@ Ipsi, Kada i ako život za nas izgubi moć priče, kad mu prestanemo pridavati sve naslućene i izmišljene i po život važne kategorije čuda i čarolije, tada prestajemo zasluživati da nas i preko ramena i pogledom okrzne. @ pusa tebi iz podnošljivo hladnog Zabrega Ane:-*
27.01.2023. (08:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neću radije komentirati da me Ipsi oper ne opanjkava kao realista po blogovima na kojima ne komentiram :)) Odnosno reći ću samo da bi meni taj tvoj Cigi bio inspiracija za slikovnicu o novom antijunaku. Cigoslav i Sarah iz 4b. Može i čokolada sa sličicama za skupljanje :) Plus app sa igricom, u kojoj mu Sarah skriva gitaru a on ju mora naći ispod šarenih oblaćića i po odajama sve kompliciranijih dvoraca u svakom novom levelu :)))) Ono pusić, kisić, nemoj mi šta zamjerit :)))
27.01.2023. (09:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ meni ti paše sada taj vid zajebancije;-))) Možda bi mi išle i priče za djecu. Ilustracije bi bile lude, lude... Kad se obogatim, a mogla bi, zakaj ne, neću te zaboravit spomenut u predgovoru i na promociji, obećajem! Možda i ti budeš lik iz knjige -teta iz Njemačke, draga i cinična, koja Sarah vraća na zemlju pomoću navođenja svemirske kapsule i mačaka koje govore drugi jezik, pa odobrovoljuju gravitacijsku silu;-)))):-*
27.01.2023. (09:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka su lokne tu.. i dobrota...i empatija ..i provlačenje kroz najtananije niti..i neka updownova....bilo bi loše da ih nema, da j nula, da je bila praznina i ništavilo...glavu gore, lijepa dušo, najbolje tek dolazi:-)
27.01.2023. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitam jednu knjigu, pa u njoj piše (da se ne kitim tuđim perjem, ako ta knjiga perje i kićenje uopće jest) kako ljudi u vezama izbjegavaju ljude kojima su se veze raspale, jer raspad i razvod kao da su zarazni – tako taj pisac kaže – što možda i nije tako strašno, ali piše i još nešto puno strašnije, da se čovjek načisto strese od groze: kako sve to liči na one koji nisu oboljeli od raka u odnosu na oboljele; već vjerojatno pretpostavljaš o kojem se piscu radi, ali to je sada malo važno, važno je nešto drugo. Piscu nauštrb - a i svemu ostalome što bi tome na put moglo stati - ja nekako imam potrebu javiti ti se, s vremena na vrijeme, iz jednog razloga, pa ću odmah u glavu: ti ovdje još uvijek vjeruješ u ljubav. Vjeruješ u to da žena i muškarac mogu imati ono nešto, kada se ugledaju prvi ili stoti puta u danu, i da to ne mora uvenuti s vremenom kao kakav rascvjetani blog na internetu, pardon – kao šumsko lišće do studenoga, ili kako se to već lijepo negdje kaže, nisam nikad bio načisto s metaforama. Uopće nemam sada potrebu to tvoje nešto podržavati, argumentirati ili ne daj Bože rašrafljivati; no, samo po sebi to tvoje uvjerenje, ta tvoja težnja - velika je kao planina. Tvoja uloga negdje blizu sredine ovog čudnog, lijepog i strašnog mjesta, to je kao Balašević u rok glazbi one države krajem osamdesetih, to ti zapravo hoću napisati. Zašto Balašević? Pa eto, zato – što je on bio kao i ovo mjesto (ne kao ti, da me krivo ne shvatiš zbog ovoga što ću sada napisati): ništa posebno – ni kao Arsen, ni kao Smak, ni kao Miladojka Youneed ili Mizar ili trista drugih; tko bi mene k njemu odveo pored svih mojih čuda ili čudesa koja sam uživao sa dvadeset kada sam za sve ostalo mislio da je kuruza; no ako nas je itko tad učio jednu jedinu stvar – a to je da ćemo prije ili poslije, kako tko, proći kao Vasa Ladački i da – ne bez ljubavi, nego još važnije: bez toga da težimo ljubavi – nećemo biti sretni, onda je to bio on – a tako kao on, nedvosmisleno i jasno – više nitko. Na stranu sve glorije i perzijske princeze, na stranu to što uzalud pitaš tko ide, na stranu i ruke snažnije i bolesnici koji trče preko parka pa do trga, ali da nije bilo njega, ja sam stoposto siguran, ma kao dan, da se niti moja draga u mene, običnoga i povučenog momka u uvijek istim tenisicama i hlačama - ne bi baš nikada zagledala – to bi joj možda bilo najlogičnije i najučinkovitije (pa kada joj to velim, to sa Vasom, kaže mi da nisam sasvim u krivu). Što je tjeralo tu gomilu zanesene i raspjevane čeljadi (za koju sam zanesenost taj isti ja sa dvadeset mislio da je obična magla, a život me poslije naučio da nije, nipošto nije) da o ljubavi mašta pored svega što se u svijetu nudilo i čemu su se danas već djeca odavna prepustila kao jesenskome vjetru ono lišće s početka ove moje pisanije (a poslije sa svim tim pjesmama da ta ista čeljad za dvije ili tri godine isto tako zaneseno ode u rat) – ja tada nisam imao pojma (no, da nije ovoga bilo, valjda bi i sam taj rat bio još gori); to bi sve ti mogla znati i puno bolje od mene, koji – evo, o tome nešto ovako, da prostiš, naklapam. Eto, nemoj kaj zameriti, morao sam to napisati, hvala.
27.01.2023. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Morska, lijepa moja:-* @ j., ja vjerujem u ljubav jer sam je doživjela. Više puta. U raznim oblicima. Ne vidim tu nikakvu svoju zaslugu- samo puno sreće kako ti kažeš. Ja sam samo njen medij:-) prenosim ono što sam osjetila i svjedočila. Ljubav između dvoje ljudi ima međutim svoj rok trajanja- nije trajno mlijeko. Ljubav ima onu svoju prirodu Život- Smrt- Život. Samo što ovaj njen smrtni dio malo tko od nas- preživi. @ baš mi je drago Dagnjice:-*
28.01.2023. (08:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Živjela si, to je za pohvalu jer mnogi si to nikada ne dopuste! :)
27.01.2023. (07:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
jutrooooooooooooooooo Sunčice iz prehladnog splita
27.01.2023. (07:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ Ipsi,
Kada i ako
život za nas izgubi moć
priče,
kad mu prestanemo pridavati sve naslućene i izmišljene i po život važne
kategorije čuda i čarolije,
tada prestajemo zasluživati da nas i preko ramena
i pogledom okrzne.
@ pusa tebi iz podnošljivo hladnog Zabrega Ane:-*
27.01.2023. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Flekserica
Neću radije komentirati da me Ipsi oper ne opanjkava kao realista po blogovima na kojima ne komentiram :))
Odnosno reći ću samo da bi meni taj tvoj Cigi bio inspiracija za slikovnicu o novom antijunaku. Cigoslav i Sarah iz 4b. Može i čokolada sa sličicama za skupljanje :) Plus app sa igricom, u kojoj mu Sarah skriva gitaru a on ju mora naći ispod šarenih oblaćića i po odajama sve kompliciranijih dvoraca u svakom novom levelu :))))
Ono pusić, kisić, nemoj mi šta zamjerit :)))
27.01.2023. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ meni ti paše sada taj vid zajebancije;-)))
Možda bi mi išle i priče za djecu.
Ilustracije bi bile lude, lude...
Kad se obogatim, a mogla bi, zakaj ne, neću te zaboravit spomenut u predgovoru i na promociji, obećajem!
Možda i ti budeš lik iz knjige -teta iz Njemačke, draga i cinična, koja Sarah vraća na zemlju pomoću navođenja svemirske kapsule i mačaka koje govore drugi jezik, pa odobrovoljuju gravitacijsku silu;-)))):-*
27.01.2023. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Flekserica
Lako za promociju, jedan mali ček sa par iljada ojera da si kupim nova križa bit će sasvim u redu :)
27.01.2023. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Neki ljudi pripadaju, da.
Kolika sreća.
27.01.2023. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ ma Fleksi, to smatraj rješenim:-)))
Već radim skice.
@ Lili.
Ja pripadam vama:-)
Mojoj djeci.
Starom donekle.
I to je sreća također.
27.01.2023. (11:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Neka su lokne tu.. i dobrota...i empatija ..i provlačenje kroz najtananije niti..i neka updownova....bilo bi loše da ih nema, da j nula, da je bila praznina i ništavilo...glavu gore, lijepa dušo, najbolje tek dolazi:-)
27.01.2023. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Čitam jednu knjigu, pa u njoj piše (da se ne kitim tuđim perjem, ako ta knjiga perje i kićenje uopće jest) kako ljudi u vezama izbjegavaju ljude kojima su se veze raspale, jer raspad i razvod kao da su zarazni – tako taj pisac kaže – što možda i nije tako strašno, ali piše i još nešto puno strašnije, da se čovjek načisto strese od groze: kako sve to liči na one koji nisu oboljeli od raka u odnosu na oboljele; već vjerojatno pretpostavljaš o kojem se piscu radi, ali to je sada malo važno, važno je nešto drugo.
Piscu nauštrb - a i svemu ostalome što bi tome na put moglo stati - ja nekako imam potrebu javiti ti se, s vremena na vrijeme, iz jednog razloga, pa ću odmah u glavu: ti ovdje još uvijek vjeruješ u ljubav. Vjeruješ u to da žena i muškarac mogu imati ono nešto, kada se ugledaju prvi ili stoti puta u danu, i da to ne mora uvenuti s vremenom kao kakav rascvjetani blog na internetu, pardon – kao šumsko lišće do studenoga, ili kako se to već lijepo negdje kaže, nisam nikad bio načisto s metaforama.
Uopće nemam sada potrebu to tvoje nešto podržavati, argumentirati ili ne daj Bože rašrafljivati; no, samo po sebi to tvoje uvjerenje, ta tvoja težnja - velika je kao planina. Tvoja uloga negdje blizu sredine ovog čudnog, lijepog i strašnog mjesta, to je kao Balašević u rok glazbi one države krajem osamdesetih, to ti zapravo hoću napisati.
Zašto Balašević? Pa eto, zato – što je on bio kao i ovo mjesto (ne kao ti, da me krivo ne shvatiš zbog ovoga što ću sada napisati): ništa posebno – ni kao Arsen, ni kao Smak, ni kao Miladojka Youneed ili Mizar ili trista drugih; tko bi mene k njemu odveo pored svih mojih čuda ili čudesa koja sam uživao sa dvadeset kada sam za sve ostalo mislio da je kuruza; no ako nas je itko tad učio jednu jedinu stvar – a to je da ćemo prije ili poslije, kako tko, proći kao Vasa Ladački i da – ne bez ljubavi, nego još važnije: bez toga da težimo ljubavi – nećemo biti sretni, onda je to bio on – a tako kao on, nedvosmisleno i jasno – više nitko.
Na stranu sve glorije i perzijske princeze, na stranu to što uzalud pitaš tko ide, na stranu i ruke snažnije i bolesnici koji trče preko parka pa do trga, ali da nije bilo njega, ja sam stoposto siguran, ma kao dan, da se niti moja draga u mene, običnoga i povučenog momka u uvijek istim tenisicama i hlačama - ne bi baš nikada zagledala – to bi joj možda bilo najlogičnije i najučinkovitije (pa kada joj to velim, to sa Vasom, kaže mi da nisam sasvim u krivu).
Što je tjeralo tu gomilu zanesene i raspjevane čeljadi (za koju sam zanesenost taj isti ja sa dvadeset mislio da je obična magla, a život me poslije naučio da nije, nipošto nije) da o ljubavi mašta pored svega što se u svijetu nudilo i čemu su se danas već djeca odavna prepustila kao jesenskome vjetru ono lišće s početka ove moje pisanije (a poslije sa svim tim pjesmama da ta ista čeljad za dvije ili tri godine isto tako zaneseno ode u rat) – ja tada nisam imao pojma (no, da nije ovoga bilo, valjda bi i sam taj rat bio još gori); to bi sve ti mogla znati i puno bolje od mene, koji – evo, o tome nešto ovako, da prostiš, naklapam.
Eto, nemoj kaj zameriti, morao sam to napisati, hvala.
27.01.2023. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
jutros sam vidjela ovaj natpis uz licitarsko: uljepšalo mi je dan! :)*
28.01.2023. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ Morska, lijepa moja:-*
@ j., ja vjerujem u ljubav jer sam je doživjela. Više puta. U raznim oblicima. Ne vidim tu nikakvu svoju zaslugu- samo puno sreće kako ti kažeš. Ja sam samo njen medij:-) prenosim ono što sam osjetila i svjedočila.
Ljubav između dvoje ljudi ima međutim svoj rok trajanja- nije trajno mlijeko. Ljubav ima onu svoju prirodu Život- Smrt- Život.
Samo što ovaj njen smrtni dio malo tko od nas- preživi.
@ baš mi je drago Dagnjice:-*
28.01.2023. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...