Dom

četvrtak, 10.07.2025.

Dok mi tijelo leluja u moru
Ruke, noge, kosa
Prolazi mi njime na tisuće slatkih drhtaja
Uspomena je to živa
na sva ona
milovanja i voljenja
Moga tijela
Njuškanje sunčeva sjaja
Struje morske oko gležnjeva
Ispod pazuha draškanje
Oko vrata mirisni veo planktona
Nalik bebinom zagrljaju

Plivajući, lelujajući
opet sam malo vidra
Povezana
sa sredozemnim gradovima i lukama
A na leđima mi
Svaki djelić nevidljivog krzna
Poput minijaturnih antena prati
Sive prste vjetra, daleke grmljavinske oluje,
samoću morske trave, tugu algi
blago davno potonulih brodova
Kroz čije oči još samo
ribe
ulaze
ko u slatku stupicu

I sve dok plivam u tom morskom
bestežinskom stanju
svemirskom prostranstvu
Ko u vlastitoj maternici
Prisjećam se reklame za
Ambre Soleil
Prikazivala se negdje početkom lipnja
Lijepo nauljeno i mokro tijelo
Skače u more
A ja pred televizorom
Osjećam dodir površine

Učim govoriti ne, bez obrazloženja
Učim se mudrosti "nikome ne biti potrebna"
Oslabađajuće
Pričajte djeco s djecom
I ne želim da mi se važu moje
Prastarim ožiljcima
Davno proživljene riječi
Da se moram objašnjavati

Tebi neka bude tvoja kuća
Za mene nema brige
Meni će baš svaka školjka, dušo, biti dom

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.