Doba Lavova

četvrtak, 24.07.2025.

I što jasnije sjajim,
sretne me zvijezde prate same,
po defaultu,
hipnotizirano.

Čuvaju me
pa i kad to ne želim,
od maminih maza,
egomanijaka,
nostalgičara
nepovjerljivih i
pustih zanesenjaka,
čarobnjaka,
vilenjaka.

Sva u dukatima
zveckam,
kupam u tirkizu i medu
i mada otkriva me
onaj lom svjetlosti kraljevske
u tom jednom jedinom
važnom i svetom prijelomu

ja odavno sviram ljetno u prvim mrakovima,
spuštajuć' glavu grlicama,
jer rijetko tko može podnijeti
tu brzinu.

Osjećam se šeherezadasto
i ginem

za te boje
i za taj sjaj

sve dok opet i ponovno
u nekome ne zaživim.

Bezrazložna

utorak, 22.07.2025.




U ljubičastom sumraku, sve miriši puno glasnije.
Ruže i oleandri, noćne frajle, bosiljak i ružmarin, moja haljina koja te želi,
oko koje titra, kazaljke koje se sklapaju, prekriženi tragovi aviona.
I zvone zvona u tom jestivom sumraku, u tom titravom sudaru svjetova,
nježnom prelasku na drugu stranu iste crte,
gdje se prašnjav i umoran dan, pretvara u noć, ko stara ribarica skupljajući mreže i dojmove.
Dozivaju se djeca poput ptica, oblaci lijeno putuju bjelkasto šarajuć sve tamnije nebo,
nožni prsti uživaju u rajskoj slobodi visoke djeteline,
dok sasvim jednostavna žudnja postaje žlica kojom se grabi slatki med bezrazložne radosti.
Lijepo je žudjeti.
Lijepo je kad se lisnata radost toči gustim uzdasima ljeta,
kad je tako bezrazložna, da je se ne može razložiti, razumski objasniti, podijeliti na njezine proste razloge.
Ali, tko poznaje med, nekada mora polizati i onu metalnu stranu žlice.
Bezrazložnu tugu. Kojoj, razlažući je, uvijek možemo naći razlog.
Bolje ne, ali...

Od tebe do mene - vječiti prsten žudnje.
Vjenčani oblaci.
Prešutno razumijevanje.
Tajni savez.
20250722-070932

Krioterapija

ponedjeljak, 21.07.2025.


Umjesto intimne veze s drugim čovjekom
Ona koristi svako jutro običnu niveu, hladnu
Kažu, krioterapija
Konveksnu žličicu, hladnu
Mali valjak od žada
Nanosi na lice
Ispravlja bore, ublažava pigmentaciju
Masira iznutra prema van
Podiže kapke, smanjuje podočnjake
Ustaje zbog toga sat vremena prije
Vježba
Onaj
Osmijeh
U ogledalu
Blistav
Ljubavni
Umjesto ruke u ruci
Ruke na boku
Ruke na leđima i oko vrata
Ona o svakom dijelu vlastita tijela
Brine pažnjom
zaljubljenog ljubavnika
Hraneći se iskricama zahvalnosti
U vlastitim zjenicama
Ko skupocjenim kavijarom

Una lacrima sul viso

četvrtak, 17.07.2025.

20250717-181835

Tamo uvijek miriše na
Jesen
A danas sam zbog radova na cestama
Stizala tamo zaobilazno
Kad bolje promislim
I bolje je tamo dolazit tako
Zaobilazno

Imala sam cijeli dan danas u glavi
Njegov crni humor
Koji me razgalio
Na isti način na koji me nekoć
Čupao iz korijena

32 godine, rekao bi
Pa i nije nešto za obilježavat
Nije neka sreća
A i koliko smo od toga bili skupa

Al mladenački brak
Puno emocija raznih kojima nismo znali ni imena
Tada
Zbunjeni do bola
Boli je najlakše dati ime
Zato smo si je davali
U izobilju

20250717-182916

A mogla bi se zvati i drugačije

*****

I opet bi mi jednako i jednako
Plakala u slušalicu
Danas
Moja profa iz osnovne
Kojoj je umro sin
Dobar D.. duša
A moje su suze kamene mramorne kocke
A mojim sam suzama opasana ko tvrđava
A mene samo zaboli glava
I nakon priče s njom
Pokušaja bodrenja i utjehe
Uz pomoć svih floskula koje su i meni znale
Pomoći na par minuta
( a živi se tad na minute)
Nakon priče sa njom
Nakon što mi kaže da se mjesec dana spremala, pripremala
To mi javiti
I da dođem
Da mogu i prespavati kod nje
Da neka si uzmem spavačicu i četkicu za zube
Neku krpicu za na posao
Nakon svega
Ja nisam jedno vrijeme znala
Upaliti auto

Mala H.

utorak, 15.07.2025.

I dala mi je svoju narukvicu
Da je nosim u danima razdvojenosti
Kad je tužna ponaša se kao da je ljuta
Gleda kroz prozor ko odrasla uvrijeđena žena
I samo ponavlja: nije mi ništa. Ništa.
A suzica curi
Iz udaljenijeg oka, desnog i skrivenog
Onda je škakljam
Ona viče ozbiljno: nemoooj!
Kako nemoj, kažem, baš hoću
Ti si moja mala cura
Ok, samo mi pazi na krastu,
na koljenu

20250715-092718

Poravnanje

subota, 12.07.2025.

20250712-093316

Gledam ga svako jutro
On ribari
da bi nahranio i
Labudove
Galebove
Patke
Deficit je ribe

Ne ulazim u more
Da ne narušim taj lijepi sklad
Vraćanje oduzetog
Poravnanje

Dom

četvrtak, 10.07.2025.

Dok mi tijelo leluja u moru
Ruke, noge, kosa
Prolazi mi njime na tisuće slatkih drhtaja
Uspomena je to živa
na sva ona
milovanja i voljenja
Moga tijela
Njuškanje sunčeva sjaja
Struje morske oko gležnjeva
Ispod pazuha draškanje
Oko vrata mirisni veo planktona
Nalik bebinom zagrljaju

Plivajući, lelujajući
opet sam malo vidra
Povezana
sa sredozemnim gradovima i lukama
A na leđima mi
Svaki djelić nevidljivog krzna
Poput minijaturnih antena prati
Sive prste vjetra, daleke grmljavinske oluje,
samoću morske trave, tugu algi
blago davno potonulih brodova
Kroz čije oči još samo
ribe
ulaze
ko u slatku stupicu

I sve dok plivam u tom morskom
bestežinskom stanju
svemirskom prostranstvu
Ko u vlastitoj maternici
Prisjećam se reklame za
Ambre Soleil
Prikazivala se negdje početkom lipnja
Lijepo nauljeno i mokro tijelo
Skače u more
A ja pred televizorom
Osjećam dodir površine

Učim govoriti ne, bez obrazloženja
Učim se mudrosti "nikome ne biti potrebna"
Oslabađajuće
Pričajte djeco s djecom
I ne želim da mi se važu moje
Prastarim ožiljcima
Davno proživljene riječi
Da se moram objašnjavati

Tebi neka bude tvoja kuća
Za mene nema brige
Meni će baš svaka školjka, dušo, biti dom

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.