Bezrazložna
utorak, 22.07.2025.
U ljubičastom sumraku, sve miriši puno glasnije.
Ruže i oleandri, noćne frajle, bosiljak i ružmarin, moja haljina koja te želi,
oko koje titra, kazaljke koje se sklapaju, prekriženi tragovi aviona.
I zvone zvona u tom jestivom sumraku, u tom titravom sudaru svjetova,
nježnom prelasku na drugu stranu iste crte,
gdje se prašnjav i umoran dan, pretvara u noć, ko stara ribarica skupljajući mreže i dojmove.
Dozivaju se djeca poput ptica, oblaci lijeno putuju bjelkasto šarajuć sve tamnije nebo,
nožni prsti uživaju u rajskoj slobodi visoke djeteline,
dok sasvim jednostavna žudnja postaje žlica kojom se grabi slatki med bezrazložne radosti.
Lijepo je žudjeti.
Lijepo je kad se lisnata radost toči gustim uzdasima ljeta,
kad je tako bezrazložna, da je se ne može razložiti, razumski objasniti, podijeliti na njezine proste razloge.
Ali, tko poznaje med, nekada mora polizati i onu metalnu stranu žlice.
Bezrazložnu tugu. Kojoj, razlažući je, uvijek možemo naći razlog.
Bolje ne, ali...
Od tebe do mene - vječiti prsten žudnje.
Vjenčani oblaci.
Prešutno razumijevanje.
Tajni savez.

komentiraj (8) * ispiši * #

