Princeza

četvrtak, 26.06.2025.

Čekala sam jučer u hladu jednog mladog stabla
Nju
Princezu
Nismo se vidjele dugo
Ne našom krivnjom
Al smo se spominjale često
I čeznule
Imam privjesak srce
Koje se prepolovit može na dvoje
Na dvoje, na petero i na više
I opet je srce

I opet je

Srce

Vidjela sam jučer
Drhturio je mali grm pored njenog ulaza
Dok sam je čekala
Dok sam je svaki čas čekala
Titrao je zrak u jednom svečanom lipanjskom danu
Kao i uvijek kada se trebamo sresti
Nas dvije
........
Minute su prolazile ko sati
Grmić je drhtao premda nije bilo vjetra
Disala sam na nos samo da usporim malo
To Srce
.......
A onda sam je ugledala
Dugonogu
Zlatokosu
Sa zubićima na parove razbrojs
S pjegicama
Kao da gledam sebe
Zagrlila
Kao da grlim
Drugu polovicu srca svoga
.......... ......... ...........

Odvela sam je u moj ured
Za ruku
Tamo mi je pokazala sva slova
Napisala Baka volim te
Pri dnu jedne stranice
Onda smo otišle na ručak
- Tako ćemo ići i kad budeš djevojka, može?
- Može, baka, zelene iskrice u očima
- Pričat ćemo o dečkima..
- Neeeee..
- prijateljicama..
- to može!
Napravile smo dosta planova
Popile i dosta sokova
Dobro se najele i čokoladnog musa poslije
A onda je uslijedilo iznenađenje koje sam joj pripremila

U restoran su došli po nju
Tata i brat
Zagrljaj dugi
Utroje
Pucketao je zrak od nagomilane
Čežnje, tuge, sreće, radosti

Ko i uvijek
Kad se spoje dugo razdvojena

srca


20250625-134753

https://youtu.be/kDxm2POWlWE?si=saF5Llf8IPJsCGif

Što vas smeta

srijeda, 25.06.2025.

Dakle ovak'
Moj dolazak doma s posla ovijeh dana
Liči na Spašavanje vojnika Ryanna
Vitlam sandale u zrak
Skidam se do gola
Prikopčam se na ventilator
I gledam s kauča kako mi sandale
Padaju svud po hodniku u usporenom filmu
Jedem sladoled iz kutije
I smišljam što ću večerati da je do 7
Ako je film bolji
Ispečem si i kokice na kokosu
Pa zaspim do deset na kauču
Oko 1 se strovalim na bračnjak

E vidiš, jučer sam skrenula s putanje
Išla sam na pedikuru u salon blizu posla
Zadovoljna s french manikurom otprije
Vlasnica mi je baš zapela za oko
Od blistavih zubiju, preko očiju plavih ko u haskija
Crnka
Tetovaže po rukama
Lijepa mi je. Zrači nekako.
Iskustvom. Mudrošću.
Ima skrban profi masažni dodir
Uvijek mušteriju pita: Što vas smeta

Odmah smo krenule s vicevima

- Koja je žena najsigurnija gdje joj je muž?
.........
- Pa udovica.
- Pa ja sam.( visoki cerek, moj)
- Joj, oprostite....
- Al znate koja još, pitam, kad smo već u toj zoni sigurnosti.
........
- Pa ona čiji je dragi u zatvoru.

Bosanke.
Proputovale pola svijeta.
Italija, Amerika, Kanada, Austrija.
Dvaput rastavljene. S djecom u pubertetu.
Dogovaramo se da ćemo pisat zajedničku knjigu
O vezama. Bez gorčine. Samo smijeh.
Vlasnica radi i antiage tretmane
svud po licu i tijelu.
Uklanja ožiljke.
U Austriji od 2016.- te face lifting je u domeni kozmetičara, u suradnji s liječnicima.
Ima žena neke svemirske mašine.
Njena kuma došla je na manikuru slučajno.
Ona je pak njegovateljica.
Skrbi o djeci s posebnim potrebama.
Težak, odgovoran, potresan posao.
Tamo imaju i stacionar, kaže.
Kupaju ih svaki dan.
Dok priča o tome, oči joj se pune ko dva plava jezera.

Meni vlasnica samoinicijativno
Nekom plazma energijom uklanja bradavicu između nožnih prstiju.
Pali je. Oko nje sve se dimi.
Boli to i peče.
Pokazujem joj ožiljak na trbuhu.
Veli da će mi nabaviti jednu super kremu iz Austrije.
Garantira.

Stopala su mi sad ko bebina guza
A unutarnji organi temeljito izmasirani
Ženskom zdravom energijom
Skrbi
Smijehom

Florence (opet) napada

utorak, 24.06.2025.

Jučer me primjerice, zarobila vlastita haljina.
Živim opasno i dobro je imat neko muško u blizini.

Bio mi Hokejaš na pauzi.
Samo razvijam dobrosusjedske odnose.
Za slučaj napada panike nekad kad sam sama.
Za dane kad želim čuti svoj glas.
Za dane poplava, kuršlusa, potresa, krepavanja automobila.
Za razvijanje i promicanje prijateljskih odnosa.
Dobrosusjedskih bar.

Bio dakle.
Kaže, pun je problema. Sav pod adrenalinom.
Slušam 14 min i onda mu mirno kažem: jel te zanima možda kak sam ja.
Naručujem salatu u Dubravici.
Kavu u kafiću.
On ni da pipne ( svoj) novčanik.
Isto naručuje.
Onda pol sata lamentiram o ljudskoj nezahvalnosti.
I plaćam.

Koji je meni kurac.
( salata je fina, jer ima cikle i oraha, obožavam taj sraz okusa)

Souvenirs d'été

ponedjeljak, 23.06.2025.

Napala te vlastita
znojna haljina koja ima cif odostraga
A prilijepila ti se za tijelo tako
da je ne možeš skinuti
Bojiš se da je ne podrapaš
Pa polako, polako
Ružičasti cvjetići divlje ruže svud po njoj
Još nisu uveli

Znoj koji ti se prelijeva s čela
po novom
prelazi ti preko obrva
I ulazi ti u oči
Veli ti Stari da nosiš znojnik oko čela
- Pa to nose tenisačice
- Pa ko zna da nisi tenisačica

Priča kolegica s posla da joj se mama pomladila
Ona i tri sestre kupuju stalno mami kreme
Žena ne stavlja tekući, naravno
Maže se dnevno pe', šes' puta
I pije kozje mlijeko
Svaki dan

Razmišljamo kupit kozu u firmi

Ljeto i rođendan

nedjelja, 22.06.2025.

Nakon prvog dana ljeta i mog nedopuštanja da me se ugnjetava, zlostavlja, ignorira, tu je naravno, i rođendan jedne drage račje budale.
Moje budale, ne svačije.

Nikoga nisam tako voljela, ko što volim tog čovjeka. Zbilja je srećković.
Volim ga, jer se nije odvajao od mene kada mi je bilo najteže i kada su mi svi na neki način okrenuli leđa. Iz straha, iz nespretnosti, iz neznanja, iz sebičnosti. Nisu bili uz mene.
Taj se čovjek nije micao od mene. Smatrao je potpuno normalnim, ući mi na odjel intenzivne skrbi s lubenicom pod miškom, pa je to bilo prvo što sam ugledala nakon buđenja. Dok su svi imali zabrinuta lica, on mi je svirao i podario mi osjećaj besmrtnosti. Svojom luckastošću, vratio mi je iskru života i naučio me samostalnosti, integritetu, jednostavnosti života. A radio je i radi sve obrnuto od uobičajenog.
Uvijek ću ga zbog toga voljeti. On je moje ljeto. Bez obzira da li ćemo biti više ikada zajedno.

Ljeto je hladna lubenica na plus 35, na asfaltu jednog užarenog grada. Boso, prljavo stopalo. Trešnja na uhu, ribizli u dekolteu. Ljeto je neobuzdana rijeka, slap, kamenčići koje nosiš u torbi. Kap sladoleda na koljenu, nečiji prsti stisnuti oko tvoga gležnja. Ljeto je besmrtno, miriši tirkizno i na vječnost, bijele gradove, lastavice na zvoniku, čiste jastučnice. Ljeto ti iscrtava usta u omiljenu pjesmu, zaron u sebe, dno jednog dragog mora sa sjenama nogu u perajama.

Mislila sam danas otići plivati na moje jezero, al radije sam osvježila pokrivače, jastuke, oprala podove, stavila masku na lice dok čekam da mi se skuha juha.

Moja

subota, 21.06.2025.

Na njenom grobu sada najbolje uspijeva pustinjska ruža. Jer bila je to, upravo to. Cvala je i na suhom tlu, širila svoje male ružičaste cvjetiće po obroncima njegove hladnoće, uvjetovane bliskosti i nepristupačnosti. -Trotli , smijala se i puzala uvijek svježim izdancima suhom zemljom; tamo gdje sam ja pakirala torbe i odlazila, ona se smijala i govorila mi neka ih ne slušam: kroz jedno uho unutra, drugo van, uz prateću gestikulaciju i smijeh, kao da čudesno dobro razumije tajnu bespomoćnosti i svoje superiorne nježnosti.

Što starija, sva je u knjigama bila. Na lijevom boku. Tu je dočekivala zore, uz noćnu lampu i brze, nepredvidljive sumrake. Hranile su je njene tuškanačke šume najranijeg djetinjstva i mladosti. Kakve su to bobice čarobne tamo rasle, da su je pedeset i više godina održavale na životu, ne znam, nisam nikada saznala. Danas sam tek osjetila u kakvoj su je izolaciji držali godinama, i to baš nju, umjetnicu, slikaricu, ako bi samo rekla jednu krivu riječ. Ako se ne bi s nečim slagala. Ako bi izrekla svoje mišljenje o bilo nečemu. Neprobojni zidovi ignorancije i tišine.
Možda se smijala samo da meni olakša. Možda je cvala samo zato, da ja ne odem zauvijek.

Danas si ja mogu priuštiti da odem. Dođem, vidim, doživim led. Pa sjednem u mali bijeli francuski auto i bez knedle u grlu odem u podstanarski stan. Istuširam se mlakom vodom, otvorim sladoled King supreme od slane karamele s krokantom od makadamije, upalim ventilator mali bijeli. I čitam. I pišem.
Slavim prvi dan ljeta potpuno sama, u zamračenom stanu kojeg smatram domom.

Da je bila mlađa, išla bi sa mnom. Gdje ja, tu ona.
Milijun puta je htjela otići. Nije imala kako. Pa se branila ružičastim cvjetićima, razboljevši se naposljetku o bolesti svojstvene onom " morati živjeti tamo gdje ne želiš biti".

Danas sam je vidjela u retrovizoru kako mi se smiješi, namiguje mom brzom galopu praznim cestama, maše iz polja žutog kao sunce, kao sloboda, kao vjetar, kao ruža pustinjska.
Moja.

Pramenovi

četvrtak, 19.06.2025.

Ko od sunca posvijetljeni
Plavi pramenovi Kairosa
Izranjaju na površinu
Gdje te čitav jedan sloj mora zove imenom
Gdje si opet tirkizna i snena
I doma

Kad ranim jutrom tek probuđenu bebu
Uzimaš u svoj krevet
Pa vježbaš s njim sve što si naučila na yogi
A on se smije i godi mu
Isto i kad mu ljubiš prst po prst nožni ,
pjevaš pjesmu najdražu

Pa berete lavandu u selu, cvjetiće trusite u ljubičastu vrećicu
A oni su omotali oko glave ručnike poput Arapa
Ne znaš dal se srame s bakom brati
Ili se opet aktivirala najstarijem bol u desnom sinusu
Ne znaš, al smiju se i sumrak se nasmiješeno zanjiše nad mjestom

Pa im radiš ušećerene bademe
Stavljaš u vrećice prozirne od organdija, za turiste
A njima ostavljaš pun protvanj ušećerenih za degustaciju
Pa nestane jedna vrećica
i nađeš je poslije praznu u džepu od hlačica

Pa navijaju dok se s mukom penješ na sup u dubokom
Tu se primi, tako, takooo
Pa te ljuljuškaju onako nesigurnu da bi stekla sigurnost
Sa svih strana okruže te male ručice
Dok se sretna i ponosna ne stropoštaš u more

Kad se zlato pritaji i stiša, poslije u Zagrebu
Sa svakim sumrakom obuzima te čežnja i nedostajanje
Ti znaš da im je došao Niko iz Zagreba
I da nemaju vremena, jer tu su plaža, Niko, igralište, Niko
I kako je potpuno prirodno da im ne nedostaješ onako kao oni tebi



ko bebino stopalo

srijeda, 11.06.2025.

20250610-143454

20250609-200128
20250608-134846

Vozila sam prema gradu
( Zadru)
50 km na sat
(Max)
Ceste vode i kroz nenaseljena mjesta
Al propisjepropisjepropis
Kamere su nas već slikale
Pa baš nismo ispali nešto
Fotogenični

Meni je bitnije to što sam vozila
The bebu
Gospona pola godine mladog
koji je prespavao puna dva sata
Našeg ortodonta, zubara i kupovinu sudopera

Na skladištu poznate robne marke
Već poznata gužva
Čovjek radi sam i vuče se ko sjena
Ja uzimam gospona F. iz auta
On se široko smiješi
Poznatima, nepoznatima
Ne radi baš razliku
Pa se smiješi i skladištaru
I svim ljudima koji čekaju

Pa Bakoslava Mrkvić kaže onim glasom
( kao njegov glasnogovornik):
Puno vam hvala što ćete nas pustiti
Preko reda
Ipak sam ja beba!


I pustilo nas. Preko reda.
Sjena je ubrzala.
Osmijeh čuda čini.

A šta reć
Bebe su čudo!
:-)))

Ušetavanje

četvrtak, 05.06.2025.

Ljeto me uhvatilo nespremnu.

Još su do jučer padale hladne kiše
Puhao jači vjetar
I bilo je nezamislivo izaći bez kišobrana
Oblačilo se slojevito
Cipele zatvorene
Lokve na cestama
Cvijeće natopljeno

Pa sam se odjednom
probudila usred brazilske vrućine
Sa zalelujanom haljinom koja mazi bedra
Rastopljenom šminkom
Znojem koji ulazi u oči i osljepljuje
Spavanjem uz širom otvoren prozor

Trojica pričaju žustro na parkiralištu
Prolazim u haljini koja je svašta doživjela
Kao i mnoge moje haljine( uvijek imaju priču)
I razgovor se usporava
Leđima osjetim da me sva trojica prate pogledom
I to mi izmami najljepši osmijeh
Mlađa, imala sam sram i htjela biti nevidljivom
Sad prolazim ko bugenvilija

Prije su ljeta odgađala svoj dolazak
Bila su puna grmljavine
Naglih izmjena hladnoće
Bila su zagušljiva od svih mojih čežnji i nedostajanja
Praznine u prsima

Sada sam samo
ušetala,
sve sa jednim žuljem na palčevima
Od sandala
Pripadajućim flasterima

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.