Vidim pritom bespomoćno slijeganje ramenima, onaj gadljivo bezbrižan izraz lica vječnog survivera, lijeva ruka dlanom na obrazu, govor tijela velikog i bogobojaznog vjernika, koji će doduše, uvijek i zauvijek, pronaći za sebe ispriku i oprost.
Što dalje.
To više nije muškarac kojeg sam voljela.
On je umro i nema ga više, ni u tragovima.
Kako bi mi pomogao kad si umro.
A karmine...znam da će potrajati.
Vidi me, spremna sam za to.
Post je objavljen 06.01.2023. u 21:47 sati.