljem prijateljici- ona mi odmah napiše koliko sam jadna") A puno prije nego mu izdaš Domovnicu svog srca Postaviš tisuću preduvjeta ******* Ostala si visoko, visoko Nedohvatljiv jedan svemir Čistoće, vjere, poštenja Nije te uspio uprljati Provukao se samo kroz najmanju Nišu tvoje ranjivosti ( carinik ti je zaspao) " Baci, drugo nisam ni očekivao"  "Što jedna osoba daje drugoj? Ona daje od sebe, od najdragocjenijeg što ima, ona daje od svog života. To ne znači nužno da daje život za dragu osobu-već da joj daje od onoga što u njoj živi-ona joj daje od svoje radosti, od svoga interesa, razumijevanja, znanja , tuge ; sve manifestacije onoga što u njoj živi. Aktivni karakter ljubavi ogleda se u činjenici da ona uvijek sadrži određene osnovne elemente , zajedničke svim oblicima ljubavi. To su: BRIGA, ODGOVORNOST, POŠTOVANJE I ZNANJE. Ljubav je aktivna zainteresiranost za život i rast onoga što volimo. Čovjek voli ono oko čega se trudi i trudi se oko onoga što voli." Erich Fromm |
16.01.2023., ponedjeljak
Prvo jutro
|
Mrak u 7. Mjesec još bdije. Kiša. Dobro je da jučer nisam oprala auto. Kosa mi miriši po kokosu. Ljetu. Bijele popločene stepenice. Lastavice. Auti vani zapljuskuju nogostupe. Ljudi žure na posao. Imam tople cipele kojima ću Izdurati dan Imam ručak od jučer U plastičnoj posudi I datulje Za doručak Netko se užurbano sprema U stanu iznad mene Kažu da će hladna fronta Današnju kišu pretvoriti u snijeg Moja ciklama je na sigurnom Vrane grakću u parku Zamišljam galebove Trebala sam odjavnu špicu. Muziku i slova. Zavjesu koja pada. Aplauz. Velika slova: The end. Prvi dojam je najtočniji A ima nešto i u prognozi https://youtu.be/lf8dy_Z_efU  |
15.01.2023., nedjelja
Your love is King
|
Budi me sunce. Škaklja po obrazima, trepavicama. Rastegnem se na ogromnom krevetu, pronalazim hladna mjesta ispod poplona, hladno godi mojim plesačkim nogama. Još nisam pospremila sve ukrase. Djedica Mrazić, talijanska lutka u ručno pletenom džemperiću, gleda me s prozora. Moja malena H.misli da mi je on muž i da se smanji na veličinu lutke, čim začuje ključ u bravi. Mali umjetni bor pored TV-a, opterećen je prevelikim kuglama s perjem. Na stoliću aranžman, svjetli u mraku omotan žaruljicama na baterije. Taj je u stanju tako milo slaviti nešto, do Uskrsa. Tu je vrijeme stalo u jednom odsutnom trenu. Tren...kada sam pustila da se napiše sve ono što me stvarno smeta i čini nesretnom. Rafalno. Pokušao je zaustaviti. Nije uspio. U stilu gasligtinga, za sve je bio kriv pun mjesec. Umjesto Toma Sawyjera. - Stvarno previše pušiš. - Kad sam stvarno nesretna Jučer sam ga zvala 9 puta. I napisala, molim te javi se da se oprostimo ko ljudi. Potrebno mi je to. Nije nazvao. ***** Dok plešem, žmirim i punim se svjetlošću. Privijam ruke zemlji i nebu, u meni buče rijeke, brzaci, neka samo moja pjenušava mora. Jašim na hrptu snažne ribe, letim na leđima ogromne ptice i sve mi je moguće. Dok se u tom transu odvajam od svoga ovozemaljskoga tijela, ja vidim samu sebe s visina, smiješno malu na podiju, kako mi sjaje i kosa i lice. Ljudi u parovima plešu salsu na "Your love is King", a ja plešem sama, svome Bogu zahvaljujući neizmjerno, na još jednom putu oko Sunca. https://youtu.be/k1ljpLQ1V6Y  |
14.01.2023., subota
Zamisli
|
Zamisli Danas me svekrva široko i toplo zagrli - Kao da mi je anđeo došao, kaže ( suze) Zamisli Po toplom suncu šećem S mojom svekrvom zagrljena - Meni ništa nije, ništa me ne boli, kaže Kada ću kući ( suze opet) ******* - Kako ljubav, pita ( meni glavom prolete svi momenti kada se za nju brinuo) ******* - Nema veze, kaže. Naći ćeš ti dobrog nekog Ko što si i sama. ( suze jebote, zovite me Suzana) ******* Idem plesati večeras. Čekam frendicu, došla sam pol ćuke ranije.  |
13.01.2023., petak
A on je na to slegnuo ramenima
|
A ja sam mu tada pričala o jedrenjacima kojima nikada nisam plovila, o njihovoj filigranskoj izradi, o novim mirisnim jedrima i divljim labudovima, o divovskim leptirima koji naglo izumiru u svijetu i mojim rebrima, o opasnim gušterima koje je ubijao zbog mene, o mećavi i napuklom ledu s kojeg me spasio, o gitari Andaluzije koju bih začula kada bi u meni svršavao, o azurnim noćima koje mi sviću ljubičasto u grudima kada ga nema, o slavolucima pobjede, o pitomim poljima ivančica i tirkizu sumraka. Ja sam slavila svaki njegov poljubac podaren mom krhkom zapešću ili gležnju, pohranjivala svaki tren u kutiju s najvrijednijim nakitom. A on je na to slegnuo ramenima: Vous ętes naif, Sarah.  ****** Ako ne možeš biti nečija draga Znaš ti Zna i on Za sreću, za boljitak Lijepo je bar da te u nekom odsutnom trenu Zaštiti od sebe Na isti način na koji te nekoć htio zaštititi Uopće Čovjek je nestao Gdje je nestao Tamo otkud je pokušao pobjeći U tvoj zagrljaj I tu se nema što reći Šalješ blagoslove, šalješ Ljubav Puštaš iz ruku Puštaš iz srca Puštaš iz glave |
12.01.2023., četvrtak
La Kukarača
|
Vama smijem reći: nakon gomilu nagonskih prigovora koje sam mu ispisala prestao je odgovarati i javljati se a to je ono što sam željela, nije li moje poruke njemu dobiju plavu kvačicu pročitanog ili barem, otvorenog ništa mi smislenog nema za reći, al barem ne baja i tako već tjedan dana meni je to sadističko ponašanje Mislim, kažeš nekome goodbye, nek ti je sa srećom Nećeš se poput kukca kad mu zaprijeti opasnost Praviti mrtav Osim ako si odlučio biti kukac ..... pa sam mu jučer poslala i pjesmu ovu kako treba otići na vrijeme, dok voliš Mislim, to sam ja Čulo se kolutanje očima na daljinu i izbrisala sam sve mu brojeve telefona da ne padam u napast dalje cviljeti na toj adresi ...... La Kukarača me podsjeća na mene Ajmo reć, on je muška ja i baš je na dnu Zbog prekida kojeg je skrivio Ništa ne pokušava više sa mnom Jer sam se rasplakala kad me poljubio u obraz Bio je sinoć kod mene Pojeo malo kruha i mlijeka Pa zaspao na trosjedu Na njemu vidim kakva ne smijem biti Cijelu sam noć imala osjećaj Da imam kućnog ljubimca u stanu Lijep osjećaj, netko diše pored tebe Al jutro je, ajde sad idi Ptičice pjevaju novi dan  |
10.01.2023., utorak
Kada voliš treba otići
|
Bio jednom jedan nemir I uz more I uz jezero čak Jedna noga koja stalno bježi Jedan miris koji navješta kraj Na šetnici U najljepšem apartmanu za mladence U onom istom apartmanu broj 9 Gdje sam se odvajala od svog tijela Kao najgluplja voljena žena na svijetu Činila zbog te iste Ljubavi Najblesavije stvari kojih se možete sjetiti Netko je spavao sjedeći u autu Ili pak s glavom u mom krilu Ko izgubljeno dijete Netko je često mijenjao boravište Netko se nikada nije kanio smiriti i naći Netko ko ne vodi računa o svojim stvarima Netko tko me htio zaključavati Ludovao od muških pogleda Imao bijesne ispade Skrivao se u stalnoj požudi Od prošlosti, analiza, razgovora Nekome nije trebao alkohol Da stalno izmišlja najdalje proplanke Prodaje prekrasne priče Koje svaka od nas želi čuti Svaka A onda sve zaboravlja Kada voliš treba šutjeti Svetogrđe je o tome pričati Kada voliš ne treba se suprotstavljati Vjetar se smiri, godišnja doba izmijene Prilike propuste kroz prste Vlakovi ne stanu na predviđenim mjestima I sva kiša jednom stane Izgube se u prašini zaborava ljubljene riječi, zagrljaji, pokušaji pomirenja Sve Ko privjesak, zadnji gutljaj kave, otisak ruža Poznati miris, torba puna stvari, ostavljena šutljiva gitara Kada voliš treba otići Dok još voliš  |
U međuvremenu
|
Probijam se doma autom Kroz kišnu noć, iz bolnice - Ko ste vi i što hoćete? - Ja sam kćer i molim vas, izmjerite mu tlak prije spavanja... Uznemiren je zbog sutrašnje invazivne pretrage... - Ja ne mjerim tlak, samo dajem lijekove. Tlak se mjeri ujutro. - Ali molim vas, iznimno.. Iznimno budi čovjek. Ako nije problem. Dobar je osjećaj. Ne mislim jedino dok izbačena Iz komfor zone Tražim ispravne trake skretanja Tražim način da zaboravim Oprostim Dođem doma Odbolujem  |
08.01.2023., nedjelja
Nikada ljepša
https://zivim.gloria.hr/zivim/disem/cvijet-iskrenosti-sigurnosti-i-srece-koji-ublazava-cak-i-ljubavne-boli-8628812 |
06.01.2023., petak
Kako da ti pomognem
|
Vidim pritom bespomoćno slijeganje ramenima, onaj gadljivo bezbrižan izraz lica vječnog survivera, lijeva ruka dlanom na obrazu, govor tijela velikog i bogobojaznog vjernika, koji će doduše, uvijek i zauvijek, pronaći za sebe ispriku i oprost. Što dalje. To više nije muškarac kojeg sam voljela. On je umro i nema ga više, ni u tragovima. Kako bi mi pomogao kad si umro. A karmine...znam da će potrajati. Vidi me, spremna sam za to. |
04.01.2023., srijeda
Merkur Retrogradni
|
Na mojoj ploči- zidu za pisanje Piše kredom 04.01.2023. Kraj Možda sam trebala i dopisati Početak Al nisam još spremna Javio mi sin koji je u Egiptu Da je stari završio u bolnici U Kairu se sve brže saznaje Pa sam bila načas zgromljena Onaj momak s kojim sam dočekala Novu Koji zbog prekida kojeg je skrivio plače ujutro( a ja plačem navečer) Bio je uz mene, u čavrljanju o Njegovim problemima Moja užasnuta faca njega nije navela da ostane uz mene Rekao je: umoran sam, idem doma, ljutiš se? Od čovjeka pak, kojeg sam 4 godine voljela Dobila sam ovakvu čestitku za Novu:  Čime je sve rekao ( liči na napuši se kurca, jeldadada) ******** Stari je bolje nakon transfuzije Ja sam skinula tlak ( 150/90) Normabelom i triplixamom Pa mi manje titra oko Rekla sam da neću pisati intimno Al ovo je bilo jače od mene Ne znam isključiti komentare Retrogradni Merkur je do 18.01. Nakon toga... Ima da cvate cveće u moje Preduzeće |
03.01.2023., utorak
Mjesečev put
|
Danas je trebalo raskititi bor koji se trusio ovih dana pri samom pogledu. Mirisao je ludo dobro, vraćao u djetinjstvo, al bilo mi je sve to skupa pretužno gledati. Stan mi gleda na jug i topao je bez grijanja. Veš se osuši do jutra. Mora da je i do mene, isijavam toplinu:-) Danima sam boru spuštala rolete, otvarala prozore, al mora bit i da sam loše tržila- prodali su mi bor koji je tko zna kada odsječen. Odvajala sam suzice od iglica koje su mi se zabadale u kožu, a kad sam sve raskitila i pomela, otišla sam u dužu šetnju... ********** Oslobođena njegove slatkorječivosti, raskićujem ga. Sve su to ionako samo moji ukrasi, sve na njemu lijepo- samo sam ja, sve te drage i stare kuglice, staklene i prave, kućice i lolihopi, marcipan slatkiši u svilenom papiru. Kad prelomiš i poskidaš sve te svoje slike i iluzije koje si natovario na nekoga, što ti ostane? Suzice i iglice. Kostur koji trebaš umotati u mrežicu u kojoj si ga dobila. Pa baciti. A pred tobom put, srebrna staza mjeseca  |
01.01.2023., nedjelja
Sama u kući
|
Kad su djeca odlazila, stao mi je dah ko potočiću " kad su laste odlazile i jorgovan suzom žutom za lastama zaplakao"..strašno. Skrivala sam to i samoj sebi, zbog radosti što će napokon vidjeti i mamu..ali..uvijek kad odlaze, doslovce odnose dio mene sa sobom. Gledali su sa mnom " Tko pjeva zlo ne misli", smijali se forama ko veliki. Pružili su mi puno radosti. Nadam se i ja njima.   Mene tuga baš stišće ovih dana. Nešto odrađujem. Pokušavam vidjeti točno otkud taj vjetar puše, pa joj se prepuštam i plivam. Nikakve dočeke Nove nisam imala u planu, no postalo mi je u 22 odjednom nezamislivo dočekati Novu sama u stanu. Dopisivala sam se s nekim likcem sa Datinga cijelu večer, pisali smo o ljubavnim prekidima i prevarama baš lijepo i smisleno, proživljeno, naravno. Pitao me hoću li da dočekamo Novu skupa jer nam je slično nepodnošljivo, pa sam se za 15 minuta obukla i namazala, uzela šampanjac i 2 čaše i krenula u avanturu. Prošetali smo Trgom, Cvjetnim, ustanovili da je buka nenormalna, pa se odvezli do vidikovca iznad Sv. Duha i tamo, uz prekrasan pogled na grad i ispod puno, puno zvijezda, do 5 ujutro pričali jedno drugom svoje živote. Gledala sam danas prvi put Zameo ih vjetar nakon dvadeset godina i doživjela sam film potpuno drugačije. Scarlet i satnik Rett..tvrdoglava i bolna ljubavna priča. Kad ne ide, ne ide. Okrenuti se i otići. Ne razvlačiti ko žvaku, to samo razvlači i hrani bol suviše dugo. Ne ležati na trosjedu cijeli dan. Ne utapati tugu u hrani. Piti zrak i hodati, hodati, hodati dok god noge nose..i dulje, možda i četveronoške, odraditi svoju pokoru. Postoji ono ključno, malo mjesto prelamanja svjetlosti. Bridovi su oštri, lako se porezati, ko na sitne krhotine razbijene kristalne čaše na štiklu, dok trag čokoladnog likera na tepihu podsjeća na krv. Al' ne boli, ne, nisi se porezala srećom, moraš samo pažljivo pomesti male dijelove vlastite razbijene slagalice. Nema gdje se sve nisu razletili i sakrili. Đubrad. Kao da to namjerno rade. Nalaziti ćeš ih danima. Ispod kauča, radijatora, a svaki ćeš pažljivo skupljati prstima. Nisi ti ta krhotina. Nisi ni bor koji se trusi od suhoće i sam se od sebe raskićuje. Ti si ciklama u samom mirisu, usred pretople zime, baš kad misliš rezignirano kako više nema što cvasti, okitiš se novim pupovima. Bolno je rasti.  I tako prekrasno. Pupajte u novom krugu oko Sunca! |
