A on je na to slegnuo ramenima

petak, 13.01.2023.

A ja sam mu tada pričala o jedrenjacima kojima nikada nisam plovila,
o njihovoj filigranskoj izradi, o novim mirisnim jedrima i divljim labudovima,
o divovskim leptirima koji naglo izumiru u svijetu i mojim rebrima,
o opasnim gušterima koje je ubijao zbog mene,
o mećavi i napuklom ledu s kojeg me spasio,
o gitari Andaluzije koju bih začula kada bi u meni svršavao,
o azurnim noćima koje mi sviću ljubičasto u grudima kada ga nema, o slavolucima pobjede,
o pitomim poljima ivančica i tirkizu sumraka.
Ja sam slavila svaki njegov poljubac podaren mom krhkom zapešću ili gležnju,
pohranjivala svaki tren u kutiju s najvrijednijim nakitom.

A on je na to slegnuo ramenima:

Vous ętes naif, Sarah.



******
Ako ne možeš biti nečija draga
Znaš ti
Zna i on
Za sreću, za boljitak
Lijepo je bar da te u nekom odsutnom trenu
Zaštiti od sebe
Na isti način na koji te nekoć htio zaštititi
Uopće

Čovjek je nestao
Gdje je nestao
Tamo otkud je pokušao pobjeći
U tvoj zagrljaj

I tu se nema što reći

Šalješ blagoslove, šalješ Ljubav
Puštaš iz ruku
Puštaš iz srca
Puštaš iz glave

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.